Kozarac.ba

Višemilionski iznosi za odbranu optuženih

 

Od oko 100 optuženih za ratne zločine pred Sudom BiH, samo četvorica sami plaćaju advokate, dok za odbranu ostalih država izdvaja višemilionske iznose.

Razlog zašto država plaća njihovu odbranu jeste što oni tvrde da “nemaju novca”, a prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, ukoliko su optuženi ili osumnjičeni za djelo za koje je zaprijećena kazna veća od 10 godina, moraju imati advokata.

Gojko Kličković, bivši premijer Republike Srpske (RS) koji je pred Sudom BiH optužen za ratne zločine počinjene na području Bosanske Krupe, u izjavi za BIRN – Justice Report kaže da je branioca izabrao sa liste advokata po službenoj dužnosti jer nije imao novca da ga plati, i pojašnjava da je nemoguće platiti odbranu jer suđenja traju po dvije godine i to nekoliko puta nedjeljno.

Prema podacima Suda BiH, u toku godine za odbranu jednog optuženog potroši se nekoliko desetina hiljada konvertibilnih maraka. U taj iznos su uključena vještačenja, izlazak na teren i slično, dok honorar advokata po predmetu iznosi oko 20.000 maraka (oko 10.000 eura) zavisno od učestalosti zakazivanja glavnog pretresa.

Ipak, advokati po službenoj dužnosti smatraju da to nije velika zarada jer se dosta novca i vremena potroši tokom pripreme same odbrane. Ono što neki od advokata zamjeraju i smatraju nepravednim jeste sam izbor branilaca, jer neki imaju po više predmeta, dok drugi ostaju bez posla.

Optužene osobe biraju branioce po službenoj dužnosti sa liste Odsjeka krivične odbrane (OKO), koji pruža pravnu i administrativnu podršku advokatima pred Sudom BiH.

Pored honorara, postojeći zakon braniocima omogućava pokrivanje troškova puta i smještaja, ukoliko je to potrebno, kao i rad izvan sudnice. Jedno pojavljivanje advokata pred Sudom BiH plaća se 390 maraka (oko 200 eura), a ukoliko je riječ o ročištu za određivanje pritvora osumnjičenom ili optuženom, advokat dobije oko 430 maraka (oko 220 eura).

Novac poreskih obveznika
   
Na primjer, troškovi odbrane jedanaestorice optuženih za genocid počinjen u Srebrenici, čije suđenje je trajalo skoro četiri godine, iznosili su više od milion i po maraka (oko 750.000 eura). Ovaj iznos platili su budžetski obveznici jer su svi optuženi imali po dva advokata postavljena po službenoj dužnosti.

Jedan od tih optuženih bio je i Miloš Stupar, koji je prvostepenom presudom bio osuđen na 40 godina zatvora. Apelaciono vijeće je poništilo presudu i postupak vratilo na ponovno suđenje.

Tokom obnovljenog suđenja pred Apelacionim vijećem Suda BiH, troškovi odbrane Miloša Stupara iznosili su nešto manje od 13.000 maraka, a platili su ih građani BiH. Stupar je drugostepenom presudom oslobođen krivice.

Na Sudu BiH, četvorica optuženih i jedan osumnjičeni sami sebi plaćaju odbranu – Marko Radić, Miroslav Anić, Mehura Selimović, Enes Handžić i Zulfikar Ališpago.

Marko Radić, bivši komandant Prve bjelopoljske bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen je za zločine počinjene u Vojnom kod Mostara. Prvostepenom presudom Radić je bio osuđen na 25 godina, ali je Apelaciono vijeće poništilo presudu i odredilo ponovno suđenje, koje još traje.

Enesu Handžiću, bivšem pomoćniku komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije BiH (ABiH), sudi se za zločin počinjen nad Hrvatima u Bugojnu, a Mehuri Selimoviću, bivšem zamjeniku načelnika Odjeljenja službe vojne bezbjednosti Petog korpusa ABiH, za zločin počinjen u Bosanskoj krajini.

U toku je i suđenje Zulfikaru Ališpagi, bivšem komandantu odreda “Zulfikar” ABiH optuženom za zločin počinjen u Trusini (općina Konjic), dok je Miroslav Anić, bivši pripadnik HVO-a koji je osumnjičen za zločine u Kiseljaku i Varešu, trenutno u pritvoru koji mu je određen nakon što se predao istražnim organima BiH. 

Za razliku od njih, drugi tvrde, poput Gojka Kličkovića, da nemaju finansijskih sredstava da plate odbranu. 

