Kozarac.ba

Džuma…

 

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njeg’ ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.” (el-En'am, 59.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Doista iman/vjera, u vašim prsima, slabi i oronjava isto kao što slabi i oronjava vaša odjeća, stoga molite Allaha dž.š., da vam preporodi i obnovi iman u vašim srcima!“ (Hasen. Hakim, Taberani)

Shodno značenju ovog poslanikovog s.a.w.s., hadisa, iman i vjera su izloženi propadanju i habanju isto kao što se i ostarala i dotrajala odjeća izlinja i pohaba.

Nekada se nad srcem jednog vjernika nadviju oblaci grijesa koji ga bace u tminu, što nam je Poslanik s.a.w.s., opisao riječima: „Svako srce ima nad sobom manje oblake poput oblaka mjeseca, kojeg znaju, u toku sijanja, prekriti, ostali oblaci, koji ga bace u tminu, pa kada se maknu sa njega, mjesec nastavi i dalje sjati!“ (Sahih. Ebu Nu'ajm u el-Hilje'h)

Mjesečevu svjetlost ponekada prekriju tmurni oblaci, ali nakon određenog vremena oblaci se miču i mjesec nastavlja i dalje obasjavati nebeska prostranstva, čemu je najsličnije jedno vjerničko srce kojeg, s vremena na vrijeme, prekriju gusti oblaci neposlušnosti i grijeha, koji mu nur i svjetlo, na određeno vrijeme, priguše, ostavljajući čovjeka u tmini i samoći. Ako se čovjek postara i malo poradi na unapređenju svoga imana i svoje vjere, i iskreno zatraži pomoći sebi od Allaha dž.š., ti oblaci se razbijaju a svjetlost srca i dalje nastavlja obasjavati svoje okruženje.

Da bi smo na pravi način sagledavali problematiku liječenja slabosti imana i vjere trebamo se podsjetiti na veliko pravilo vezano za definiciju samoga imana i vjere, kojeg ulema ehli-sunneta vel-džema'ata, uvjek apostrofira i naglašava, a koje glasi: Iman jača i slabi tj. raste i opada. Iman je izgovor i svjedočanstvo jezika, ubjeđenje srca i rad tijela, koji napreduje, jača i raste kada se dobra djela čine, i koji nazaduje, slabi i opada kada se loša djela čine, na što nas upućuju dokazi iz Kur'ana i Sunneta, poput Allahovih dž.š., riječi: „Kako bi iman na iman nadodali!“; „Kome je ova sura iman povećala?“ – kao i riječi Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Ko od vas vidi loše djelo neka ga spriječi svojom rukom tj. silom, a ako ne bude mogao neka ga spriječi svojim jezikom, a ako ne bude mogao neka ga spriječi svojim srcem – što je najslabiji vid imana i vjere!“ (Buhari)

Pozitivni i negativni utjecaj dobrih i loših djela na iman i vjeru jednog čovjeka je opšte-poznata, oprobana i dokazana stvar. Kada čovjek izađe u čaršiju ili na pijacu, gdje će mu oko gledati u zabranjeno, gdje će mu uho slušati ono što je zabranjeno, gdje će možda i činiti lično ono što je zabranjeno – neće se osjećati isto kao i kada ode u džamiju ili ode na groblje, gdje njegovo oko i uho ne ometaju harami, gdje je njegov jezik obuzet zikrom i spominjanjem Allaha dž.š., što vidno utječe i na mekšanje čovječijeg srca. Razlika između dvije situacije i dva stanja je drastična, i srce se shodno ambijentu u kome se nalazi automatski transformiše i mjenja!

Prvi muslimani – selef, su znali govoriti: „Od ispravnog rezonovanja i shvatanja vjere (fikh), jeste to da čovjek redovno kontroliše stepen svoje vjere, tragajući za onim djelovima imana koji su mu oslabili. Od ispravnog shvatanja vjere jeste i to da čovjek provjerava da li njegov iman napreduje i raste ili enormno slabi!? Od ispravnog shvatanja vjere kod jednog muslimana jeste i to da locira i primjeti na koji način mu šejtan prilazi sa svojim spletkama i zamkama!“ (Šerhu Nunijjeh, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, šejh Ibnu ‘Isa, 2/140.)

