Kozarac.ba

Predstavljamo vam izvrsnog direktora Savjetodavnog vijeca

 

Iznimno nam je zadovoljstovo imati priliku predstaviti vam gospodjicu Elminu Kulasic, izvrsnog direktora Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca za Bosnu i Hercegovinu. U tu svrhu prenosimo interview napravljen sa njom a objavljen u listu “Sabah” 5. novembra 2008. .g

RAZGOVOR S POVODOM – Sabah
 
Gospdice Kulasic, mozete li nam ukratko reci razloge Vaseg profesionalnog angazmana u Savjetodavnom vijecu te kako je do toga doslo.
 
Negdje pocetkom ove (2007.) godine Savjetodavno vijece se oglasilo namjerom otvaranja pozicije izvrsnog direktora. S obzirom da sam vec tada izvjesno vrijeme bila volonterski ukljucena u neke od aktivnosti Savjetodavnog vijeca u Cikagu te znajuci sa kakvim se sve izazovima Savjetodavno vijece susrece, ta mi se vijest ucinila vrlo interesantnom. Pocevsi od par rezolucija u Americkom kongresu preko formiranja Kluba prijatelja kongresmena u Americkom kongresu (Bosnian Caucus), aktivnom ucescu na raznim konferencijama koje se ticu BiH i Balkana, vrlo je lahko bilo uvidjeti siroku lepezu aktivnosti Savjetodavnog vijeca. Njihovi konstantni napori na zastiti istine o BiH u Vasingtonu i promiciji bosnjacke zajednice u Americi su vec uveliko bili prepoznati od nase javnosti, kako ovdje u Americi tako i u BiH. Moja dotadasnja ukljucenost i upucenost u rad nasih lokalnih organizacija u Cikagu kao i volonteski anganzman pri Savjetodavnom vijecu osigurali su mi dobru preporuku za ovu poziciju. Nakon nekoliko intervjua sa clanovima Upravnog odbora ponudena mi je pozicija izvrsnog direktora Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca.
 
S obzirom da ste sada profesionalno angazovani te da to povecava obim aktivnosti Savjetodavnog vijeca, mozete li nam reci kakvi se sve financijski zahtjevi namecu Savjetodavnom vijecu i na koji nacin sve to ostvarujete.

Dopustite mi prije svega da kazem nesto o financijskom okruzenju u kojem radimo. U Vasingtonu postoji preko 30 hiljada lobistickih organizacija gdje se ulazu ogomne sume novaca za promociju politickih, ekonomskih, kulturnih i drugih interesa razlicitih interesnih grupa. Za uspjeh ovakvih aktivnosti, pored ostalog, presudnu ulogu igra suma ulozenog novaca. Dakle poznata izreka “koliko para toliko i muzike” ovdje je itekao primjenjiva. Vazno je takodje, poredenja radi, spomenuti kako iza gotovo svih lobistickih aktivnosti zemalja sa podrucja Balkana stoje njihove vlade sa osiguranim sredstvima iz drzavnog proracuna. S obzirom da je Bosnjacko-americko Savjetodavno vijece nevladina i neprofitna organizacija, ovakav nacin finaciranja nije moguc, cak i kada bi za to postojao politicki konsenzus unutar BiH. Dakle Savjetodavno vijece je iskljucivo oslonjeno na financijsku pomoc kroz donacije pojedinaca i drugih nevladinih organizacija u SAD-u.
 
Tako je nedavno Turkish Coalition of America (TCA) dodijelila $150.000, matching grant, Savjetodavnom vijecu za podrsku trenutnom radu te za prosirenje aktivnosti. Ovaj trogodisnji grant je uvjetovan ucescem BiH dijaspore u SAD-u u istom iznosu. Dakle, za svaki donirani dolar od strane dijaspore TCA ce na nas racun uplatiti svoj dolar. Ova velikodusna pomoc od strane TCA je podstakla jos tjesnju suradnju bosnjacke i turske zajednice u SAD-u te omogucila Savjetodavnom vijecu da nastupi jos energicnije u promociji interesa Bosne i Hercegovine.
 
