Kozarac.ba

Ramazan: Lekcije za naučiti, pouke za uzeti

 

Prvo što možete primijetiti u vezi s ramazanom je ljubav koju ljudi imaju za njega. Muslimani s velikim oduševljenjem očekuju mlađak (mladi mjesec) na nebu koji označava početak ovog blagoslovljenog mjeseca posta.

Kada se mlađak ponovo pojavi nakon mjesec dana, muslimani ga dočekaju sa slatkom tugom jer se moraju oprostiti od ramazana.

Kao muslimanka, često sam pitana o postu mjeseca ramazana: zašto to činimo, da li je teško postiti, da li je post duhovni čin, itd.? Kao konvertit u islam, prije 15 godina, doživljavala sam ova pitanja kao veoma teška za odgovoriti, a u mnogim slučajevima nisam imala adekvatnog odgovora.

Danas, poslije toliko godina, nakon mog prvog izgovaranja šehadeta, mogu reći da sam “iskusna” muslimanka. Znanje i razumijevanje islama je jedan tekući proces – svaki korak u traženju znanja ti otvara nove vidike razumijevanja – ali u najmanju ruku, sada znam više nego što sam znala prije 15 godina.

Moj prvi ramazan je bio težak. Poslije nekoliko neuspješnih pokušaja i moje nemogućnosti da ustanem i jedem za sehur, uspjela sam napokon da ispostim svoj prvi dan posta, što je bilo veliki uspjeh za mene. To je bilo jedno iskustvo koje nikada prije nisam doživjela.

Prvi put u životu, shvatila sam vrijednost mnogih stvari kojih inače nismo svjesni. Primijetila sam suptilnu, blagu i pitku kvalitetu vode, te prvi put shvatila šta je zapravo žeđ. Nekoliko dana posta i bila sam u mogućnosti da suosjećam s onima koji su bili gladni, žedni i koji su živjeli u siromaštvu i oskudici. 

Također sam shvatila jačinu moje lične vjere, te vjere više od milijardu muslimana širom svijeta, koji poste samo radi toga što im je naređeno, slavljen neka je Allah.

Muslimani koji poste, ne jedu, niti piju bilo šta tokom dana u ramazanu, pa čak ni vodu. Jedemo prije zore, tzv. suhur, te završavamo dnevni post nakon zalaska sunca, s tzv. iftarom.

Musliman može biti gladan, žedan i umoran, ali ipak ona ili on ide na posao kao i obično, te obavlja svoje dnevne obaveze. Radni planovi ostaju isti, neovisno o postu, a život ide svojim normalnim tokom, samo bez hrane i pića.

Ali zašto muslimani poste čitav mjesec ramazan? Zašto prolazimo kroz ovu fazu odricanja?

Jednostavan odgovor je: postimo jer nam je tako naredio naš Stvoritelj.

Ovo je jedan predivan stav, dokaz vjere koja jedino može biti inspirisana od Uzvišenog Allaha, neprocjenjivo i neograničeno povjerenje i ljubav prema Allahu.

Post epitomizira iskrenost vjernika. Mnogo sam puta razmišljala o ovome: ko bi saznao ako bi osoba koja posti potajno nešto pojela ili popila? Šta je to što mene i milijardu drugih muslimana sprečava da progutamo vodu dok uzimamo abdest?

Čak vidim mnoge, posebno mlađe ljude, kako pokušavaju da odstrane iz svojih usta čak i najmanje kapljice vode koja im je mogla ostati od abdesta.

Sjećam se jedne curice koja je bila zabrinuta ako bi padala kiša u ramazanu; bila je zabrinuta zbog kišnih kapljica koje bi mogle pasti na njene usne. Kao njena prijateljica, ovo me podstaklo da se nasmiješim, ali također me podstaklo i na razmišljanje. Tolika je bila njena iskrenost da je čak i kiša postala izvor zabrinutosti.

Vraćajući se na moja glavna pitanja o postu, odgovori su bili dublji nego što sam očekivala. Iako postoje mnogi spisi koji se tiču zdravstvenih prednosti posta, za mene je vjera ono što inspiriše ovaj post. Kada ovo vjerovanje individualnih osoba pređe nacionalne granice i fizičke razdaljine, to postaje vjera i praksa kolektiva. Tada postaje još inspirativnija i ima veći utjecaj na srce. 

Post na ovaj način dobija uzvišenu dimenziju u ramazanu. Post ne znači samo odricanje za individue, već postaje kolektivno slavljenje duhovnosti koju je ljudska rasa u stanju da dosegne. 

Ljudi, ponaosob, su dovedeni do shvatanja da imaju mogućnost i snagu da savladaju svoju želju za hranom. Ako se ovo može uspjeti, onda se i želja za moći, bogatstvom, slavom i svim ostalim negativnim stvarima može sputati i savladati. Ali ovo nije jedina pouka koju možemo izvući iz posta.

Na mnogo suptilnijem nivou se nalazi mudrost koja govori da moć i bogatstvo nisu toliko loši kao što mogu biti. Totalno odricanje nije odgovor. Nikada ne možemo biti nadnaravni, nebeski, ali sigurno možemo biti ljudski.

S mudrošću dolazi umjerenost, a s umjerenošću dolazi odgovornost. Hrana je korisna kada je dobra, a razlog gojaznosti kada je loša. Moć može biti razarajuća, ali moć također može stvoriti osjećaj odgovornosti, kao npr. majčina moć nad životom svoga novorođenčeta. Bogatstvo može izazvati ratove, ali bogatstvo može nahraniti gladne, podučiti nepismene i otkloniti siromaštvo. 

Čitamo o učenjacima i filozofima koji su kroz stoljeća tražili ove mudrosti u svom osamljivanju i asketizmu. Ramazan nam je mogućnost da naučimo ove teške lekcije ravnoteže i umjerenosti zajedno, kao jedan kolektiv, kao Ummet koji pokorava svoje želje i nagone, bez uslova, Uzvišenom Allahu.

(Sarija Islam; readingislam.com)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.