Ako slabost vjere i imana vodi neizvršavanju farzova i obaveza i činjenju zabranjenih stvari i harama – to je voma kritična faza kod jednog muslimana, koja zahtjeva brzu tevbu i kajanje Allahu dž.š., kao i hitno traženje lijeka za svoje srce i dušu, a ako slabost imana nije oličena u napuštanju farzova i činjenju harama, već u nečinjenju dobrovoljnih i pohvalnih djela ili činjenju mekruha i pokuđenih djela – tada će musliman zastati na trenutak kako bi sedlo svoje pritegao, te kako bi se malo uozbiljio te iz stanja ibadetske lijenosti prešao u stanje aktivnosti i čilosti. Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Svako djelo ima svoj maksimum i krajnju tačku napredovanja (širra), nakon čega slijedi faza zastajanja i opadanja (fetra); ko se u tome povrati mome sunnetu – spasio se, a ko se povrati nečemu što nije moj sunnet – propao je!“ (Sahih. Ahmed, Taberani)

Prije nego li čovjek ode kod drugog čovjeka kako bi tražio lijeka sebi i svojoj bolesti i slabosti, ljepše mu je bilo da se sam potrudio u iznalaženju lijeka sebi, a pogotovu ako je u pitanju iman koji je spona između roba i Rabba, pa ćemo mi ovom prilikom spomenuti nekoliko bitnijih lijekova kojima će čovjek, nakon iskrenog oslanjanja na Allaha dž.š., liječiti osorost i gruboću svoga srca i slabost svoga imana:

1.  Razmišljanje o Kur'an-i-Kerimu kojeg je Allah dž.š., objavio i dao kao pojašnjenje svake dileme, i kao svjetiljku kojom će se čovjek služiti u svom životnom kretanju i hodu, a kojem Allah dž.š., upućuje onoga koga On hoće.

Nema sumnje da se u Kur'anu nalaze jaki lijekovi i funkcionalna rješenja za mnoge naše bolesti i probleme, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Od Kur'ana objavljujemo ono što je lijek a i milost je vjernicima!“ Što se tiče načina upotrebe kur'anskog lijeka ono se ogleda u iščitavanju kur'anskih ajeta uz pomno razmišljanje o njihovim značenjima. Poslanik s.a.w.s., je razmišljao o značenjima kur'anskih ajeta, koje bi dugo učio u toku klanjanja noćnog namaza, tako da je jedne noći, klanjajući noćni namaz, sve do sabaha ponavljao jedan jedini ajet: „Ako ih kazniš – pa oni su robovi Tvoji, a ako im oprostiš – Ti si onaj koji je veličanstvan i mudar!“ (el-Ma'ida, 118.) (Ahmed)

Poslanik s.a.w.s., je bio čuven po kakvoći jačine razmišljanja o kur'anskim ajetima. ‘Atare rhm., kaže: Ja i Ubejdullah b. Umejr smo ušli kod Ajše r.a., pa Ubejdullah reče: Pričaj nam o nečemu najzanimljivijem što si primjetila kod Allahovog Poslanika s.a.w.s. – pa ona, plačućim glasom, reče: „Jedne noći je ustao klanjati noćni namaz, pa reče: O Ajša, ostavi me večeras da ibadetim mome Gospodaru. Rekoh: Tako mi Allaha ja volim da sam u tvojoj blizini, a i volim ono što i ti voliš. Ustao je, abdestio se, a zatim je počeo klanjati namaz plačući toliko da je skvasio svoje krilo, pa je nastavio plakati toliko da je skvasio zemlju pod sobom, nakon čega mu dođe Bilal r.a., da ga probudi za sabah namaz, pa kada ga zateče uplakanog reče: O Allahov Poslaniče, pačeš a Allah ti je već oprostio sve prijašnje i buduće grijehe, na šta mu Poslanik s.a.w.s., odgovori: „Pa zar da ne budem zahvalan rob!?“ Večeras su mi objavljeni par ajeta, teško li se onome ko ih bude čitao a ne bude o njima duboko razmislio: „Doista u stvaranju nebesa i zemlje, i smjeni noći i dana su znaci za one razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći i sjedeći i ležeći, razmišljajući o stvaranju Nebesa i zemlje…“ (Alu Imran, 190.)“ (Silsila Sahiha, 1/106.)

