Kozarac.ba

Karadžić: Lista za “hlađenje”

 

 Iskaz o zlostavljanju i ubijanju Bošnjaka u logoru Omarska u ljeto 1992. godine, nakon što su srpske snage preuzele kontrolu nad Prijedorom, na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu dao je svjedok Kerim Mešanović.

Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je, između ostalog, za nezakonito pritvaranje, mučenje i ubistva u Omarskoj, u okviru progona Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora koji je, prema optužnici, dostigao razmjere genocida.

Mešanović, bivši službenik lokalnog sekretarijata za narodnu odbranu, izjavio je da su ga srpske vlasti otpustile i uhapsile krajem juna 1992. godine i prebacile u Omarsku.

Svjedok je opisao da su u logoru stražari teško prebijali, maltretirali i ubijali muslimanske zarobljenike, kojih je bilo do 3.000, kao i da nije bilo dovoljno hrane i vode.

Bogatiji Bošnjaci i intelektualci su, prema Mešanovićevom iskazu, svrstavani na “listu za hlađenje”, odnosno likvidaciju, i prebacivani u “bijelu kuću” u logoru, poslije čega ih niko više ne bi vidio. Tijela mnogih svjedokovih prijatelja naknadno su, kako je rekao, pronađena u masovnim grobnicama.

Mešanović je izjavio da je i on nakratko bio u “bijeloj kući”, ali da ga je zatim komadir Omarske Željko Mejakić prebacio u drugi objekat.

“Od Mejakićevog vozača zvanog “Brk” čuo sam da sam i ja bio na “spisku za hlađenje”, odnosno likvidaciju, ali da sam skinut 2. jula”, rekao je svjedok.

Poslije kratkog boravka u logoru Keraterm, Mešanović je bio oslobođen, a zatim je s lažnim ispravama preko Srbije pobjegao u treću zemlju, nakon što su mu srpske vlasti oduzele imovinu.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić je sugerisao da je Mešanovićev boravak u Omarskoj bio dio legitimne istrage, ali je svjedok to negirao. On je, na pitanje optuženog, potvrdio da u logoru “nije vidio otvorena ubistva”, osim jednog, ali da su zatočeni bili odvođeni i ne bi se vraćali.

Pokušaj optuženog da zlostavljanje u Omarskoj prikaže kao samovolju pojedinih stražara, Mešanović je odbacio, rekavši da su stražari “izvodili ljude po spisku, po nečijem nalogu”.

“Linija zapovijedanja išla je preko komandira straže do Mejakića i šefa prijedorske policije Sime Drljače”, precizirao je svedok.

 

Mejakića je Sud BiH osudio na 21 godinu zatvora zbog zločina u Omarskoj, a Drljaču je ubio SFOR pri pokušaju hapšenja.

U nastavku suđenja Karadžiću, o nezakonitom pritvaranju, prebijanju i ubistvima nesrpskih civila u Kazneno-popravnom domu (KPD) u Foči svjedočio je zaštićeni svedok KDZ-017, kojeg su srpske vlasti uhapsile u maju 1992., nakon što je kao izbjeglica bio vraćen iz Crne Gore.

Svjedok je izjavio da su zatočenici vođeni u upravnu zgradu na ispitivanje, gdje su bili prebijani. “U junu 1992. četiri grupe po devet Bošnjaka odvedene su na ispitivanje i premlaćene, a zatim su se čuli pucnjevi i niko ih više nije vidio”, posvjedočio je KDZ-017.

Sličnu sudbinu doživjeli su i oni koji su bili odvedeni na razmjenu. Više bolesnih zatvorenika, kako je kazao svjedok, umrlo je uslijed neljudskih uslova i nedostatka lijekova.

 

Unakrsno ispitujući svjedoka, Karadžić je tvrdio da on nije vidio nijedno ubistvo i da su zatvorenici možda bili oslobođeni, ali je KDZ-017 odbacio tu mogućnost.

“Poslije silnog premlaćivanja, u prostoriji blizu moje, čuli bi se pucnjevi – jedini zaključak je da su ti ljudi bili ubijeni. Njihova tijela potom bi kamionetom prebacivali do obale Drine”, kazao je svjedok, koji je u KPD-u u Foči bio zatočen do oktobra 1994. godine.

Karadžić je, prema optužnici Tužilaštva u Haagu, optužen i za genocid u Srebrenici, terorisanje civila u Sarajevu i uzimanje međunarodih talaca.

Nastavak suđenja zakazan je za 5. oktobar ove godine.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.