Vuk Drašković: “Crvene linije se zatežu oko grla Srbije”

Crvene linije kosovske državne politike zatežu se oko grla Srbije. Prva i temeljna "crvena linija” je "očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta“ Srbije na Kosovu.

Čuva se ono što se ima, a svi znamo da Srbija nema nikakvu, a kamoli suverenu, vlast nad "južnom pokrajinom" i da na vanjskim kosovskim granicama sa Albanijom, Crnom Gorom i Makedonijom nema ni srpskih graničara ni carinika niti ikakvih simbola naše države. Svi vidimo da je car go, ali "crvena linija" nalaže da čuvamo njegovo nepostojeće odijelo i da se odreknemo EU, koje ima, bude li od nas zatraženo da se odreknemo kosovskog carevog odijela, kojeg nema.

Druga "crvena linija" je plaćanje nepostojećeg suvereniteta nad "južnom pokrajinom". Već 11 godina odbornici, predsjednici i činovnici skoro svih kosovskih opština južno od Ibra, policijske stanice, matični uredi, opštinski katastri, fakulteti, muzeji, pozorišta… preseljeni su u Srbiju. Na zgradama u koje je to sve premješteno istaknute su table sa natpisima da tu rade i zarađuju "pokrajinske vlasti" iz Peći, Prištine, Podujeva, Vučitrna, Velike Hoče…

Preseljeni su čak i rudnici. Svake godine plaćanje tog i takvog suvereniteta košta Srbiju po nekoliko stotina miliona eura. Košta nas i više jer južno od Ibra danas nema opštine sa srpskom većinom bez dvije lokalne samouprave. Jedne izabrane na kosovskim i druge izabrane na izborima koje raspisuje Skupština Srbije, piše Blic.

Treća "crvena linija" nalaže da Srbija, ni po koju cijenu, ne smije pristati da na carinskom pečatu Kosova piše da je to carinski pečat Kosova. Koji je učinak? Za Srbiju izgubljeno kosovsko tržište i godišnji gubitak od 400 miliona eura.

Prihvatamo carinu na Merdaru i Jarinju, ali ne prihvatamo da su to carinski prelazi između države Srbije i njenog susjeda kome je ime Kosovo. Ono je za nas "naša južna pokrajina". Samo to i ništa drugo. Otkuda, onda, granične i carinske rampe između Srbije i njene"južne pokrajine"? Zašto tih rampi nema između Srbije i Vojvodine, njene sjeverne pokrajine? Nema odgovora na ova pitanja, a ne može ih ni biti sve dok smo taoci "crvenih linija" očuvanja suvereniteta kojeg nema i dok se naš narod hrani "patriotizmom" koji ne zna ono što zna i ne vidi ono što vidi.

Četvrta "crvena linija" štiti suverenitet Srbije nad kosovskim katastarskim knjigama, peta nad rodnim listovima, šesta nad putnim ispravama. U svemu tome nema državnog suvereniteta. Suverenitet države je, isključivo, u njenoj vojnoj, policijskoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti i upravi nad određenom teritorijom.

U onome svemu čega Srbija nema na Kosovu poslije izgubljenog rata sa NATO alijansom i što ona sada ne može povratiti ni ratom ni diplomatijom. "Crvene linije" nacionalnog autizma poriču stvarnost, državi Srbiji donose jedino štetu i prijete nam povratkom tragičnoj politici sukoba sa susjedima i moćnim zemljama Evrope i svijeta. Postoji li razumni put?

Postoji, i nazvaću ga putem "zelenih linija" koje su borba za moguće i garantuju pobjedu. Stotine i stotine miliona eura koje godišnje trošimo na odbranu "crvenih linija" poraza preusmjerimo Srbima i manastirima na Kosovu.

Sve što nam Evropa predlaže u našem je interesu, a Srbija odlučuje u korist svoje štete, navodi Blic.