svabo
U nošenju s temperaturom ispod nule vatrene Obamine pristaše skupile su se poput pingvina, a neki su potražili zaštitu kartonskih kutija za što bolju izolaciju.
Svečanost inauguracije Baracka Obame, 44. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, osigurava 58 različitih saveznih, državnih i lokalnih policijskih agencija u najskupljoj sigurnosnoj operaciji u američkoj historiji.
U Washingtonu je razmješteno više od osam hiljada policajaca te oko jedanaest hiljada pripadnika oružanih snaga – nacionalne garde iz brojnih američkih saveznih država.
Tu su i hiljade saveznih agenata u civilu, na rijeci Potomac nalaze se čamci policije i obalne straže, a na nebu iznad Washingtona lete američki borbeni avioni.
Prije današnje inauguracije, jedan događaj nije se poklopio s tradicijom: iznošenje stvari odlazećeg predsjednika.
Naime, običaj je da se za vrijeme trajanja inauguracije, u svega nekoliko sati, iznesu stvari dotadašnje prve američke obitelji. Međutim, ovaj put kamioni za selidbu nisu bili pred Bijelom kućom jer su Bushovi ranije iselili veće stvari, a na dan inauguracije ostalo im je svega nekoliko kofera. Navodno je Laura Bush još na ljeto naložila da se Bijela kuća pripremi za „tranziciju“.
Dosadašnji potpredsjednik Dick Cheney, izgleda, nije bio organiziran kao Bushovi prilikom selidbe zbog čega današnju inauguraciju prati iz invalidskih kolica. On je povrijedio leđa dok je nosio kutije prilikom selidbe iz potpredsjedničke rezidencije u svoju kuću u McLeanu, u Virginiji, nadomak Washingtona. Liječnik mu je propisao sjedenje u invalidskim kolicima sljedećih nekoliko dana.
Proslava inauguracije Baracka Obame najprije je počela u kenijskom selu Kogelo, rodnom mjestu Obaminog oca. Uz zvuke reggea i poklike “Barack Obama” stanovnici tog sela dugo su plesali i pjevali u čast 44. američkog predsjednika.
Obamamanija se proširila posvuda po Africi, a sasvim razumljivo, najviše u Keniji. Mnogi Afrikanci nadaju se da će
Barack Obama pomoći njihovom kontinentu, najsiromašnijem na svijetu, a drugi pak uživaju u tome da američkim predsjednikom postaje uspješni crni političar afričkih korijena.
Svake četiri godine, Dan inauguracije vrijeme je nade i vrijeme novih početaka. Inauguralni govor novog predsjednika kulminacija je svečanosti. Tradicija je to stara 220 godina.
Riječi kojima će 44. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, prvi predsjednik afričkog porijekla – Barack Hussein Obama – izložiti svoju viziju o Americi, mjerit će se i uspoređivati s onim najboljim inaguralnim govorima njegovih prethodnika. Pod takvim historijskim teretom, trenutak nimalo lak čak ni za čovjeka koji se već dokazao u svojim govorničkim vještinama.
Historijski uspon jednog crnca u Bijelu kuću, izgrađenu prije više od dvjesto godina uglavnom rukama robova, zahtjeva i primjerenu retoriku. Ipak, već sâm prizor Obaminog polaganja zakletve biće možda trenutak elokventniji od bilo kojeg govora.
Američki Ustav ne zahtijeva držanje inauguralnog govora. Ne zahtjeva ni polaganje zakletve uz Bibliju kao ni spomen Boga, jer ne spominje se ni u Ustavu Sjedinjenih Država: takva je bila odluka prvih predsjednika-utemeljitelja. Ali tridesetog aprila 1789., prvi je američki predsjednik George Washington, po polaganju zakletve, poljubio Bibliju, izrekao riječi “Tako mi Bog pomogao!”, i potom održao svoj inauguralni govor u tadašnjem glavnom gradu, New Yorku.
Nisu svi nakon njega ruku polagali na Bibliju, niti su se svi pozivali na Boga, ali tradicija inauguralnog govora tad je rođena i održali su ga svi predsjednici nakon Washingtona. Svi osim četvorice koji su predsjedništvo preuzeli nakon smrti izabranog predsjednika – John Tyler, po smrti Williama Henryja Harrisona; Millard Fillmore, po smrti Zacharyja Taylora; Andrew Johnson, po ubojstvu Abrahama Lincolna; te Chester Arthur, po smrti predsjednika Garfielda.
Po ostavci Richarda Nixona, Gerald Ford se naciji obratio putem radija. Do sada je 37 predsjednika održalo 54 inauguralna govora. Najkraći je bio drugi inauguralni govor Georgea Washingtona – samo 135 riječi; najduži onaj devetog predsjednika Williama Henryja Harrisona – 8.445 riječi ili – punih sto minuta, vani, po izuzetno hladnom vremenu, zbog čega je Harrison, bez šešira, rukavica i kaputa tog dana, i umro, od upale pluća. Najduži govor, najkraće predsjedništvo, samo mjesec dana, podsjeća Glas Amerike.