U kur'anu se govori o šehadetu, tevhidu – iskrenom i pravom monoteizmu, lijepim obežanjima i strašnim prijetnjama, o događajima i pričama minulih generacija, adabima, bontonu, kulturi, ahlaku i lijepom ponašanju prema Stvoritelju i prema stvorenjima – što sve odreda pozitivno utiče na našu dušu. Ima sura koje jače djeluju na nas i našu dušu nego li druge sure, shodno riječima Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Prije vakta me osijediše sura Hud i njene sestre!“ (Silsila Sahiha, 2/679.) U drugoj predaji stoji: „Sura Hud, Vaki'a,Murselat, Amme i sura Tekvir.“ (Tirmizi) Toliko je Poslanik s.a.w.s., ispunio svoje srce značenjima ovih sura da mu se to odrazilo na tijelo tako što su mu dlake na glavi osijedele od istine koja se nalazi u spomenutim surama!

Allah dž.š., traži od nas da posebno razmišljamo o primjerima koje nam On dž.š., navodi u Kur'anu, rekavši: „Allah ljudima daje primjere – ne bi li se opomenuli!“; „Te primjere dajemo ljudima ne bi li razmislili!“

Jedan od selefa nije mogao razumjeti određeni kur'anski primjer, pa je počeo plakati. Pitaše ga: Što plačeš? Reče: Allah dž.š., kaže: „To su primjeri koje ljudima dajemo ali ih neže razumjeti niko osim učenih!“ (el-Ankebut, 43.) – a ja ne razumjeh primjer kojeg je Allah dž.š., dao u Kur'anu, što je znak da nisam jedan od ‘alima, pa mi je žao i plačem zbog toga što sam zagubio znanje!

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., povodom liječenja srca od gruboće i osorosti, kaže: „Moraš srce svoje preseliti iz dunjalučke kuće u ahiretsku, pa potom prionuti razmišljanju o kur'anskim značenjima i njihovom obuhvaćanju, te razumjevanju onoga što se ajetima htjelo reći, kao i onoga zbog čega su objavljeni, i kakve veze određeni ajeti imaju samnom lično, sipajući te lijekove na naše rane i boljke. Kada srce na ovakav način bude konzumiralo ove ljekove tada će oni biti djelotvorni, uz Allahovu dž.š., dozvolu.“ (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 2/28.)

Razmišljanje o kur'anskim ajetima uči nas razmišljanju o Allahovom dž.š., stvaranju, i o Božijem davanju, što je u skladu sa riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Razmišljajte o Allahovim stvorenjima, a nemojte razmišljati o Allahu dž.š., jer vi to niste u stanju učiniti!“ (Ebu Nu'ajm, Asbehani, Taberani, Bejheki)

Ako musliman bude razmišljao o Allahovim dž.š., stvorenjima: nebesa, zemlja, i sve što je između njih, i bude svjestan njihove moći i veličine, tada će mu se u srcu pojaviti osjećaj nemoći i slabosti spram intelektualnog obuhvatanja svih tih stvorenja, pa čak i samo jednog od njih, što kod čovjeka vjernika urađa plodom shvatanja prave veličine Stvoritelja tih velikih stvorenja, bivši svjestan toga da Njega i njegovu veličinu ne može domašiti i obujmiti svojim ograničenim znanjem i spoznajom, za razliku od nekih Njegovih stvorenja kojima na neki način i može po malo prići.

