Kozarac.ba

Dan za historiju Baracka Husseina Obame

U nošenju s temperaturom ispod nule vatrene Obamine pristaše skupile su se poput pingvina, a neki su potražili zaštitu kartonskih kutija za što bolju izolaciju.

Svečanost inauguracije Baracka Obame, 44. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, osigurava 58 različitih saveznih, državnih i lokalnih policijskih agencija u najskupljoj sigurnosnoj operaciji u američkoj historiji.

 

U Washingtonu je razmješteno više od osam hiljada policajaca te oko jedanaest hiljada pripadnika oružanih snaga – nacionalne garde iz brojnih američkih saveznih država.

Tu su i hiljade saveznih agenata u civilu, na rijeci Potomac nalaze se čamci policije i obalne straže, a na nebu iznad Washingtona lete američki borbeni avioni.

Prije današnje inauguracije, jedan događaj nije se poklopio s tradicijom: iznošenje stvari odlazećeg predsjednika.

Naime, običaj je da se za vrijeme trajanja inauguracije, u svega nekoliko sati, iznesu stvari dotadašnje prve američke obitelji. Međutim, ovaj put kamioni za selidbu nisu bili pred Bijelom kućom jer su Bushovi ranije iselili veće stvari, a na dan inauguracije ostalo im je svega nekoliko kofera. Navodno je Laura Bush još na ljeto naložila da se Bijela kuća pripremi za „tranziciju“.

Dosadašnji potpredsjednik Dick Cheney, izgleda, nije bio organiziran kao Bushovi prilikom selidbe zbog čega današnju inauguraciju prati iz invalidskih kolica. On je povrijedio leđa dok je nosio kutije prilikom selidbe iz potpredsjedničke rezidencije u svoju kuću u McLeanu, u Virginiji, nadomak Washingtona. Liječnik mu je propisao sjedenje u invalidskim kolicima sljedećih nekoliko dana.

Proslava inauguracije Baracka Obame najprije je počela u kenijskom selu Kogelo, rodnom mjestu Obaminog oca. Uz zvuke reggea i poklike “Barack Obama” stanovnici tog sela dugo su plesali i pjevali u čast 44. američkog predsjednika.

Obamamanija se proširila posvuda po Africi, a sasvim razumljivo, najviše u Keniji. Mnogi Afrikanci nadaju se da će 
Barack Obama pomoći njihovom kontinentu, najsiromašnijem na svijetu, a drugi pak uživaju u tome da američkim predsjednikom postaje uspješni crni političar afričkih korijena.


Svake četiri godine, Dan inauguracije vrijeme je nade i vrijeme novih početaka. Inauguralni govor novog predsjednika kulminacija je svečanosti. Tradicija je to stara 220 godina.

Riječi kojima će 44. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, prvi predsjednik afričkog porijekla – Barack Hussein Obama – izložiti svoju viziju o Americi, mjerit će se i uspoređivati s onim najboljim inaguralnim govorima njegovih prethodnika. Pod takvim historijskim teretom, trenutak nimalo lak čak ni za čovjeka koji se već dokazao u svojim govorničkim vještinama.

Historijski uspon jednog crnca u Bijelu kuću, izgrađenu prije više od dvjesto godina uglavnom rukama robova, zahtjeva i primjerenu retoriku. Ipak, već sâm prizor Obaminog polaganja zakletve biće možda trenutak elokventniji od bilo kojeg govora.

Američki Ustav ne zahtijeva držanje inauguralnog govora. Ne zahtjeva ni polaganje zakletve uz Bibliju kao ni spomen Boga, jer ne spominje se ni u Ustavu Sjedinjenih Država: takva je bila odluka prvih predsjednika-utemeljitelja. Ali tridesetog aprila 1789., prvi je američki predsjednik George Washington, po polaganju zakletve, poljubio Bibliju, izrekao riječi “Tako mi Bog pomogao!”, i potom održao svoj inauguralni govor u tadašnjem glavnom gradu, New Yorku.

Nisu svi nakon njega ruku polagali na Bibliju, niti su se svi pozivali na Boga, ali tradicija inauguralnog govora tad je rođena i održali su ga svi predsjednici nakon Washingtona. Svi osim četvorice koji su predsjedništvo preuzeli nakon smrti izabranog predsjednika – John Tyler, po smrti Williama Henryja Harrisona; Millard Fillmore, po smrti Zacharyja Taylora; Andrew Johnson, po ubojstvu Abrahama Lincolna; te Chester Arthur, po smrti predsjednika Garfielda.

Po ostavci Richarda Nixona, Gerald Ford se naciji obratio putem radija. Do sada je 37 predsjednika održalo 54 inauguralna govora. Najkraći je bio drugi inauguralni govor Georgea Washingtona – samo 135 riječi; najduži onaj devetog predsjednika Williama Henryja Harrisona – 8.445 riječi ili – punih sto minuta, vani, po izuzetno hladnom vremenu, zbog čega je Harrison, bez šešira, rukavica i kaputa tog dana, i umro, od upale pluća. Najduži govor, najkraće predsjedništvo, samo mjesec dana, podsjeća Glas Amerike.