“To je nemoguće platiti. Moj predmet je trajao više od dvije godine, a ročišta smo imali i nekoliko puta nedjeljno. Nisam imao novca za svog advokata, a mislim da se i mnogi optuženi nalaze u istoj situaciji”, kazao je Kličković, bivši predsjednik Ratnog predsjedništva i komandant Kriznog štaba Srpske opštine Bosanska Krupa.

Zlatko Knežević, branilac pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH, kaže da novac koji dobijaju advokati nije velik, te da se primanja na Sudu BiH ne mogu smatrati nekom velikom zaradom.

“Predmete ratnih zločina ne radim zbog novca. Ubijeđen sam da su ti predmeti pravno najinteresantniji jer su dio istorije, i ja tu vidim svoju šansu da se ‘nadmećem’ sa odličnim tužiocima. Za mene je to izazov, a zarada je manje bitna”, tvrdi Knežević.

Ipak, Knežević, koji i sam trenutno ima tri predmeta na kojima radi pred Sudom BiH, zamjera zbog pojavljivanja stalno istih advokata u različitim predmetima na suđenjima za ratne zločine.

“Nije u redu da se stalno pojavljuju isti advokati u predmetima ratnih zločina. Istina je da optuženi sami biraju branioca sa sudskog spiska, ali mislim da i tu treba postojati neka selekcija. Smatram da advokat ne može istovremeno da vodi više od tri predmeta i da je to maksimum profesionalnog rada”, kaže Knežević.

Upravo zbog toga što advokati rade više predmeta istovremeno, postavlja se pitanje koliko se mogu posvetiti odbrani određenog optuženog koji ga ne plaća, već ga je izabrao po službenoj dužnosti.

Večere, pokloni…

Da bi bili sigurniji u odgovarajuću odbranu advokata po službenoj dužnosti, optuženi nerijetko daju poklone svojim braniocima.

“Nisam imao tu sreću da me porodice optuženog novčano ‘poguraju’, ali desi se tu i tamo da vas porodica časti večerom, ili ručkom, ili nekim simboličnim poklonom. Mislim da je to u redu, jer porodica ako je zadovoljna, onda ona to i učini. Tu ne vidim nikakav problem”, kaže advokat Dušan Tomić.

Knežević pak tvrdi da brani “ljutu sirotinju”, one koji nemaju novca ni za redovne posjete porodice, cigarete ili za autobuske karte kada se brane sa slobode.

“Oni koji su imali para, davno su zbrisali iz BiH ili im se sudi u Haagu. Ova sirotinja, što god da je uradila i za što god da je osumnjičena, nema ni za sebe, a kamoli da dodatno nagrađuje advokate”, kaže Knežević.

Advokat Tomić, kojeg optuženi vrlo često biraju da ih brani po službenoj dužnosti, objašnjava da se to događa vjerovatno zbog njegove prevelike medijske eksponiranosti.

“Tačno je da se pojavljuje određeni broj advokata, pa među njima i ja, ali gotovo svaki drugi pritvorenik traži da ga branim”, kaže Tomić, objašnjavajući da mediji koji izvještavaju o suđenjima “daju privid ljudima da su neki advokati svemogući”, pa ih stalno biraju za branioce.

Kličković, kojeg brani Tomić, kaže da je branioca izabrao po “preporuci prijatelja”.

U novembru 2010. Kličković je nepravosnažno oslobođen optužbe da je učestvovao u zločinima počinjenim u Bosanskoj Krupi tokom 1992. godine. Osim Tomića, Kličković je imao i dodatnog branioca, ali je i sam učestvovao u pripremi svoje odbrane.

“Smatram da advokati ipak imaju mnogo predmeta na kojima rade, i ne mislim da je to dobro. Svojim advokatima sam bio zadovoljan, ali upravo zbog velikog broja predmeta mojih branilaca, sâm sam radio na pripremi materijalnih dokaza dok su advokati istraživali na terenu”, kazao je Kličković.

Kada je u pitanju efikasnost odbrane, Tomić, koji brani četiri optužena i jednog osumnjičenog, kaže da ukoliko advokat ima više od tri predmeta, nije moguće da adekvatno spremi odbranu, ali naglašava da je odluka o broju predmeta “individualna stvar” svakog advokata.

“I hirurzi svakodnevno imaju po nekoliko teških operacija, pa ih niko zbog toga nije smijenio ili smanjio im broj poslova. Advokatura je zanat, profesija koja s vremenom postaje rutina, i veliki broj predmeta, po mom mišljenju, samo čini advokata većim”, smatra Tomić.

Kako se suđenja ne bi nepotrebno odugovlačila, sudska vijeća vode računa da optuženom ne dodijele branioca koji ima puno predmeta, a nekada i sami advokati, zbog prevelike zauzetosti, ne pristanu da budu izabrani.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.