Hatim rhm., je rekao: „Ibret i pouka povećavaju znanje, zikr i spominjanje Allaha dž.š., povećava ljubav, dok razmišljanje povećava strah.“

Imam Šafija rhm., je rekao: „Pomognite se ćutnjom protiv govora, i razmišljanjem protivu brzog zaključivanja!“

Plod razmišljanja je znanje, a kada srce nešto sazna ono se mjenja na bolje, a kada se srce promjeni na bolje onda se i ostalo tijelo povodi za njime pa se djela tijela mjenjaju na bolje!

Dakle, razmišljanje je početak svakog hajra i razmišljanje je ključ svakog dobra, stoga razmišljajte o sebi, o stvorenjima oko sebe, o ovome svijetu i dunjalučkim ljepotama i divotama, o obavijestima minulih generacija, kao i o onome što će uslijediti nakon naše smrti, u berzahu – zagrobnom životu nakon života, kao i u životu nakon njega, kada budemo proživljeni, i iz grobova izvedeni, radi polaganja računa pred Allahom dž.š., te samoga dženneta i džehennema.

2.    Imati osjećaj za Allahovu dž.š., veličinu, Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, uz duboko razmišljanje o svemu tome i razumjevanje njihovih značenja, što se mora dobro urezati u srcu te na pravi način odraziti na tijelu. Iskrena i prava vjera naših srca mora prozboriti dobrim djelima. Srce je vladar a tijelo je vojska – šta srce zapovijeda to tijelo čini! Ako srce bude dobro biće dobro i ostalo tijelo, a ako srce bude loše biće loše i ostalo tijelo!

Mnogo je ajeta i hadisa koji zbore o Allahovoj dž.š., veličini, o kojima ako srca na pravi način razmisle, zadiviće se i poniziti pred tom Uzvišenom Veličinom, tjelo će se pokoriti Onome koji sve čuje i sve zna, i čovjek će postati skrušen pred Gospodarem prvih i potonjih.

U Allahova dž.š., lijepa imena spadaju: el-Azim – Veličanstveni, el-Muhejmin – koji svim upravlja, el-Džebbar – Gordi, el-Mutekebbir – Uzvišeni, el-Kavijj – Snažni, el-Kahhar – koji neprijatelja porazuje, el-Kebir – Veliki, el-Mute'al – Uzvišeni, el-Hajj – Živi koji nikad umrijeti neće, za razliku od džinna i ljudi; On je taj koji je Visoko Uzvišen nad robovima Svojim, kojeg gromovi svojom grmljavinom veličaju i slave, a i meleki koji strahuju. On je el-Aziz – Ugledni, Zu-ntikam – koji se zna svetiti, el-Kajjum – koji sam o Sebi opstoji, kojeg ne obuzima ni drijemež ni san. Svojim znanjem obuhvata sve, i zna ono što oči krišom gledaju a i ono što prsa kriju.

Svoje savršeno znanje je opisao riječima: „U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njeg’ ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.“ (el-En'am, 59.)

Opis Njegove veličine su i Njegove dž.š., riječi: „Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjeme danu u šaci Njegovoj biti, a nebesa će desnicom Svojom zgužvati! Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!“ (el-Zumer, 67.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., će šakom Svojom ščepati Zemlju, a nebesa će zgužvati desnicom Svojom, pa će reći: Ja sam Melik-Vladar, gdje su sada zemaljski vladari!“ (Buharija, 6947.)

Srce postaje vjerno i ponizno kada malo bolje razmisli o slučaju Musa a.s.: „I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – ”Ne možeš Me vidjeti” – reče – ”ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjećeš Me!” I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: ”Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!” (el-E'araf, 143.)

Poslanik s.a.w.s., je opisao Allaha dž.š., između ostalog, i riječima: „Njegov zastor je Nur-Svjetlost, kada bi ga makao sa Sebe, zrake lica Njegova bi spalile sve dokle bi pogled Njegov dopro!“ (Muslim, br.197.)