Naravno, kao i uvijek do sada, zajednice u Cikagu i St. Luisu su nam prve izasle u susret. Do sada smo za 2008. godinu dobili preko $50.000 od dijaspore koja je jos jednom dokazala neizmjernu pozrtvovanost za interest BiH i samim tim nam omogucila punih iznos od $50.000 od TCA. Poređenja radi, entitet Republika Srpska placa profesionalnu lobisticku firmu u iznosu oko $1.4 miliona godisnje, sto je priblizno $120.000 mjesecno. Kao sto vidite budzet drugih lobija je visestruko veci od naseg ali nas to ni u kom slucaju ne pokolebava u namjeri zastite i promovisanja istine o BiH u Vasingtonu. Sve ovo je takode dobar pokazatelj da nasa dijaspora polako izlazi iz okova nastalh agresijom i gencidom te preuzima mnogo aktivniju ulogu. Meni je posebno drago sto su nase zajednice i pojedinci postali svjesni cinjenice da se u Vasingtonu jedino uz pomoc profesionalno placenog osoblja mogu efikasno i kontinuirano zastupati sopstveni interesi i utjecati na promjene stanja. U ime toga zelim ovom prilikom pozdraviti i zahvaliti se svim nasim donatorima koji su imali volje i mogucnosti stati uz nas.
 
S obzirom da ste kao relativno mlada osoba ukljuceni u sam zizu politickih zbivanja vezanih za BiH u Vasingtonu, mozda bi nasim citaocima a vasim donatorima bilo zanimljivo cuti nesto vise o Vasem cjelokupnom iskustvu prije dolaska u Vasington i angazmana u Savjetodavnom vijecu.

Pa vidite, moja prica pocinje od prilike isto kao i prica vecine nas protjeranih iz BiH. U vrtlogu agresije na BiH, napad na moj rodni Kozarac zapoceo je 24. maja 1992. godine, kada sam sa porodicom, tokom vise od tri sedmice pakla, prolazeci kroz logor Trnopolje preko Karlovca stigla kao izbjeglica u njemacki gradic Halle an der Salle. Tu sam provela vecinu svog djetinjstva, uceci njemacki jezik i pohadajuci prve razrede osnovne skole. Godine 1997. napustajuci Njemacku moja porodica i ja se odlucujemo na preseljenje u Ameriku. To je za mene bila zivotna prekretnica, momenat kada se u jednom strasno teskom djetinstvu pojavio tracak nade za neki bolji zivot. Ali, koliko god je to bila nada jos je vise bio snazan motiv da uradim nesto za domovinu, onu istu koja je zajedno sa mnom izgubila svoju srecu i svoj mir. Ta motivisanost me je uputila na studij politickih nauka na Loyola Universityu Cikagu, gdje sam bila inspirisana i motivisana vaznoscu ideje ljudkih prava i sirenja demokratije. Pored aktivnog ucesca u radu nasih lokalnih organizacija u Cikagu, tokom studija sam imala priliku raditi sa kongresmenkom Janice Schakowsky, koja je usput receno veliki prijatelj bosansko-hercegovacke zajednice u Cikagu. Potom mi se pruzilo zadovoljstvo i privilegija raditi u uredu americkog senatora Dick Durbin-a te u uredu potencijalnog predsjednika SAD-a, senatora Barak Obama-e.
 
Vas put od Kozarca do ureda senatora Obame je ocigledno bio prepun prepreka dramaticnih dogadaja i velikh izazova. Na koji nacin to svoje, prvenstveno zivotno a potom i profesionalno, iskustvo primjenjujete kao izvrsni direktor Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca. 

