svabo
Usvajanje Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici u srbijanskoj skupštini 15 godina od događaja u Srebrenici jasno ukazuje da je to učinjeno više iz razloga političkog oportuniteta, nego iskrene namjere srbijanske političke i intelektualne elite da se suoči s nedavnom prošlošću i njenim još uvijek prisutnim teškim naslijeđem.
Ovo je ocjena Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) iz Beograda navedena u njegovom 46. broju Biltena – Sistem za rano upozoravanje.
Ocjenjuje se također da je dvanaestosatna debata u parlamentu reflektovala "šizofreno stanje u srbijanskom društvu".
Ističe se da je Skupština Republike Srbije usvajanjem Deklaracije o Srebrenici učinila značajan korak koji bi mogao da obilježi početak dugog procesa suočavanja s naslijeđem devedesetih godina prošlog vijeka i teškim zločinima i drugim oblicima kršenja elementarnih ljudskih, građanskih i socijalnih prava ne samo građana u bivšim jugoslovenskim republikama, već i u samoj Srbiji.
Naime, dok se značajan dio političkog spektra bar deklarativno zalaže za usvajanje evropskih vrijednosti i spreman je da u to ime učini korake koji ubrzavaju hod ka članstvu u EU, još uvijek sve agresivnije nastupaju snage koje se ne mire s neuspjehom Miloševićevog projekta i ne prihvataju posljedice njegovog poraza.
U Biltenu se naglašava kako objektivna i trezvena analiza okolnosti u kojima je došlo do usvajanja Deklaracije – bez obzira na njene brojne manjkavosti, a prije svega nepominjanje riječi genocid i odsustvo jasne ograde od zločina počinjenih uime tobožnjih srpskih nacionalnih interesa – ne može prenebregnuti i pomak koji je time načinjen.
Usvajanje Deklaracije znači priznanje da je do zločina došlo, a spominjanjem odluke MSP indirektno je priznato i da se radi o genocidu, navodi se u Biltenu. Dodaje se kako na proces otrežnjavanja negativno utiče činjenica da u srbijanskom društvu, posebno u "patriotskim“ intelektualnim krugovima, medijima i obrazovnom sistemu, i dalje dominira retorika svjetske zavjere protiv Srba, u kojoj se srpski narod predstavlja kao najveća – često i jedina – žrtva balkanskih ratova 1990-tih.
Kako se ocjenjuje u YUCOM-ovom biltenu, bez obzira na njene brojne manjkavosti i uvjete u kojima je usvojena, Deklaracija o Srebrenici ima smisla samo ako bude predstavljala prvi korak na dugom putu ka suočavanju s nedavnom prošlošću, bez čega nema evropske budućnosti Srbije.
Add comment