Kozarac.ba

Jeremić koristi Dodika za destabilizaciju regije

Ovosedmična posjeta najmoćnije žene na svijetu, njemačke kancelarke Angele Merkel, Zagrebu i Beogradu – i njeno zaobilaženje Sarajeva – nudi zanimljive pouke i povode za razmišljanja, ali i potencijal da se u nacionalističkim interpretacijama te posjete zamagle i izgube njena dublja značenja za budućnost balkanskih zemalja.

Ako je, na primjer, predsjednik Srbije Boris Tadić u susretu s Merkelovom ostao u okvirima domaćinske i diplomatske učtivosti kakva priliči političaru u kojem međunarodni partneri vide "evropsko lice Srbije" nije trebalo čekati više od jednog dana pa da se vidi kako se njeno insistiranje na "normalizaciji odnosa Srbije s Kosovom" – koje podrazumijeva nastavak dijaloga Beograda i Prištine, djelovanje EULEX-a (evropske misije za vladavinu prava) na cijeloj teritoriji Kosova i smanjivanje i ukidanje paralelnih struktura na sjeveru Kosova – u nacionalističkoj interpretaciji doživljava i kao "ponižavanje srpske države i srpskog nacionalnog korpusa na Balkanu".

Ono što kao uglađen domaćin nije mogao da kaže Tadić u Beogradu rekao je – nakon hitne posjete šefa srbijanske diplomatije Vuka Jeremića – predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u Banjaluci.

Slična interpretacija dolazi i sa stranica moskovske "Pravde" čiji komentator navodni njemački pritisak na Srbiju stavlja u "historijski kontekst" u kojem je Njemačka još u 19. vijeku vjerovala da je Balkan zona njenih strateških interesa u čijem je provođenju glavni neprijatelj Srbija "sa sjenkom Rusije iza nje" i tom vjekovnom predrasudom objašnjava se i sve drugo u njemačko-srpskim odnosima, od Hitlerovog komadanja Srbije u Drugom svjetskom ratu preko njemačke uloge u raspadu Jugoslavije do njemačke podrške vojnoj intervenciji u Srbiji i nezavisnosti Kosova.

Takve interpretacije mogu da gode onima u Srbiji koji su oduvijek sve što se događalo devedesetih radije pripisivali "međunarodnoj antisrpskoj zavjeri" nego samodestruktivnoj politici "ili ćete s nama ili vas neće biti" oličenoj u godinama Miloševićeve vladavine.

Njima kao da još niko nije javio da je "hladni rat" završen prije više od dvadeset godina, onda kad je Milošević uzvikivao kako "ni oružane bitke nisu isključene", i da je u godinama kad je Srbija bila zaokupljena ratovima nastajala jedna nova Evropa bez granica u kojoj su etničke paradržave i granice samo anomalija naslijeđena iz srednjovjekovlja. To je na balkanskoj turneji pokušala da kaže i Merkelova kad je govorila kako će onda kad zemlje regije postanu dio Evrope sve sadašnje granice biti nevažne.

Dodikova izrazito konfrontaciona retorika u vezi s posjetom Merkelove Beogradu nije i jedini znak da Beograd i Banjaluka koordinirano nastupaju u najnovijoj epizodi već viđenog u seriji "mi protiv cijelog svijeta": činjenica da ministar vanjskih poslova Srbije dolazi na razgovor o vanjskopolitičkim pitanjima kod predsjednika jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta i da su na stolu između njih tokom razgovora posađene zastavice Srbije i Republike Srpske trebalo bi valjda da tim srpsko-srpskim razgovorima da privid međudržavnog dijaloga.

Takav privid otvoreno propagira i šef srbijanske diplomatije koji kaže kako je cilj razgovora bio da se obezbijedi podrška Bosne i Hercegovine, kao članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, za stav Srbije u predstojećoj njujorškoj raspravi o Kosovu.

Riječ je samo o najnovijoj demonstraciji kako je čak i navodna prodejtonska retorika iz Beograda, o poštovanju dejtonskog uređenja i dogovora sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, tek paravan za sistematsko bagatelisanje i paralizu funkcionisanja bosanskohercegovačkih državnih institucija.

Po Dejtonu je, naime, vanjska politika u nadležnosti države a ne entiteta pa je i koordinacija spoljnopolitičkih stavova s entitetom umjesto s državom loš znak o tome koliko se ozbiljno misli kad se insistira na "dogovoru tri naroda".

Politika konfrontacije sa međunarodnom zajednicom u nedavnoj je prošlosti nanijela toliko štete srpskim nacionalnim interesima da ne može a da se ne postavi pitanje: ne ide li i ono za šta se u svijetu vjerovalo da je "proevropska Srbija" putem samoizolacije?  Tamo je – u svakom slučaju – vodi Dodikovo odbijanje da prihvati bilo kakvo međunarodno posredovanje u nastojanjima za uspostavu "funkcionirajuće" bosanske države.

To što je Angela Merkel u posjeti Balkanu zaobišla Sarajevo bila je njena – i evropska – direktna poruka bosanskohercegovačkim političarima i javnosti da ona zapravo u toj zemlji i nema partnera za razgovor. Ako i gotovo godinu dana nakon lanjskih oktobarskih izbora Bosna i Hercegovina još nema Vijeće ministara ne treba očekivati da evropski partneri priznaju legitimitet "vladi u tehničkom mandatu" koja opstaje na vlasti samo zato što se uporno onemogućava formiranje nove vlasti.

Osim toga, kad je upravo njemačka kancelarka u seriji posredničkih nastojanja krajem prošle i početkom ove godine nudila učešće i pomoć u unošenju u bosanski ustav "evropske klauzule" koja će omogućiti deblokadu odlučivanja na državnom nivou, upravo je Dodik odbio bilo kakvo evropsko posredovanje. On može i sada odbijati međunarodnu pomoć ali na taj način dokida bilo kakvu mogućnost da bude bilo čiji partner u bilo čemu.

Nije li, uostalom, drastično upadljivo da su u posjeti Hrvatskoj dominirale teme ekonomske saradnje i investicija a nakon posjete Beogradu teme nacionalnog ponosa i poniženja? Do sada se o tome nešto moralo naučiti. Na žalost – nije.

(Kemal Kurspahić; RSE)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.