svabo
Piše: Sade Alić
Tekst započinjemo radujući se ŽIVOTU, i ne zaboravljujući ni svoje nevino ubijene. Od ushićenja, ponosa i radosti pišem ovo odmah u kući našeg Sanela Fazlića ispijajući jutarnju kahvu dok je njegova Alma-hanuma hranila njihovu 8-mjesečnu bebu i dok smo slušali veseli glasić njihoog sina i radovali se životu jer noć prije smo odradili akciju za one koji nisu i neće ovako nešto doživjeti ali žive i živjeće u našim srcima vječno.
NEMOGU ONI NAS POBITI KOLIKO BOŠNJAKINJA SA PONOSOM MOŽE RODITI! kaže stara Bosanska poslovica.
U subotu 3. Aprila 2010. održano je prvo Donatorsko veče na području SAD-a za Spomen Obilježje nevino ubijenim na području Kozarca. Takvu organizovanost, takav doček, takav odaziv Bošnjaka iz svih krajeva naše Bosne i Hercegovine nemože se ni opisati. Okupili su se tu i iz Čikaga, St. Louisa, Detriota i drugih gradova u SAD a domaćini su nas dočekali, onako baš domaćinski kako to samo Kozarčani znaju.
Program su vodili naš vrijedni Sanel Fazlić i Fikreta Jakupović. Odmah na početku krenulo se sa govornim stihovima „Šehidskog rastanka“ dok je salom vladao totalni muk.
Potom je prikazan dokumentarni film o Kozarcu i dok je u prepunoj sali i dalje vladala totalna tišina sa velikom pažnjom slušali su se glasovi koji su išli uz film i to naše slavne i drage glumice Nade Džurevske i našeg Kozarčanina Vehida Gunića. Film se vrtio, slike prolazile dok se prikazivao do temelja porušeni Kozarac, logori, stradanja, patnja. Kod mnogih suze u očima. Kozarčani koji su večeras tu, sve su to proživjeli a tu smo zbog onih koji sve te strahote nisu uspjeli preživjeti. Vjerovatno je mnogim Kozarčanima zbog emocija i teško bilo doći tu, jer su predpostavljali kakav se program planirao ali od svoje prošlosti nemožemo pobjeći jer nismo je željeli ali nam se desilo to što se desilo i tu smo ne samo radi sebe nego radi onih kojih nisu među nama.
U sali je više nekozarčana nego Kozarčana. Iskupili su se tu od Save do mora i od Une do Drine i večeras svi su oni Kozarčani, jedinstveni, tužni ali i ponosni Bosanci i Hercegovci. Ovdje je prisutna ljubav i NE, nikako mržnja jer pravi Bosanci ne znaju da mrze.
Primjetno je da je program večeri napravit i da ne bude previše bolan ali suze same idu. Završava se film, svjetla se pale na scenu dolaze govornici: Nijaz Hodžić ispred Udruženja Kozarčana-Čikago, Haris Alibašić ispred KBSA, Elmina Kulašić ispred Bosanskohercegovačkog Savjetodavnog Vijeća u Washington DC-iju. I onda će se desiti nešto što niko nije planirao niti uopte zamišljao. Posluživaju nas kahvom, sokom, vodom, naše domaćice iz Grand Rapidsa sa obučenim majicama koje su specijalno napravite za ovu priliku na kojima je grb Kozarca s prednje strane a na leđima budući izgled našeg Spomen Obilježja. Pogledi zastaju na tim majicama i uzdasi!!!
Majke, sestre, supruge šehida naših pored slike na majicama dodali su hemijskom olovkom ispisana imena svojih najmilijih koji više nisu među nama. I dok nas poslužuju oči same ostaju na njihovim majicama i ispisanim imenima: Ismet, Jasim, Mirsad, Muhamed, Rifet, Šefik, Nihad. Neka mi se ne zamjeri ali čini se da je ovo bilo bolnije vidjeti nego sav program Donatorske večeri.
NAŠI SEHIDI I ONI SU VEČERAS SNAMA, NISU ZABORAVLJENI I NEČE NIKADA BITI ZABORAVLJENI!!! Čita se pismo upučeno iz Kozarca od predsjednika Glavnog odbora za Spomen Obilježje doktora Zlatka Škerića, čitaju se prigodne pjesmice i uče ilahije. Potom se kreće sa večerom. Sva hrana, piće, sala, sve je to donirano i sve su to naši vrijedni domaćini iz Grand Rapidsa uredili. Sve ide tako glatko, u savršenom redu i organizovano a u prepunoj sali.
Poslije večere Sanel započinje sa javnim iskupljanjem donacija. Javljaju se i znani i neznani. Tu smo svi skupa, jedni, jedinstveni i isti nam je cilj. Vidimo tim sa priznanicama imaju pune ruke posla. Hvala Bogu dz.š. krenulo je. Nismo ni sumnjali u Grand Rapids ali ipak iznenađenje je vidjeti veliki red za donacije. I jedna po jedna, zatim odmah kompjuterski zapisi donaora našeg Zlatana iz Čikaga i unosi se informacije. Iskuplja se $19.260. Svi smo presretni i kao da poručujemo svima našim u Kozarcu: „Računajte na nas, tu smo, zajedno i jedno, bez obzira gdje smo“. Naravno akcija u Grand Rapidsu se i dalje nastavlja i na službenoj stranici možete naći podatke kome se obratiti ali ova noć, ipak, bila je nešto posebno. I kako ne spomenuti bar prezimena familija koja su sve ovo ovako dobro i profesionalno organizovali: Fazlić, Ađemović, Mujkanović, Duračak, Hirkić, Ademi, Osmanagić, Grudić, Muretćehajić, Blažević, Jakupović .
Ovdje posebno moram spomenuti Sanelu Osmanagić koja mi je nekoliko puta napomenula da na kozarac.ba postavimo slike kako naše hanume vrijedno rade i da se to vidi jer su svakako to zaslužile. Sutradan smo se iskupili u Bosanskom Kulturnom Centru na doručku i sravnjivanju računa te opraštanja gostiju St. Louisa, Čikaga i naših domaćina.
I za kraj moramo još pohvaliti tim za SO-Kozarac iz St. Louisa koji su prešli veliki put da bi bili snama tu noć i dio sutrašnjeg dana. Ijako se još uvijek organizuju, oni su u St. Louisu iskupili oko $11.000. Vrijedni Kozarčani i njihov tim su od vrata do vrata išli i iskupljali novac i čvrsto vjerujemo i dajemo im puno podršku za njihovu donatorsku noć i osnivanje Udruženja Kozarčana – St. Louis. Život ide dalje ali ne zaboravljamo, gradićemo Spomen obilježja i tražiti pravdu a pravda sviju čeka, ako ne na ovom svijetu onda na onom drugo, vječnom. Napomena: na facebooku Udruženja Kozarčana i St. Louisa možete pronaći puno vise fotografija i video snimaka.
Add comment