Jedna od nezaboravnih karakteristika inauguralnih govora ta je da većina njih vrlo lako i brzo u zaborav pada. Od inauguralnog govora Baracka Obame, međutim, historija traži nešto za vječnost, za pokoljenja, nešto što će se ponavljati u školama i nakon sto godina.

Tokom predsjedničkih kampanja, kandidati se često služe citatima nekih od svojih prethodnika. Barack Obama se, kako znamo, pozivao na Abrahama Lincolna. Inauguralni govor, međutim, moraju biti vlastite riječi novog predsjednika.

Jedan govor koji se ne zaboravlja, koji živi u srcima Amerikanaca, onaj je koji je, 1865. godine, održao Abraham Lincoln. Završio ga je ovim riječima: “Ni prema kome zlonamjerni, prema svima milosrdni, s nepokolebljivom vjerom u ono što je pravo, onako kako nam je Bog dao da pravo vidimo, nastojmo završiti ovaj posao, povezati rane zemlje … učiniti sve što nam može donijeti pravedni i trajni mir među nama i sa svim zemljama”.

Obama, koji će uz Lincolnovu Bibliju položiti zakletvu, možda će, kažu neki, preuzeti moralnu i duhovnu poruku iz Lincolnovog govora.

Uz taj Lincolnov, njegov drugi inauguralni govor, ističe se možda još samo osam, devet drugih. Svakako prvi Thomasa Jeffersona, 1801. godine, za prve inauguracije održane u Washingtonu, kojim je obilježen bio prenos vlasti s jedne stranke na drugu: “Svi smo mi republikanci; svi smo mi federalisti,” riječi su kojima je Jefferson pokušao pomiriti uzburkane političke strasti i izbrisati gorčinu i gnjev među strankama.

Franklin Delano Roosevelt je 1933. godine, usred teške ekonomske krize, rekao da je “strah jedino čega se treba bojati.”

John Kennedy je rekao da je “baklja predata u ruke novoj generaciji i Amerikance pozvao da stanu u službu svojoj zemlji, riječima: “Ne tražite od nje da ona za vas nešto učini, pitajte što vi možete za nju učiniti.” Kennedy je također upozorio hladnoratovske neprijatelje ovim riječima: “Platit ćemo svaku cijenu, podnijeti svaki teret, da bi obranili slobodu.” Ali naglasio je i diplomatiju, rekavši da “Amerikanci nikada ne smiju pregovarati iz straha”.

Ronald Reagan, koji je predsjedništvo preuzeo 1981., također usred ekonomske krize, s optimizmom se obratio Americi, rekavši: “Počnimo s razdobljem nacionalne obnove.” Signalizirao je i filozofski pomak kad je rekao “Vlada nije rješenje našem problemu, vlada je problem.”

Pamti se i ona Billa Clintona: “Nema te loše stvari u Americi koja se ne može popraviti onim što je dobro u Americi.”

George Herbert Walker Bush obećao je, 1989., “dati Americi prijaznije i dati svijetu blaže lice.”

Tokom godina, predsjednici su unosili novine, donekle mijenjali rituale. Andrew Jackson, odlučan da njegovo predsjedništvo bude predsjedništvo naroda, i pretvorio je svoju inauguraciju, 1829., u populističko slavlje. Inauguracija Jamesa Buchanana, 1857., bila je prva zabilježena na fotografijama.

Ona Williama McKinnleyja iz 1897., bila je prva zabilježena filmskom kamerom. William Harding je, 1921. bio prvi koji je na inauguraciju stigao automobilom. Inauguracija Calvina Coolidgea, 1925., bila je prva prenošena preko radija. Franklin Delano Roosevelt bio je prvi, 1937., čija inauguracija je održana 20. januara. Ukazom predsjednika Eisenhowera, 1957, taj datum i postaje savezni praznik.

Trumanova inauguracija, 1949., bila je prva prenošena putem televizije, a Clintonova 1997. prva preko Interneta.

Jimmy Carter je, 1977., izašao iz limuzine i pješke nastavio niz Pennsylvania Avenue, kao znak otvorenosti nakon tajnovitosti Watergate razdoblja. Reagan je 1981., svečanost premjestio s istočnog pročelja Capitola na zapadno – simboličan, ali značajan potez za čovjeka koji je tražio promjenu smjera i za svoju zemlju.

Mnogo se očekuje od Obaminog govora – u nekoliko jezgrovitih i nezaboravnih rečenica treba iznijeti novu viziju Amerike, iznijeti je ne praznim frazama i kićenim rečenicama nego riječima koje će biti istinska inspiracija Amerikancima.

Ne očekuje se, međutim, da će se zadržati na temi svog rasno miješanog porijekla – te potrebe oslobađa ga već sama činjenica da se nalazi na stepeništu Capitola!

(FENA)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.