GRAND RAPIDS,USA:ODRŽANO PRVO DONATORSKO VEČE ZA SO-KOZARAC

Piše: Sade Alić

Tekst započinjemo radujući se ŽIVOTU, i ne zaboravljujući ni svoje nevino ubijene. Od ushićenja, ponosa i radosti pišem ovo odmah u kući našeg Sanela Fazlića ispijajući jutarnju kahvu dok je njegova Alma-hanuma hranila njihovu 8-mjesečnu bebu i dok smo slušali veseli glasić njihoog sina i radovali se životu jer noć prije smo odradili akciju za one koji nisu i neće ovako nešto doživjeti ali žive i živjeće u našim srcima vječno.

NEMOGU ONI NAS POBITI KOLIKO BOŠNJAKINJA SA PONOSOM MOŽE RODITI! kaže stara Bosanska poslovica.

U subotu 3. Aprila 2010. održano je prvo Donatorsko veče na području SAD-a za Spomen Obilježje nevino ubijenim na području Kozarca. Takvu organizovanost, takav doček, takav odaziv Bošnjaka iz svih krajeva naše Bosne i Hercegovine nemože se ni opisati. Okupili su se tu i iz Čikaga, St. Louisa, Detriota i drugih gradova u SAD a domaćini su nas dočekali, onako baš domaćinski kako to samo Kozarčani znaju.

Program su vodili naš vrijedni Sanel Fazlić i Fikreta Jakupović. Odmah na početku krenulo se sa govornim stihovima „Šehidskog rastanka“ dok je salom vladao totalni muk.

Potom je prikazan dokumentarni film o Kozarcu i dok je u prepunoj sali i dalje vladala totalna tišina sa velikom pažnjom slušali su se glasovi koji su išli uz film i to naše slavne i drage glumice Nade Džurevske i našeg Kozarčanina Vehida Gunića. Film se vrtio, slike prolazile dok se prikazivao do temelja porušeni Kozarac, logori, stradanja, patnja. Kod mnogih suze u očima. Kozarčani koji su večeras tu, sve su to proživjeli a tu smo zbog onih koji sve te strahote nisu uspjeli preživjeti. Vjerovatno je mnogim Kozarčanima zbog emocija i teško bilo doći tu, jer su predpostavljali kakav se program planirao ali od svoje prošlosti nemožemo pobjeći jer nismo je željeli ali nam se desilo to što se desilo i tu smo ne samo radi sebe nego radi onih kojih nisu među nama.

U sali je više nekozarčana nego Kozarčana. Iskupili su se tu od Save do mora i od Une do Drine i večeras svi su oni Kozarčani, jedinstveni, tužni ali i ponosni Bosanci i Hercegovci. Ovdje je prisutna ljubav i NE, nikako mržnja jer pravi Bosanci ne znaju da mrze.

Primjetno je da je program večeri napravit i da ne bude previše bolan ali suze same idu. Završava se film, svjetla se pale na scenu dolaze govornici: Nijaz Hodžić ispred Udruženja Kozarčana-Čikago, Haris Alibašić ispred KBSA, Elmina Kulašić ispred Bosanskohercegovačkog Savjetodavnog Vijeća u Washington DC-iju. I onda će se desiti nešto što niko nije planirao niti uopte zamišljao. Posluživaju nas kahvom, sokom, vodom, naše domaćice iz Grand Rapidsa sa obučenim majicama koje su specijalno napravite za ovu priliku na kojima je grb Kozarca s prednje strane a na leđima budući izgled našeg Spomen Obilježja. Pogledi zastaju na tim majicama i uzdasi!!!

Majke, sestre, supruge šehida naših pored slike na majicama dodali su hemijskom olovkom ispisana imena svojih najmilijih koji više nisu među nama. I dok nas poslužuju oči same ostaju na njihovim majicama i ispisanim imenima: Ismet, Jasim, Mirsad, Muhamed, Rifet, Šefik, Nihad. Neka mi se ne zamjeri ali čini se da je ovo bilo bolnije vidjeti nego sav program Donatorske večeri.

NAŠI SEHIDI I ONI SU VEČERAS SNAMA, NISU ZABORAVLJENI I NEČE NIKADA BITI ZABORAVLJENI!!! Čita se pismo upučeno iz Kozarca od predsjednika Glavnog odbora za Spomen Obilježje doktora Zlatka Škerića, čitaju se prigodne pjesmice i uče ilahije. Potom se kreće sa večerom. Sva hrana, piće, sala, sve je to donirano i sve su to naši vrijedni domaćini iz Grand Rapidsa uredili. Sve ide tako glatko, u savršenom redu i organizovano a u prepunoj sali.

Poslije večere Sanel započinje sa javnim iskupljanjem donacija. Javljaju se i znani i neznani. Tu smo svi skupa, jedni, jedinstveni i isti nam je cilj. Vidimo tim sa priznanicama imaju pune ruke posla. Hvala Bogu dz.š. krenulo je. Nismo ni sumnjali u Grand Rapids ali ipak iznenađenje je vidjeti veliki red za donacije. I jedna po jedna, zatim odmah kompjuterski zapisi donaora našeg Zlatana iz Čikaga i unosi se informacije. Iskuplja se $19.260. Svi smo presretni i kao da poručujemo svima našim u Kozarcu: „Računajte na nas, tu smo, zajedno i jedno, bez obzira gdje smo“. Naravno akcija u Grand Rapidsu se i dalje nastavlja i na službenoj stranici možete naći podatke kome se obratiti ali ova noć, ipak, bila je nešto posebno. I kako ne spomenuti bar prezimena familija koja su sve ovo ovako dobro i profesionalno organizovali: Fazlić, Ađemović, Mujkanović, Duračak, Hirkić, Ademi, Osmanagić, Grudić, Muretćehajić, Blažević, Jakupović .

Ovdje posebno moram spomenuti Sanelu Osmanagić koja mi je nekoliko puta napomenula da na kozarac.ba postavimo slike kako naše hanume vrijedno rade i da se to vidi jer su svakako to zaslužile. Sutradan smo se iskupili u Bosanskom Kulturnom Centru na doručku i sravnjivanju računa te opraštanja gostiju St. Louisa, Čikaga i naših domaćina.

I za kraj moramo još pohvaliti tim za SO-Kozarac iz St. Louisa koji su prešli veliki put da bi bili snama tu noć i dio sutrašnjeg dana. Ijako se još uvijek organizuju, oni su u St. Louisu iskupili oko $11.000. Vrijedni Kozarčani i njihov tim su od vrata do vrata išli i iskupljali novac i čvrsto vjerujemo i dajemo im puno podršku za njihovu donatorsku noć i osnivanje Udruženja Kozarčana – St. Louis. Život ide dalje ali ne zaboravljamo, gradićemo Spomen obilježja i tražiti pravdu a pravda sviju čeka, ako ne na ovom svijetu onda na onom drugo, vječnom. Napomena: na facebooku Udruženja Kozarčana i St. Louisa možete pronaći puno vise fotografija i video snimaka.