svabo
Nusreta Sivac, prijeratna prijedorska sutkinja Osnovnog suda, danas radi kao šef PIO/MIO fonda u Sanskom Mostu.
Ona je jedna od 10 žena žrtava prijedorskih logora kojima je američki okružni sudija Peter K. Lesur (Peter K. Leisure) u avgustu 2000. godine u presudi protiv Radovana Karadžića dodijelio ukupno 745 miliona dolara. Od izuzetno velike sume, ona i prijedorska pravnica Jadranka Cigelj, prema presudi, dobile su najviše – po 35 miliona dolara.
Nusreta u jednom ormaru u kancelariji drži uokvirenu naslovnicu američkog magazina “Newsday”, u kojem je objavljena presuda tog nesvakidašnjeg suđenja.
Sve je počelo kada su se prijedorske žene, žrtve mučenja i silovanja u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, našle u izbjeglištvu u Hrvatskoj, u Zagrebu.
– Hrvatska nevladina organizacija “Careta” stupila je u kontakt sa Ketrin Mek Kinon (Catharine MacKinnon), profesoricom prava na Mičigenskom univerzitetu. Upoznale smo je u Zagrebu, ona nam je objasnila da prema američkom zakonodavstvu možemo tužiti Karadžića u građanskoj parnici. Navela je i paragrafe američkog zakona protiv mučenja žrtava i pravna uporišta u međunarodnom pravu. Trebalo je naći sud u Americi koji će voditi proces protiv Karadžića, koji je u to vrijeme bio slobodan i putovao po svijetu – prisjeća se Nusreta.
Dvije godine nakon toga, u ljeto 1995. godine, profesorica MekKinon došla je sa vijestima da je pronađen sud koji će voditi ovaj proces. Bio je to okružni sud u Njujorku, koji pripada saveznom sudu, a sudija Peter K. Lesur bio je voljan da se upusti u ovaj proces.
– Profesorica MekKinon tada je uzela naše potpise i punomoći za zastupanje. Punomoć su dale i dvije ženske organizacije “Žene BiH” i “Biser”. Tako su stvoreni pravni uvjeti za podnošenje tužbe američkom sudu – priča Sivac.
Punih pet godina trajalo je svojevrsno zatišje i iščekivanje. Toliko je trebalo vremena američkoj profesorici da pronađe advokatsku kuću koja će besplatno zastupati bosanske žene i snositi troškove njihovog jednomjesečnog boravka u Americi.
– Ketrin je u maju 2000. godine javila da je pronašla advokatsku kuću “Pol, Vajs, Rifkin, Varton i Garison” (“Paul, Weiss, Rifkind, Wharton&Garrison”), koja je jedna od najpoznatijih u svijetu i bavi se finansijama. U Njujork smo otputovale 1. avgusta 2000. godine – objašnjava Sivac.
Bosanske žene bile su smještene u jednom hotelu na Menhetnu (Manhattan), maltene zatvorene, pod stalnim nadzorom, da im se šta ne dogodi od Srba koji žive u Americi.
Suđenje Radovanu Karadžiću održano je u odsutnosti, a na stolici na kojoj je trebao da sjedi on stajala je njegova fotografija.
– Dok smo pričale naše priče, porota je plakala. Ispitivane smo pojedinačno, a izjave su davale i predstavnice “Bisera” i “Žena BiH”. Nakon dvije ili tri sedmice sudskog procesa, sudija Lesur je čitao presudu – objašnjava Nusreta.
Sudija Peter K. Lesur dosudio je 745 miliona dolara žrtvama mučenja i silovanja, od čega su pojedinačno Nusreta Sivac i Jadranka Cigelj dobile po 35 miliona. Dvije nevladine organizacije dobile su po 100 miliona dolara. Na ovu presudu Karadžićev odvjetnik Remzi Klark nije se žalio i ona je postala pravosnažna i izvršna 20. septembra 2000. godine.
– Odvjetnici su nam tada rekli da predmet nije završen, jer Karadžić treba biti uhapšen. Eto, on je sada u ćeliji u Hagu. Cifra od 745 miliona dolara odštete zvuči dobro, ali ona je, prema mom mišljenju, više moralna i historijska pobjeda – pobjeda pravde nad zlom. Ona je za naše pojmove nerealna, ali američki odvjetnici su i dalje optimistični. Oni još uvijek po cijelom svijetu tragaju za Karadžićevom imovinom i tajnim računima – kaže nesuđena milionerka Nusreta Sivac.
Haški istražitelji nedavno su Nusreti poslali poziv da se pojavi na skorašnjem suđenju Radovanu Karadžiću. Prema izmijenjenoj optužnici, on je optužen, između ostalog, i za zločine na prijedorskoj općini, gdje je do 1992. godine živjela Nusreta Sivac. Pristala je da se suoči sa durmitorskim krvnikom. Ona je njega čekala u Njujorku u sudnici, a on će bivšu prijedorsku sutkinju sačekati na optuženičkoj klupi u Hagu.
Na neuobičajen način za nas, ali tipično američki, Radovanu Karadžiću je uručena tužba bosanskih žena. Godine 1993. tadašnji predsjednik Republike Srpske boravio je u Njujorku na nekim pregovorima. Amerikanci su pokušali Karadžića sresti u hotelu, ali on ih je eskivirao.
Ipak, uspjeli su mu, baš kao u filmu, uručiti tužbu u liftu i to se po američkim zakonima smatra validnim. Karadžić je angažirao američkog odvjetnika Remzija Klarka (Ramsey Clark) da ga brani, a on sam se nije želio pojaviti u njujorškoj sudnici. Uostalom, njemu je od 1994. godine bio zabranjen ulazak u SAD.
Prema riječima njegovog advokata, a Karadžić je, navodno, to prenio kao razlog, njemu bi bilo teško da sluša ispovijesti ovih žena.
(Avaz)
Add comment