svabo
Ne tako davno je javnost obavještena o sastanku predsjednika stranaka vladajuće koalicije u Narodnoj skupštini RS koju čini SNSD, DNS i SPRS.
Predsjednici ovih stranaka Milorad Dodik, Marko Pavić i Petar čokić, obavjestili su javnost da su se dogovorili o zajedničkom stavu i platformi u vezi pet krupnih pitanja funkcionisanja države BiH, a između ostalog i o pitanju ustavnih promjena, popisu stanovnišva, ulasku BiH u NATO, te pomoći lokalnim zajednicama i stanju u privredi.
Nakon saopštenja rezultata dogovora, lideri ovih stranaka iznijeli su značajne karakteritike svojih političkih stavova. Ne osporavajući slobode i mogućnosti iznošenja političkih stavova kojima teži svako istinsko demokratsko društvo skrećemo pažnju na činjenicu da su dva od gore pomenuta tri lidera značajni funkcioneri u organima vlasti. Gospodin Milorad Dodik je predsjednik Vlade RS, a gospodin Marko Pavić je načelnik opštine Prijedor. Kao takvi bi trebali biti svjesni sopstvene odgovornosti u odnosu na svoje funkcije koje obnašaju u ime svih građana, pa tek onda slijedi normalna odgovornost u odnosu na funkcije koje obavljaju u okvirima svojih političkih stranaka.
Da je kod nas riječ demokratija shvaćena onako kako nije, odgovorno spram svih građana, onda bi se i kroz ovaj susret vodilo računa o najmanje tri pitanja koja su jako bitna za sve građane čije interese gospodin Dodik i gospodin Pavić kroz vršenje svojih funkcija u organima vlasti navodno zastupaju.
Ovdje je na prvom mjestu pitanje popisa stanovništva koje je, sa jedne strane, preuzeta obaveza države Bosne i Hercegovine po mnogim međunarodnim dokumentima, a sa druge i odraz realnih potreba kroz niz drugih ekonomsko-političkih izazova pred kojima se nalazi naša država. Ono što je sporno kroz dogovor ova tri politička lidera jeste fakat da se kroz njihove političke projekcije po ovom pitanju želi ostvariti popis koji cementira stanje prouzrokovano tregedijom nedavnog rata i demografskim poremećajima koje je izazvalo stanje tog rata. Po zamisli ova tri lidera bi se u državi Bosne i Hercegovine, ili po njihovoj konkretnoj političkoj nakani u entitetu Republika Srpska, dugoročno umanjila ljudska i nacionalna prava armije onih koji su, zbog progona sa svojih ognjišta, prisilno promijenili mjesta svog stalnog boravka.
Odgovoran, savremen i humani politički pristup ovoj temi jeste moguć jedino kroz zajedničku političku platformu odgovornih političkih faktora na cjelokupnom bosanskohercegovačkom prostoru kojom se daje zadatak svim političkim subjektima da u narednih sto godina saniraju posljedice koje je izazvalo stanje rata iz devedesetih godina.
Kroz primjenu onoga što su se dogovorili lideri SNSD-a, DNS-a i SPRS bila bi oštećena prava Bošnjaka u Prijedoru, Banja Luci, Doboju, Zvorniku…, Hrvata u Posavini, Sarajevu, …, Srba u Drvaru, Glamoču, Livnu,Travniku, Mostaru, Sarajevu… A to dugoročno za bosanskohercegovačke prostore, kroz istorijski potvrđenu uzročno povratnu spregu, nikako nije dobro. Umjesto da stvaramo ekonomsko-politički prostor koji napreduje kroz šarenoliku paletu sopstvenih vrijednosti, ova tri lidera preferiraju potvrdu onoga što je odraz destrukcije izražene kroz tragični nacionalistički primitivizam iz nesretnih devedesetih godina.
Pitanje ustavnih promjena i ulaska Bosne i Hercegovine u NATO savez predstavlja političko-demagoško tautološko usaglašavanje ove političke trojke kojima se ignoriše i elementarna normalnost zahtjeva koje je Brisel postavio na mapi puta ulaska Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Ta politika blokade bosanskohercegovčkog puta ka Evropkoj uniji se kosi i sa politikom naših komšija iz Republike Srbije i Republike Hrvatske na koje se lideri SNSD-a, DNS-a i SPRS-a trebaju ugledati. Odgovorno ponašanje političara prema svojoj zajednici jeste, prije svega, izraženo kroz težnju napretka te zajednice i po cijenu sputavanja određenih ličnih političkih projekcija.
Pitanje primjenjenih ljudskih prava je završno pitanje koje lebdi nad dogovorom ove političke trojke. U jednom normalnom i demokratski zdravom društvu sasvim bi logično bilo da Premijer dijela neke države i Načelnik neke opštine posvete maksimalnu pažnju svojim građanima koji su pretrpjeli posljedice rata kroz stradalništva bilo kojeg oblika.
U konkretnom slučaju bi, kroz primjenu osnovnih ljudskih prava, normalno i ljudski bilo da Premijer Republike Srpske i Načelnik opštine Prijedor pruže maksimalna pomoć u pronalaženju tijela ubijenih sugrađana Bošnjaka i Hrvata, da se njihova stratišta dostojno obilježe, i da u svemu tome prednjače baš ovi politički odgovorni funkcioneri.
Stanje u zemlji jeste odraz ugroženih osnovnih ljudskih prava u kojem jača tzv. politički teror radi skrivanja kriminala koji je dobio takve razmjere da prijeti potpunoj paralizi državnog sistema. Ova godina je obilježena i po tome da je Bosnu i Hercegovinu, po ocjeni Svjetskog ekonomskog foruma, ekonomski prevazišla i Albanija. Ne tako davno su na ovim prostorima o Albaniji pričani vicevi o njihovoj ukupnoj društveno-političkoj i ekonomskoj zaostalosti. A u vremenu sada su se uloge žalosno obrnule čemu doprinose i ovako neodgovorni politički „samiti“, kao što je ovaj lidera SNSD-a, DNS-a i SPRS-a. Vlastitu političku nervozu u odnosu na sopstvenu nemoć pred izazovima savremene Evrope prikrivaju nevještom demagogijom koja je, na žalost, još uvijek u stanju pokrenuti veliki dio glasačke mašinerije iza čijih se skuta krije njihova destrukcija.
Možda je došlo vrijeme kada bi trebali poslati slučajno odabrane uzorke iz tih mašinerija i poslati ih u savremenu Albaniju, pa da ti uzorci vide kako je lako upaliti sijalicu, te da nam se vrate i objasne kako je lako riješiti se mraka. Postoji opravdana bojazan da se mnogi od tih uzoraka ne bi ni vratili, jer bi tamo bili isprepadani vicevima o ukupnoj društveno-političkoj i ekonomskoj zaostalosti bosanskohercegovačkih prostora.
Predsjednik RO SDP BiH Prijedor,
Behzad Čirkin
Add comment