Tog 24. maja 1992. godine, imala sam samo 7 godina i tada nisam u potpunosti mogla razumjeti dogadaje rata i svu razmjeru zlocina koji se nadvio nad nama. Ubijanje civila, djece i staraca, silovanje zena te razaranje tkiva hiljadugodisnjg suzivota potaknuto agresijom i okrunjeno genocidom za mene danas imaju dimenziju Holokausta. Iako se onaj Holokaust, za koji cijeli svijet zna, desio prije vise od 50 godina i dan danas se pronalaze pocinioci zlocina i sudi im se a gotovo svako dijete u skoli zna osnovne istorijske cinjenice tog mracnog dijela ljudke istorije. Kako bi bila malo slikovitija, reci cu da je moja zivotna misija da svaka osoba sa kojom razgovaram zna za Srebrenicu, Prijedor, Visegrad, Focu, Bihac, Sarajevo, itd. i da je u stanju tu pricu prenijeti na druge a ti drugi na neke trece, itd. Meni je jako drago da mi se pruzila prilika da kroz Savjetodavno vijece, a uz pomoc ostalih koji tamo nesebicno rade volonterski jos od 2005. godine, mogu poceti ispunjavati tu svoju misiju. Vasington je svjetska politicka metropola, mjesto gdje se okuplja sva politicka elita i gdje se donose vazne odluke kako za svijet tako i za BiH. Ako nas tamo nema, drugi ce umjesto nas pricati svoju pricu. Dakle nas se glas tamo mora cuti, i cuje se. Moji svakodnevni susreti u Americkom kongresu i drugim vladinim i nevladinim institucijama, sa kreatorima americke politike naspram BiH su jedan od nacina sirenja istine o BiH. Naravno tu je jos niz drugih edukativnih aktivnosti koje su usmjerene u istom pravcu. Dakle, cilj je da se genocid vise nikad ne ponovi te da se BiH izgradi kao prosperitetna drzava bez etnickih ili bilo kojih drugih diskriminirajucih podjela, sa svojim mjestom u Europskoj uniji i NATO-u.  
 
Recite nam jos za kraj ovog razgovora kako je proteklo ovih nekoliko mjeseci Vaseg radu u Savjetodavnom vijecu, koje su to aktivnosti obiljezile ovaj period i kakvi su Vam planovi za ubuduce.
 
Sam pocetak moga rada u Savjetodavnom vijecu, tacnije prvi mjesec dana, je obiljezilo vise od 50 sastanaka odrzanih u Američkom kongresu. Svrha ovih sastanaka je najvecim djelom bila medusobno upoznavanje sa celnim ljudima ureda kongresmena i senatora. Nadalje, obavila sam mnogobrojne sastanke sa predstavnicima State Department-a, kao i sa predstavnicima raznih vladinih i nevladinih organizaijca sa kojima planiramo ili vec imamo zajednicke projekte. S druge strane, nastojim se sto bolje upoznati sa sto vecim brojem nasih lokalnih zajednica sirom amerike te nosiocima njihovih aktivnosti, od koji su mnogi vec ukljuceni u mrezu djelovanja Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca.
 
Jedan od trenutno dva najveca projekta sa kojima je preokupirano Savjetodavno vijece je rezolucija o ustavnim promjenama u BiH u Americkom kongresu (H. R. 679) koju je Savjetodavno vijece iniciralo te u saradnji sa nasom dijasporom, sto pojedincima sto lokalnim zajednicama, za sada uspjelo osigurati podrsku 27 americkih kongresmena. Ovaj je proces je u toku i na njemu se radi intenzivno. Nas drugi veliki projekat je Klub prijatelja BiH u Američkom kongresu (Bosnian Caucus). Klub trenutno broji 28 clanova kongresmena i senatora. I u ovaj projekat je aktivno ukljucena nasa dijaspora, pa bih stoga iskoristila priliku i jos jednom pozvala sve pojedince i nase lokalne zajednice, a ciji kongresmeni jos uvijek nisu clanovi ovog kluba, da se aktiviraju i pridobiju njihovo uclanjenje. Svrha ovog kluba je da se americki kongresmeni okupe i fokusiraju na vazna pitanja vezana za buducnost BiH.
 
