Kozarac.ba

“Podjela” BiH ?!

Otkako su prošlog ponedjeljka lideri Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić, Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik i Hrvatske demokratske zajednice Dragan Čović u Banjoj Luci dogovorili principe ustavne reforme BiH, reakcije na potpisani dokument – koji je Oslobođenje donijelo u integralnoj formi – ne prestaju.

Tome su ponajviše doprinijeli lideri potpisnici Pruda II, jer su po okončanju konferencije za štampu na potpuno različite načine tumačili dogovor koji BiH dijeli na četiri teritorijalne jedinice – središnje razine vlasti. Opozicija, ali i ostatak vladajuće šestorke (od vikenda i izlaska Mladena Ivanića iz vlasti – petorke), teškim riječima kvalificira dogovor, i to svako iz svojeg ugla:

 

Srpska demokratska stranka zamjera Dodiku da je pristajanjem na razgovor o središnjoj razini vlasti ugrozio Davtonski sporazum, koji garantira ostanak Republike Srpske.

Hrvatske stranke, potpisnice kreševske I deklaracije, prigovaraju Čoviću da je pristao na neupitnost RS-a, odnosno da Hrvati svoje mrvice namire iz federalnog kolača.

Slične zamjerke, mada još i žešće, idu na račun SulejmanaTlhića (izdaja i veleizdaja).

Ali, još od gostovanja u emisiji Federalne radio-televizije, predsjednik SDA pred Harisom Silajdžićem se držao kao da zna nešto više, što neće da kaže, što je uostalom i kazao: “Nemoj tako, Harise, ne znaš šta smo se dogovorili”. Kako bilo, emisija je okončana u duhu Silajdžićeve podrške Tihiću ukoliko se potvrdi da je dogovorena regionalizacija cijele države i da će regije prelaziti enlitetsku crtu.

Još je nepoznanica detaljan dogovor iz Banje Luke, ali je “Oslobođenje” u posjedu tajnog dokumenta koji je sačinila radna grupa, a usvojilo Predsjedništvo SDA 2002., tada još pod Alijom Izetbegovićem. Dokument se zove: Bosna i Hercegovina: Država multietničkih regija – radni materijal. Saznajemo, ovaj dokument bi mogao biti Tihićeva polazna osnova sljedećeg sastanka trojice u Mostaru.

Strogo povjerljivi dokument počinje kratkim osvrtom na teritorijalnu organizaciju Bosne i Hercegovine kroz milenijski razvoj, nakon čega su ponuđene tri varijante, koje, po mišljenju stručnjaka iz SDA, mogli biti pogodna rješenja za BiH sastavljenu od četiri, sedam ili deset regija. Ovom prilikom nećemo se baviti s druga dva rješenja, jer prvo odgovara onom što je Tihić kazao poslije banjalučkog sastanka: Mostar, Sarajevo, Banja Luka i Tuzla – kao centri četiri buduće regije.

Autori dokumenta pravili su rekapitulacijiu teritorija prema nacionalnoj strukturi stanovništva, očigledno vodeći računa da ni u jednoj regiji ne bude predominanlna jedna nacionalna grupa. No, procenti stanovništva pravljeni su prema popisu iz 1990, tako da bi trebao ogroman novac da bi se poništili rezultati etničkog inženjeringa kao jednog od osnovnih ratnih ciljeva.

Prema ovom dokumentu, banjalučka regija protezala bi se na zapadu do Bihaća, odnosno Velike kladuše, a na sjeveru do Srpca. Južna granica bi išla od općine Bosansko Grahovo preko Gornjeg Vakufa, Kupresa do Glamoča, a Jajce bi bilo jugoistočna općina također u sastavu ove regije. Od Dervente do Bijeljine išla bi sjeverna granica regije Tuzla, dok bi južna linija od zapada ka istoku išla granicom Teslić, Banovići, Lukavac, Maglaj, Kladanj, Vlasenica i Srebrenica. U sastavu tuzlanske regije bio bi i Doboj.

Sarajevska regija išla bi na krajnjem sjeverozapadu do Travnika, a onda se spuštala linijom Novi Travnik, Vitez, Žepče, Kreševo, Fojnica do Sarajeva, spuštala se do Kalinovnika, a obuhvatala bi na krajnjem jugoistoku Foču, Rudo, Višegrad i Čajniče.

Mostarska regija, pak, bila bi u granicama Livno, Tomislav-Grad, Prozor, preko Konjica kao najistočnije hercegovačke općine i prirodne granice Hercegovine sa Bosnom (Ivan-Sedlo). U sastavu mostarske regije nalazile bi se sve istočnohercegovačke općine – Gacko, Bileća, Nevesinje, kao i Trebinje.

Ovaj dokument mogao bi biti polazna osnova – ili maksimum zahijeva sa kojim predsjednik SDA ide na sastanak u Mostar.

Ne treba biti naučnik da se prepoznaju sve kvalitete i mane ovog prijedloga koji, prije svega, uvažava historijske, ekonomske, geografske regionalne… faktore. S druge strane, realnost na terenu je takva da i sadašnji procenti nikako ne odgovaraju onim na koje su računali tvorci dokumenta. Primjera radi, u regiji Banja Luka, umjesto 120.000 Hrvata, danas se vratilo samo njih oko 13.000.

Milorad Dodik, iako bi dobio Bihać i druge krajiške općine, uključujući i Bosansko Grahovo i Drvar – općine sa pretežno srpskim življem, neće pristati na ovakvu preraspodjelu “snaga na terenu”. Iako bi možda “dao” nerazvijene istočnobosanske općine, pitanje je kako bi se “oprostio” od Doboja ili Dervente, Trebinje da ne spominjemo.

Dragan Čović bi možda i pristao na princip “hercegovizacije” kalkulirajući, ipak i sa pojedinim bosanskim općinama – Bugojno i (njemu odani) Kiseljak. No, prije će biti da će se prikloniti Dodiku – i tražiti da se uvede princip diskontinuiteta teritorija, čime bi se “hrvatske oaze” od Orašja preko Usore do spomenutog Kiseljaka ipak našle u istoj teritorijalnoj jedinici.

Naravno, i medu Bošnjacima bi bilo otpora, naročito u Krajini, koja bi bila pod “patronatom” Banje Luke. Političko nesuglasje medu krajiškim partijskim ograncima moglo bi biti iskorišteno za podizanje naroda. No, o tome je isuviše rano, a najvjerovatnije i bespredmetno govoriti, pošto su teoretske šanse da Čović, a pogotovo Dodik, pristanu na ovako zamišljene (četiri) bosanskohercegovačke regije – minimalne. Također, sve i da tajno pristanu, teško bi i jedan i drugi politički preživjeli udare vlastite opozicije.

S druge strane, ukoliko Tihić pristane na etničku podjelu Federacije, za to neće imati podršku ni svih ljudi u svojoj stranci, Silajdžića i Zlatka Lagumdžije, Sefera Halilovića – da ne govorimo. Pitanje svih pitanja jeste: Ko će na šta pristati u igri nerava između trojice lidera?

I to nas vodi do statusa quo, odnosno zaključka da je Prud II, ipak, samo dogovor o dogovaranju.

(24si)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.