Rat ili oružani sukob sam po sebi donosi smrt, razaranje, nesreću. Ali iako je to poznato još od ljudskog postanka, ratovi se stalno vode jer "ciljevi opravdavaju sredstvo".
Ratove uglavnom pokreću oni koji u njima neučestvuju ili ih se najmanje dotiču posljedice ratova. Znači radi se o stranim faktorima ili političarima koji za vrijeme tih ratova jedino puno razmišljaju ali i tada pogrešno i za "više ciljeve" nemareći za žrtve i nesreću naroda. Naravno prethodno dobro osiguraju svoju imovinu i svoje najmilije. A šta je sa tuđih najmilijih to ih puno neinteresuje. Ako u toku tih sukoba "viši ciljevi" se poklope sa njihovim ličnim interesima još bolje, a ako i ne onda uvijek ima vremena i prostora za nove sukobe.
Šta bi se dogodilo u slučaju eventualnog izbijanja sukoba u BiH. Logično, građani BiH bi ginuli, ponovo stradala imovina, ponovo činili ratni zločini. Nicali bi novi kaburi i grobovi, podizali se novi nišani i spomenici, majke i očevi bi sahranjivali svoju djecu, sestre bi ispraćale braću, djeca bi ostajala bez očeva i postajala ratna siročad i jetimi. Krv i suze bi tekli Bosnom.
Ali sam sukob kao sukob imao bi i druge posljedice kako za Bosnu tako za region i cijelu Evropu.
Pa, kad se sve to zna postavlja se logično pitanje. Ko ima pravo bilo čime izazivati eventualni sukob? Treba ići dalje i reći ono što je svima poznato. Ko su oni koji svojim djelima i riječima iniciraju sukobe?
Svima je već dobro poznato da je Dodik No.1 kada je u pitanju raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje. Jedini Dodik nas, u politici, razvrstava na Srbe, Hrvate, Bošnjake. Jedini Dodik negira Bosnu i Hercegovinu, stalno je nastoji omalovažiti, poniziti, prikazati kao nešto nenormalno.
Dodiku treba biti jasno da time direktno omalovažava i ponižava građane BiH. Jer svi smo mi prije svega građani BiH a nakon toga Srbi, Hrvati i Bošnjaci. A znamo svi da te nacionalne ili vjerske odrednice u svijetu politike neznače ništa. Samo u Dodikovoj glavi znače nešto i to pokušava prikazati i van granica BiH.
Stalno i permanentno prijećenje i prizivanje na referendum je direktno pozivanje na uništavanje BiH i eventualno izbijanje sukoba. Tu formulu i floskulu u BiH jedino koristi Dodik.
Dodik bi trebao biti toliko pametan da shvati da poklapanje prijedloga političara iz SDA, SBiH, SDP-a, HDZ-a 1990 itd. sa prijedlozima međunarodnih zvaničnika odnosno SAD i EU, neznači urotu protiv Dodika i RS, već realnost i ispravnu politiku koju on nema.
Stalno i uporno nastoji svoju politiku i retoriku podmetnuti građanima BiH srpske nacionalnosti i time se spasiti od neizbježne odgovornosti za raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje, kao i odgovornost za kriminal u koji je upleten i koji polahko ali sigurno izlazi na vidjelo.
Dodik treba shvatiti zašto je Tadić pametniji političar od njega. Tadić nije spreman žrtvovati Srbiju i njene građane i put u evroatlantske integracije zarad Dodika i njegove sulude retorike i politike. Tadić je shvatio da Dodikova blokada svega i svačega u BiH neće donijeti dobro ni Srbiji.
Dodik mora shvatiti da u Beogradu više ne sjedi Milošević koji je bio spreman žrtvovati sve zarad nečijih gluposti i ludorija.
(PL)
Add comment