Sto se tice ostalih aktivnost spomenut cu samo neke od njih. Po prvi put do sada ove smo godine u Americkom kongresu organizovali komemoraciju povodom obiljezavanja godisnjice genocida u Srebrenici gdje su se prisutni imali priliku upisati u knjigu zalosti. Sve ovo je bilo popraceno izjavama mnogobrojnih kongresmena i senatora u kojima su se pored Srebrenice spomenula i ostala mjesta sirom BiH u kojima je pocinjen genocid nad Bosnjacima. Nadalje, u procesu smo realizovanja raznovrsnih projekata u saradnji sa nekoliko nevladinih organizacija kao sto su njemacka organizacija Heinirch Boell Foundacija, zatim The Holoucoust Memorial Museum, Woodrow Wilson Center, German Marshall Fund, te mnoge druge organijazije koje promovisu demokratiju i obrazovanje, pogotovo na Balkanu. Tako smo u saradnji sa Heinrich Boell Foundation, takode po prvi put na Capitol Hill-u, prikazali kratkometrazni film “In the Name of the Son”. Predstavi je prisustvovao i sam scenarista i reziser ovog kratkometraznog filma, gosopdin Harun Mehmedinovic. Film je takođe uz nas angazman prikazan i na cuvenom Georgetown University u Vasingtonu. Nadalje, u saradnji sa vec spomenutom Turkish American Coalition uspostavili smo Internship Program u Americkom kongresu za nase studente u Americi. Za ljetnji semestar 2009. godine osigurane su cetiri stipendije od po $750. Koristim ovu priliku da pozovem sve nase zainteresovane studente da apliciraju za ovaj program, kako bi  postali “ambasadori” BiH i takodje dobili jedinstveno priliku da steknu iskustvo kroz rad u Americkiom kongresu. Uskoro cemo o ovome objaviti javni poziv na nasoj web stranici.
 
Za kraj bih jos spomenula nekoliko aktivnosti koje izmedju ostalog planiramo provesti u Americkom kongresu u narednih sest mjeseci. Jedna od njih je organizovanje predavanja gospodina Ermina Sinanovica, profesora na Americkoj mornarickoj akademiji, na temu Islam u Evropi. Zatim planiramo u Americkom kongresu organizovati ispracajni skup povodom odlaska gospdje Bisere Turkovic sa duznosti ambasadora BiH u SAD-u. Izlozba pod nazivom “Prijedor: Lives from the Bosnian Genocide”, biti ce postavljena kako na Capitol Hill-u (Americkom kongresu) tako i na cetiri razlicita univerziteta u Vasingtonu te se nadamo da ce joj krajnje odrediste biti Holocaust Memorial Museum u Vasingtonu.  Namjera nam je takodje organizovati “Dan bosanskih zena” na Capitol Hill-u sa motivom majki koje se poslije rata bore za prosperitetniji zivot svojih porodica, izradom nasih tradicionalnih bosanskih proizvoda heklanjem i vezom. Takodje cemo ponovo organizovati Srebrenica Memorial kada planiramo pozvati g. Hasana Nuhanovica kao govornika.
 
Za kraj bih, ako mi dozvolite, jos jednom istaknula posvecenost Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca i bezrezervni angazmanu njegovih clanova na promociji istine o BiH te bih pozvala sve zainteresovane da se pridruze nasim aktivnostima svojim aktivnim ucescem u radu na nasim mnogobrojnim projektima. Samo zajedno mozemo doprinjeti afirmaciji BiH, promovisanju istine i uklanjanja nepravednih rjesenja koja danas opterecuju nasu domovinu i narod u njoj.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.