svabo
Povratnicko naselje Carakovo, nadomak Prijedora je po ko zna koji put.. u golemoj tuzi… Dzenaze i tuzne povorke… ovdje su, najcesca svakodnevnica. Povratnici su vec utonuli u njima nepoznatu melanholiju i sami sebi podsvijesno postavljaju pitanje „Sto im se sve ovo desava“?
Dvije zloslutne rijeci koje je jos slavni Dostojevski metaforicki slozio;„Zlocin i kazna“ ovdje su, nazalost, surova stvarnost i neprekidno prate ove ljude. Poslije toliko uzasnih zlocina, nad ovim mjestom i ovim narodom.. opet, kazne..
Treba li jos nesto ruzno da se desi u ovom povratnickom naselju.. . da bi ovi ljudi.. ovi patenici..osjetili iole tracak nade u „nekakvo“ bolje ili lijepse „sutra“…I tridesttrogodisnji Jasmin Selimovic je ovih dana, nesretno zavrsio. Pronadjen je mrtav!
Nalazi ljekarskog obdukcijskog operativnog Tima u Prijedoru su konstatovali da je hladnoca savladala ovog nesretnika, u neposrednoj blizini njegove tek zapocete kuce.
Slicne sudbine su dozivjeli i drugi ovdasnji, momci.. bas oni momci iz plejade prvih povratnickih lasta, sa ovog podrucja; poput rahmetli Mirsada Brdara, Mesuda Musica, Hamdije Zukanovica i jos mnogih drugih koji su u borbi sa neimastinom i licemjernom „surovom“ stvarnoscu, na slican nacin zavrsili.. Hrabrost i neustrasivost ovih do skoro odvaznih momaka i necijih perjanica, postala je vec dio potisnute proslosti i kao da nikome vise ne treba.
Na Ahiret se odselio Jasmin u svojoj, samo, trideset i trecoj godini. Dvoje maloljetne djecice izgubise babu. Mladje od sest mjeseci i starije od dvije godine..ostadose nezbrinuti, sa nezaposlenom majkom.. Izmaknu ovoj familiji i posljednja nada u kakvo-takvo, prezivljavanje.
Izmaknu im i nada da ce njihov nazor zapoceti kucerak od prve ploce se pomaknuti za koji centimetar navise i da ce prokisnjive odaje supljih i ledom oblivenih zidova konacno biti pod nekakvim krovom.
Prije samo desetak godina Jasmin je vazio i bio rijetko susretljiv i uzoran momak. Bio je veliki entuzijasta i profesionalni prevodilac engleskog jezika u bazi SFOR-a u Sanskom Mostu. Bio je tada rado vidjen i u drustvu nekih vaznih ljudi. Odlaskom SFOR-ove formacije iz Sanskog Mosta Jasmin je ostao bez posla.
Ispostovao je Jasmin i famozni aneks sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma i vratio se na svoje prijeratno ognjiste. Posao poput mnogih njegovih sunarodnjaka, nije mogao naci. Pusten na milost i nemilost „pohlepnih“pojedinaca i ovdasnje surove svakodnevice, jadno i patenicki je zavrsio..
Hocu da povjerujem da ce dobri ljudi na ovom uzasno ruznom primjeru svoju savjest testirati i pritrcati u pomoc nezbrinutoj u povoju ostavljenoj Jasminovoj djecici.
Primjera poput Jasminove familije, nazalost, u Carakovu i na cijelom Brdu, ima jos..
Dok zakljucujem ove redove..tragom vec objavljene informacije o ovoj familiji i na adresu autora ovih redova javili su se neki pojedinci u potrazi za informacijom vise…
Hvala im..
Nijaz Brkic
Add comment