Allah dž.š., kaže: „Na dan kad nastupi Čas oživljenja – ljudi će se razdvojiti: oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati, a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem danu poricali – u trajnoj će muci biti. Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete – Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji – i u predvečerje i u podne! On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni. Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih;  i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju; i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju; i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno. On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.“ (el-Rum, 14-27.)

Allah dž.š., kaže: „Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove. Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (el-Enbija’: 30-35.)

Razmišljanje o ajetima navedene sadržine vidno utiče na poboljšanje i jačanje imana kod čovjeka muslimana.

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Allah određuje dešavanja u životu robova Svojih, naređuje, zabranjuje, stvara i opskrbu daje, život daje ali ga i uzima, jedne uzdizuje a druge ponižava, čini da se noći i dani smjenjuju. Čini da se dani među ljudima mjenjaju, države, sisteme i ustrojstva smjenjuje, jedne uzdiže a druge obara, odredba i vlast Njegova se sprovodi i na nebesima i na zemlji, na površini njenoj i u utrobi njenoj, i u morima i vodama i vazduhu. Sve obuhvaća Svojim znanjem, i svemu brojke zna. Svojim sluhom obuhvata zvukove sve, i ne mogu mu se nikako međusobno smješati; razumjeva sve jezike, koji svakolike riječi izgovaraju i zahtjeve razne upućuju, i jedni Ga ne mogu ometati od drugih. Svojim vidom obuhvata sve, pa čak i malog crnog mrava, na crnoj stijeni u mrkloj noći! Nevidljivo je za Njega vidljivo, i tajne su za Njega java: „Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji, svakog momenta se zanima nečim!“ (el-Rahman, 29.)

On je taj koji oprašta grijehe, otklanja brige i muke, liječi rane, opskrbljuje siromašnog, upućuje zalutalog, ukazuje na istinu izgubljenom, odaziva se na pomoć unesrećenom, hrani gladnog, oblači golog, liječi bolesnog, spašava iskušanog, prihvata pokajanje griješnog, nagrađuje dobrog, pomaže potlačenog, savlađuje silnika oholog, mahane skriva, bezbjednost pruža, uzdiže jedne, a ponižava druge…

Kad bi svi stanovnici nebesa i zemlje, prvi i potonji, džinni i insani, bili kako najbogobojaznije srce može biti – to ne bi ni malo uvećalo vlast i veličinu Božiju, i kada bi svi stanovnici nebesa i zemlje, prvi i potonji, džinni i insani, bili kako najpokvarenije srce može biti – to ne bi umanjilo vlast i veličinu Njegovu.

Kada bi svi stanovnici nebesa i zemlje, mrtvi i živi, džinni i insani, stali na jedno mjesto i zatražili sve što žele od Njega, dajući svakom što želi i hoće – to ne bi umanjilo od Njegova bogatstva ništa!

On je Prvi prije kojeg nije bilo ništa, i On je Posljednji poslije kojeg neće više biti ništa. Neka je slavljen On, i najpreči je kome će se zikr činiti, i najpreči je kome će se robovat, i najpreči je kome će se zahvaljivat, i najčasniji je kome će se tražit. On je Vladar, koji druga nema, Jedini je, kojem nema slična. On je utočište svemu, rodio nije i rođen nije, i niko Mu ravan nije.

Njegovoj veličini nema ravna, i sve će osim Lica Njegova propasti, i svačija će vlast, mimo Njegove, nestati. Robovaće Mu onaj kome On dozvoli, i niko Mu neće griješiti a da On to dobro ne zna. Robuje Mu se na čemu je zahvalan, griješi Mu se što zna i da oprosti. Svaka osveta Njegova je pravda, dok je svaki ni'imet od Njega blagodat.

Najbliži je Svjedok svemu, i Čuvar je svakome. Za kike lažne i griješne hvata, djela bilježi, dužinu života određuje. Srca za Njim žude, tajne su za Njega java. Stvara riječima, daje riječima i kažnjava riječima. „Kada nešto odluči da se desi, samo kaže: Budi i ono bi!“

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.