Jedna od nezaboravnih karakteristika inauguralnih govora ta je da većina njih vrlo lako i brzo u zaborav pada. Od inauguralnog govora Baracka Obame, međutim, historija traži nešto za vječnost, za pokoljenja, nešto što će se ponavljati u školama i nakon sto godina.
Tokom predsjedničkih kampanja, kandidati se često služe citatima nekih od svojih prethodnika. Barack Obama se, kako znamo, pozivao na Abrahama Lincolna. Inauguralni govor, međutim, moraju biti vlastite riječi novog predsjednika.
Jedan govor koji se ne zaboravlja, koji živi u srcima Amerikanaca, onaj je koji je, 1865. godine, održao Abraham Lincoln. Završio ga je ovim riječima: “Ni prema kome zlonamjerni, prema svima milosrdni, s nepokolebljivom vjerom u ono što je pravo, onako kako nam je Bog dao da pravo vidimo, nastojmo završiti ovaj posao, povezati rane zemlje … učiniti sve što nam može donijeti pravedni i trajni mir među nama i sa svim zemljama”.
Obama, koji će uz Lincolnovu Bibliju položiti zakletvu, možda će, kažu neki, preuzeti moralnu i duhovnu poruku iz Lincolnovog govora.
Uz taj Lincolnov, njegov drugi inauguralni govor, ističe se možda još samo osam, devet drugih. Svakako prvi Thomasa Jeffersona, 1801. godine, za prve inauguracije održane u Washingtonu, kojim je obilježen bio prenos vlasti s jedne stranke na drugu: “Svi smo mi republikanci; svi smo mi federalisti,” riječi su kojima je Jefferson pokušao pomiriti uzburkane političke strasti i izbrisati gorčinu i gnjev među strankama.
Franklin Delano Roosevelt je 1933. godine, usred teške ekonomske krize, rekao da je “strah jedino čega se treba bojati.”
John Kennedy je rekao da je “baklja predata u ruke novoj generaciji i Amerikance pozvao da stanu u službu svojoj zemlji, riječima: “Ne tražite od nje da ona za vas nešto učini, pitajte što vi možete za nju učiniti.” Kennedy je također upozorio hladnoratovske neprijatelje ovim riječima: “Platit ćemo svaku cijenu, podnijeti svaki teret, da bi obranili slobodu.” Ali naglasio je i diplomatiju, rekavši da “Amerikanci nikada ne smiju pregovarati iz straha”.
Ronald Reagan, koji je predsjedništvo preuzeo 1981., također usred ekonomske krize, s optimizmom se obratio Americi, rekavši: “Počnimo s razdobljem nacionalne obnove.” Signalizirao je i filozofski pomak kad je rekao “Vlada nije rješenje našem problemu, vlada je problem.”
Pamti se i ona Billa Clintona: “Nema te loše stvari u Americi koja se ne može popraviti onim što je dobro u Americi.”
George Herbert Walker Bush obećao je, 1989., “dati Americi prijaznije i dati svijetu blaže lice.”
Tokom godina, predsjednici su unosili novine, donekle mijenjali rituale. Andrew Jackson, odlučan da njegovo predsjedništvo bude predsjedništvo naroda, i pretvorio je svoju inauguraciju, 1829., u populističko slavlje. Inauguracija Jamesa Buchanana, 1857., bila je prva zabilježena na fotografijama.
Ona Williama McKinnleyja iz 1897., bila je prva zabilježena filmskom kamerom. William Harding je, 1921. bio prvi koji je na inauguraciju stigao automobilom. Inauguracija Calvina Coolidgea, 1925., bila je prva prenošena preko radija. Franklin Delano Roosevelt bio je prvi, 1937., čija inauguracija je održana 20. januara. Ukazom predsjednika Eisenhowera, 1957, taj datum i postaje savezni praznik.
Trumanova inauguracija, 1949., bila je prva prenošena putem televizije, a Clintonova 1997. prva preko Interneta.
Jimmy Carter je, 1977., izašao iz limuzine i pješke nastavio niz Pennsylvania Avenue, kao znak otvorenosti nakon tajnovitosti Watergate razdoblja. Reagan je 1981., svečanost premjestio s istočnog pročelja Capitola na zapadno – simboličan, ali značajan potez za čovjeka koji je tražio promjenu smjera i za svoju zemlju.
Mnogo se očekuje od Obaminog govora – u nekoliko jezgrovitih i nezaboravnih rečenica treba iznijeti novu viziju Amerike, iznijeti je ne praznim frazama i kićenim rečenicama nego riječima koje će biti istinska inspiracija Amerikancima.
Ne očekuje se, međutim, da će se zadržati na temi svog rasno miješanog porijekla – te potrebe oslobađa ga već sama činjenica da se nalazi na stepeništu Capitola!
(FENA)
Add comment