Kozarac.ba

Događaji u Å irokom su primitivni nacionalizam

Na popularnoj socijalnoj mreži Facebook ovih je dana osvanula a zatim ekspresno ugašena grupa ‘Podrška Škriparima’ na kojoj se za 48 sati okupilo 10.000 Hrvata iz Hrvatske i Hercegovine koji su željeli pružiti podršku širokobriješkom klubu. Naravno, nakon navodne medijske nepravde i tretmana njihovog gradića u većini bh. medija. No, vjerovatno staza popločana dobrim namjerama, prvenstveno sportske prirode pretvorila se u nacionalističko divljanje.

Korisnici, ozlojeđeni događanjima u Širokom Brijegu, svoj su nekontrolirani bijes usmjerili prema svojim sugrađanima Bošnjacima, pa se već ustaljena jezička akrobatika instalirala u brojnim postovima posjetilaca – ‘balije’, ‘turci’, vrijeđanje i insinuacije na račun zločina u Srebrenici poput ‘ nož, žica, Srebrenica’, teme posvećene tome ‘kako se riješiti Srba i balija’, i tako dalje. Sve dobro poznato i zvučno iz vremena 90-tih i ideja o apsolutnom čistim i ekskluzivnim etničkim prostorima.

Ovakve reakcije izazvale su kontrareakcije bošnjačkih posjetilaca, koji su počeli sa kvalifikacijama poput ‘ustaše’ i tako dalje, da bi se iz svega, naravno, razvila jedna nama sasvim poznata priča o nacionalizmu i politici u sportu kao jednom od njihovih najmoćnijih instrumenata. I ovdje je jasno da je tako, kako bi se reklo, ‘na svim stranama’. Jer niti su se navijači Širokog niti Sarajeva ponašali dostojanstveno, niti se sve to skupa može nazvati nekakvim sportskim ponašanjem. Iza čitave širokobriješke drame stoji, zapravo, jedan sasvim drugi scenario.

A scenario se bez ikakve dvojbe može nazvati nastavkom agonije koja i 14 godina nakon rata održava ratnu psihozu, etničke podjele, ‘našu’ i ‘njihovu’ teritoriju, kako bi zaštitnici nacionalnih interesa mogli da nastave sa štićenjem. Ne treba sumnjati ni u to kako je sve fino i detaljno isplanirano u stranačkim štabovima, kako bi se danima ljudi bavili svim drugim temama osim onim koje život znače – plate, penzije, gubitak radnih mjesta, bezobrazluk političara i tako dalje. Narodi, dva konstitutivna, vratili su se nezakopanim mržnjama jer, je li, ovdje se i od mržnje može vrlo kvalitetno živjeti.

Široki Brijeg u tom kontekstu je idealna priča da se naši preopterećeni političari maknu sa ekrana kao krivci što ovu zemlje sve agresivnije drma kriza i što će nakon te krize biti sve više siromašnijih, i što će im umjesto duhovne hrane nuditi da se opet najedu te mržnje, i tako do narednih izbora. Tako da se ova dešavanja, osim što su otkrila da mržnja nikada nije ni prestala, i da Široki Brijeg (uprkos tvrdnjama njegovih građana i dužnosnika) nije nikakva demokratska oaza, koja tolerira različitost, niti su sarajevski navijači neke supersofisticirane demokrate kojima su ovakvi incidenti jednostavno nepojmljivi.

Možda je i najgore od svega što su lokalne institucije vlasti djelovale više patriotski nego profesionalno, i što se barem tu nije mogao osjetiti šmek nečeg građanskog, nacionalno neopterećenog, i usmjerenog pravdi. Ali ne. Policija je požurila ustvrditi kako je nesretni momak udaren tupim predmetom, da bi se ta informacija brzo demantirala, a policija u samom startu istrage bila kompromitirana i svrstana na stranu nekakvog hrvatstva koje ima automatsku reakciju nekakvog bošnjaštva. No, to njih baš i ne brine jer su na svojoj teritoriji. Jednako kao što su sarajevski navijači na svojoj pa takozvanu bh. metropolu spuštaju na nivo provincije po kojoj svako gazi, blokiraju život u gradu i zagorčavaju ga hiljadama drugih koji su ni krivi ni dužni. I sve se to toleriše. Bez problema.

No, zasigurno je najgora činjenica da kao po pravilu u ovoj nenormalnoj zemlji jeste normalna stvar da se mora desiti nešto što će nam poprilično zalediti krv u žilama, da bi shvatili u kakvoj se atmosferi ovdje provode dane i gdje mi to, zapravo, idemo. Treba, dakle, poginuti jedan Vedran ili bilo ko drugi da bi se aktivirali i počeli barem razmišljati, iako sa znanjem da će i to razmišljanje biti na nivou nacionalne svijesti i branjenja vlastitosti (od nečega?!). Stoji i ocjena da je ovo možda i momenat da se o nekim stvarima počne otvoreno razgovarati, iskreno i bez međusobnog laganja, a svakako je šansa da se na uspavanu, dobro ugojenu i plaćenu vlast izvrši pritisak da počne nešto raditi i da zna da na narednim izborima ljudi možda neće glasati isto – za one koji već preko deceniju uspješno vode ovu zemlju – u propast.

I kako bi ova priča bila završena onako kako treba, istjerivanjem istine i pravde na čistac, nadati se da će policija svoj posao obaviti što brže i što prije, i da ostrašćeni nacionalisti neće imati više prostora da se poigravaju ljudskim životima. Onih ljudi silovanog mozga koji su isti a koje, eto, nazor uvjeravaju da su među njima nepremostive razlike. Ne zaboravite samo jednu stvar – svi smo na početku i na kraju samo ljudi. Ono što se desilo u Širokom Brijegu jednostavno nije ljudski.

 

(Piše: Asim Bešlija; Sarajevo-x)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.