Zlocin i kazna.. na istoj adresi

Povratnicko naselje Carakovo, nadomak Prijedora je po ko zna koji put.. u golemoj tuzi… Dzenaze i tuzne povorke… ovdje su, najcesca svakodnevnica. Povratnici su vec utonuli u njima nepoznatu melanholiju i sami sebi podsvijesno postavljaju pitanje „Sto im se sve ovo desava“?

Dvije zloslutne rijeci koje je jos slavni Dostojevski metaforicki slozio;„Zlocin i kazna“ ovdje su, nazalost, surova stvarnost i neprekidno prate ove ljude. Poslije toliko uzasnih zlocina, nad ovim mjestom i ovim narodom.. opet, kazne..

Treba li jos nesto ruzno da se desi u ovom povratnickom naselju.. . da bi ovi ljudi.. ovi patenici..osjetili iole tracak nade u „nekakvo“ bolje ili lijepse „sutra“…I tridesttrogodisnji Jasmin Selimovic je ovih dana, nesretno zavrsio. Pronadjen je mrtav!

Nalazi ljekarskog obdukcijskog operativnog Tima  u Prijedoru su konstatovali da je hladnoca savladala ovog nesretnika, u neposrednoj blizini njegove tek zapocete kuce.

Slicne sudbine su dozivjeli i drugi ovdasnji, momci.. bas oni momci iz plejade prvih povratnickih lasta, sa ovog podrucja; poput rahmetli Mirsada Brdara, Mesuda Musica, Hamdije Zukanovica i jos mnogih drugih koji su u borbi sa neimastinom i licemjernom „surovom“ stvarnoscu, na slican nacin zavrsili.. Hrabrost i neustrasivost ovih do skoro odvaznih momaka  i necijih perjanica, postala je vec dio potisnute proslosti i kao da nikome vise ne treba.

Na Ahiret se odselio Jasmin u svojoj, samo, trideset i trecoj godini. Dvoje maloljetne djecice izgubise babu. Mladje od sest mjeseci i starije od dvije godine..ostadose nezbrinuti, sa nezaposlenom majkom.. Izmaknu ovoj familiji i posljednja nada u kakvo-takvo,  prezivljavanje.

Izmaknu im i nada da ce njihov nazor zapoceti kucerak od prve ploce se pomaknuti za koji centimetar navise i da ce prokisnjive odaje supljih i ledom oblivenih zidova konacno biti pod nekakvim krovom.

Prije samo desetak godina Jasmin je vazio i bio rijetko susretljiv i uzoran momak. Bio je veliki entuzijasta i profesionalni prevodilac engleskog jezika  u bazi SFOR-a u Sanskom Mostu. Bio je tada rado vidjen i u drustvu nekih vaznih ljudi. Odlaskom SFOR-ove  formacije iz Sanskog Mosta Jasmin je ostao bez posla.

Ispostovao je Jasmin i famozni aneks sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma i vratio se na svoje prijeratno ognjiste. Posao poput mnogih njegovih sunarodnjaka, nije mogao naci. Pusten na milost i nemilost „pohlepnih“pojedinaca i ovdasnje surove svakodnevice, jadno i patenicki je zavrsio..

Hocu da povjerujem da ce dobri ljudi na ovom uzasno ruznom primjeru svoju savjest  testirati i pritrcati u pomoc nezbrinutoj u povoju ostavljenoj Jasminovoj djecici.

Primjera poput Jasminove familije, nazalost, u Carakovu i na cijelom Brdu, ima jos..

Dok zakljucujem ove redove..tragom vec objavljene informacije o ovoj familiji i na adresu autora ovih redova javili su se neki pojedinci u potrazi za informacijom vise…

Hvala im..

 
Nijaz Brkic