svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
„Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.“ (En-Nisa, 4.)
U današnji vakat, kada su ljudi zauzeti samima sobom, i kada sve više gubimo berićet u vremenu, moramo da obratimo pažnju na naš opstanak i prosperitet. A da bismo uspjeli u tome treba da obratimo pažnju na džemat i koje su važnosti i koristi njegovog posjećivanja.
Mi smo danas svjedoci samima sebi, da za sve imamo više vremena nego za džemat. Uvijek imamo neka preča posla, a od tih prečih poslova malo hajrujemo. Jer da u te svoje poslove uvrstimo i posjećivanje džamije i džemata, onda ćemo zaista hajrovati u svim segmentima našeg života i zavrijedit ćemo toliko traženi berićet u vremenu za kojem svi vapimo u ovom našem vaktu.
Buharija i Muslim prenose hadis u kojem Vjerovjesnik, neka je spas i mir na njega, kaže: „Namaz obavljen u džematu je dvadeset i sedam puta vrijedniji nego namaz obavljen pojedinačno.“
Ako obratimo samo malu pažnju na ovaj veliki hadis onda ćemo shvatiti i njegovu veliku poruku i pouku.
Uzvišeni Allah je propisao pet dnevnih namaza. Tih pet dnevnih namaza, za onoga koji ih obavlja, donose veliku nagradu i na ovom i na onom svijetu.
Zamislimo da je za svaki namaz nagrada zdravlje i berićet naših najmilijih u idućih godinu dana. Namaz klanjamo pet puta dnevno, to je pet godina. A shodno spomenutom hadisu, tu nagradu pomnožimo sa dvadeset i sedam. I kakav je rezultat?
Dobijemo više nego što prosječan život čovjeka traje. A kod Allaha je nagrada mnogostruka.
I šta možemo bolje poželjeti prvo nama samima pa onda i našim najmilijima? Zar to zaista nije najbolji poklon koji možemo nekome pokloniti?
Uzvišeni Allah u Kur'anu, kada definira namaz, kaže: „Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.“ (En-Nisa, 4.)
Iz ovog ajeta se da zaključiti zašto Uzvišeni Allah daje prednost i mnogostruku nagradu za namaz u džematu. Zato što je takav namaz samo u određeno vrijeme, nije ni prije ni poslije.
Suština namaza u džematu je drukčija. Ljudi staju u safove, združeni, zbijeni, imajući jedan cilj, a to je komunikacija s Uzvišenim Allahom.
Vjerovjesnik, neka je mir i spas na njega, upitan o najboljem djelu koje čovjek može uraditi na dunjaluku, odgovara: „Namaz u njegovo vrijeme!“ A namaz u džematu je u njegovo vrijeme.
Mi kod kuće možemo namaz malo i da odgodimo, ali u džematu je namaz u njegovo vrijeme.
Vjerovjesnik, neka je mir i spas na njega, kaže: „Ko uzme fino abdest, i onda s jedinom mišlju iziđe da ide do džamije da obavi namaz, za svaki korak koji učini, njegov stepen u džennetu će biti podignut za jedan, i jedan od njegovih grijeha biće oprošten. Kad klanja, i dok je na mjestu klanjanja i ne izgubi abdest, meleki će se moliti za njega: „O Allahu, smiluj mu se.” Biće nagrađen kao da je bio u namazu dok bude čekao drugi namaz.“
Zar se nećemo takmičiti za ove mnogobrojne nagrade?
Slomimo šejtanu nogu i takmičimo se u hajru, jer Uzvišeni Allah kaže: “… A vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati – Allah, zaista, sve može!“ (El-Bekara 148.)
Sve nagrade na svijetu dolaze i prolaze, ali ova Allahova ponuda traje od postanka svijeta pa do Sudnjeg dana, za svakog onog ko Mu se obrati.
Vjerovjesnik, neka je mir i spas na njega, je obećao džennet onome ko je dosljedan namazu u džematu.
Dođimo u džamiju, da bismo hajrovali i bili bolji ljudi. Dođimo da bismo sebi i svojim najmilijim osigurali bolju budućnost!
(Nuspahić Abdul-Aziz)
Add comment