Kozarac.ba

“Frizerski zanat je umjetnost kao i slikarstvo, muzika”

Majstor Refik Šišić frizer je sa najdužim radnim stažom u Bosanskoj krajini, četiri i po decenije ne odvaja se od makaza. Sa osmijehom dodaje kako ga je i prezime opredijelilo za posao kojim se bavi. Kroz njegove ruke prošlo je na hiljade mušterija. Rođeni je Novljanin.

“Kao dijete često sam prolazio pored frizerske radnje Sadika Cerića. Taj čovjek je imao najljepšu radnju i kuću u gradu, a bogami i ženu, pa sam zaključio kako je frizeraj dobar posao”, prisjeća se Šišić.

 

Sa nepunih 15 godina postaje šegrt kod frizera Abdulaha Ibriševića i uporedo pohađa srednju frizersku školu. Po okončanju školovanja služio je dvogodišnji vojni rok u JNA, u Novosadskom garnizonu.

– U vojsci sam bio, šta drugo, nego brico, a to je bio privilegiran posao. Vojnici su željeli ovakvu ili onakvu frizuru, a jedino za regrute nije bilo želja. Oni su šišan na “nularicu” priča Refik.

Nakon vojske, zahvaljujući sestri koja je bila udata u Majdanpeku, šest godina je proveo radeći kao frizer u ovom srbijanskom “gradu zlata”, a onda u Beogradu, Negotinu, Zaječaru. U Prijedor se vraća 1968. godine i otvara frizerski salon. Kao ženski frizer postao je institucija, bio je jedan od rijetkih muškaraca koji je frizirao žene.

– Posao je cvjetao, a u salonu je bilo zaposleno šest radnica. Moglo se dobro zaraditi, ali se radilo od jutra do mraka. Na termine se kod mene čekalo i po dva mjeseca – priča Šišić.

U ratnom vihoru porušene su kuća i radnja Šišićevih u centru Prijedora. Morali su u izbjeglištvo u Njemačku, no prije toga ovaj mirni čovjek preležao je i logor Manjaču.

Nakon rata Refik sa suprugom Suadom živi u Sanskom Mostu gdje drže ženski frizerski salon u ovom gradu.

– Frizerski zanat je umjetnost kao što je slikarstvo, muzika. Ja sam ga uvijek tako doživljavao – kaže legendarni krajiški frizer Refik Šišić.

U posao se moralo ulagati i stručno usavršavati. Putovalo se u London i Pariz, na festivale frizura i tamo se kupilo znanje. Šišić je kvalitetan pribor za rad nabavljao u Trstu. Cijena dobrih makaza za šišanje tada je iznosila oko 800 dojč-maraka. Vozio je najnoviji automobil marke BMW, kojeg je u to vrijeme bilo teško uvesti u zemlju.

Stari majstor dodaje kako se nekada frizerski salon nije mogao otvoriti bez položenog majstorskog ispita i pet godina radnog staža. Danas, kako kaže,  frizer može biti svako ko uzme makaze u ruke. Posljedica toga je nekvalitetan rad, te sve veći broj ljudi sa uništenom kosom.

(Avaz)

Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.