svabo
Prije osamnaest godina, 29 februara i 1.marta 1992, bosanskohercegovacki gradani su se, slijedeci preporuke Arbitražne komisije Medunarodne konferencije o Jugoslaviji, dvotrecinskom vecinom putem referenduma izjasnili za neovisnu, suverenu, demokratsku, samostalnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.
Poštujuci referendumom izraženu volju gradana Bosne i Hercegovine,Vijece ministara Evropske unije 6. Aprila 1992 donosi odluku o medunarodnom priznanju Republike Bosne i Hercegovine koja 22.5.1992 Rezolucijom Ujedinjenih Nacija br. 757 postaje 177-ma punopravna clanica Ujedinjenih Nacija (UN).
To su cinjenjice koje je historija zabilježila i koje nikakva politika negiranja ili nepriznavanja Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine ne mogu opovrgnuti ili izbrisati.
Ta fakta nisu pisana samo tintom u raznim aktima i pohranjenja u arhivama vec i krvlju bh gradana i patriota koji su postali žrtve otvorene agresije velikodržavnih planova susjeda ali i svjedoci i branitelji njene hiljadugodišnje postojanosti, tradicije suživota i multikulturne esencije.
Protivnici tog bitka bosanskohercegovacke postojanosti i opstojnosti svoje moralno i ljudsko pa i vojnicko dno dosegli su cinom genocida ostavljajuci svojim potomcima stid kojeg sami nisu spremni prihvatiti i priznati.
Dejton jeste zaustavio rat ali žrtvama nije dao pravnu ni moralnu satisfakciju, cak što više, pojedinim njegovim odredbama žrtve su još jednom ponižene. Agresoru je omoguceno da odlucuje o sudbini i buducnosti žrtve, zlocincima udoban smještaj, male kazne, politicku rehabilitaciju i slobodu a državi Bosni i Hercegovini reduciran suverenitet koje sve clanice UN na osnovu Povelje i odredbi Medunarodnog prava uživaju.
Presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu samo potvrduje diskriminatorske odredbe Dejtonskog sporazuma i nužnost njegove suštinske a ne samo formalne promjene.
I danas smo svjedoci postojanja i djelovanja nasljednika politike mržnje, teritorijalnog ekskluziviteta i etnickog cišcenja, segragacije i aparthejda koja krši i guši gradanska prava sprecavajuci državu i njene gradane da budu suvereni na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.
Svakako da najvecu odgovornost za takvo stanje snose domaci politicari i Medunarodna zajednica koja je kreirala uvjete za njihovo djelovanje, ali je sigurno da dio krivice snosi i mnogobrojna dijaspora koja svojom pasivnošcu i izbornom apstinencijom doprinosi produženju takvog stanja.
Nadamo se da cemo ucešcem na ovogodišnjim izborima u Bosni i Hercegovini iskoristiti svoju gradansku obavezu i pravo i pokazati da je Bosna i Hercegovina neovisna i suverena država zato što to njeni gradani, ma gdje bili, žele i potvrduju.
Dan neovisnosti jeste, uz Porfirogenitovo izdavanje “rodnog lista” Bosne i Hercegovine 955-te, Povelje Kulina bana 1189-te, ZAVNOBiH 1943-ce, jedan od najznacajnijih datuma u historiji Bosne i Hercegovine.
Tim povodom UO KBSA svim gradanima Bosne i Hercegovine cestita Dan neovisnosti uz poziv da prigodnim manifestacijama u svojim sredinama obilježimo ovaj praznik i svojom aktivnošcu ucinimo sve da ovaj datum bude priznat i obilježavan na citavom teritoriju Bosne i Hercegovine.
DOMOVINO, SRETAN TI DAN NEOVISNOSTI!
UO KBSA
Add comment