Kozarac.ba

Zašto toliko mrze Zapad, pitat ćemo se…

Izrael je Palestincima ponovo otvorio vrata pakla. Četrdeset izbjeglica – civila ubijeno je u jednoj UN-ovoj školi, tri u drugoj. To i nije tako loš rezultat za vojsku koja vjeruje u „čistoću oružja“. Ali, zašto smo iznenađeni?

Zar smo zaboravili 17.500 mrtvih – skoro sve civili, većinom žene i djeca – u Izraelovoj invaziji na Liban 1982.; 1.700 mrtvih palestinskih civila u masakru Sabra i Šatila; masakr nad 106 libanskih izbjeglica – civila, većinom djece, u UN-ovoj bazi u Kani 1996.; masakr nad izbjeglicama kojima su Izraelci 2006. naredili da izađu iz kuća, a zatim su ih poklali članovi posade izraelskog helikoptera; 1.000 mrtvih (od kojih su gotovo svi bili civili) u napadu na Liban 2006.?

Nevjerovatna stvar u svemu tome jeste činjenica da  toliko zapadnih predsjednika i premijera, a, nažalost, i novinara i urednika, i dalje vjeruje u laž da se Izrael jako trudi da izbjegne civilne žrtve. „Izrael se svim silama trudi da izbjegne civilne žrtve.“, izjavio je još jedan ambasador Izraela samo par sati prije masakra u Gazi.

Krv žrtava sinoćnjeg masakra se nalazi na rukama svakog predsjednika i premijera koji ponovi ovu laž tražeći izgovor da se izbjegne primirje. Da je George Bush imao dovoljno hrabrosti da 48 sati ranije zatraži hitno primirje, onih 40 civila, staraca, žena i djece, bi sada bili živi.

Ono što se desilo nije samo sramota. To je bruka. Da li je „ratni zločin“ preteška riječ?

Baš tako bismo nazvali ovaj masakr da ga je počinio Hamas. Dakle, bojim se da to ipak jeste bio ratni zločin. Nakon što sam pisao o toliko zlodjela koje su počinile vojske s Bliskog istoka – vojske Sirije, Iraka, Irana, Izraela – pretpostavljam da bi prava reakcija s moje strane bila cinizam. Ali Izrael tvrdi da se bori u istom ratu kao i mi, u ratu protiv „međunarodnog terora“. Izrael tvrdi da se u Gazi bori za nas, za naše zapadne ideale, za našu sigurnost, po našim standardima. To znači da smo mi saučesnici u zločinu koji se dešava u Gazi.

Pisao sam o izgovorima koje je Izrael koristio da opravda ovakva zlodjela.  S obzirom na to da će ih, po svoj prilici, ponavljati i u narednim satima, pobrojat ću neke od njih: Palestinci  sami ubijaju svoje izbjeglice, Palestinci iskopavaju leševe s groblja i postavljaju ih u ruševine, na kraju krajeva, Palestinci su krivi jer podržavaju Hamas; Palestinci namjerno koriste nevine izbjeglice kao živi štit.

Masakre u Sabri i Šatili počinili su desničarski saveznici Izraela u Libanu, a izraelska vojska je 48 sati posmatrala i stajala po strani, što je otkrio i izraelski istražni vojni sud. Kad je krivica pala na Izrael, vlada Menahema Begina je optužila svijet za klevetu. Kad je izraelska artiljerija granatirala UN-ovu bazu u Kani 1996., Izrael je tvrdio da su se u bazi krili naoružani pripadnici Hezbollaha. Laž. Krivica za više od hiljadu mrtvih u 2006. u ratu koji je počeo kad je Hezbollah na granici zarobio dva izraelska vojnika,  jednostavno je podmetnuta Hezbollahu.

Izrael je tvrdio da su tijela djece ubijene u drugom masakru u Kani možda izvađena iz već postojećih grobova. Još jedna laž. Za masakr u Mirvahinu nikad nije ni ponuđen izgovor. Ljudima iz sela je naređeneo da bježe, a kad su poslušali naredbu Izraela, napala ih je naoružana posada izraelskog vojnog helikoptera. Izbjeglice su izvele svoju djecu da stanu oko kamiona u kojem su putovali kako bi dokazali da su oni samo nevini civili. Izraelski helikopter ih je pokosio. Samo dvoje je preživjelo. Pravili su se da su mrtvi. Izrael se čak nije ni izvinio.

Dvanaest godina ranije je izraelski helikopter napao ambulantna kola koja su prevozila civile iz susjednog sela – i ovog puta su im Izraelci naredili da bježe. Poginulo je troje djece i dvije žene. Izrael je tvrdio da je u kolima bio pripadnik Hezbollaha. Ni to nije bilo tačno. Pisao sam o svim ovim zlodjelima, izvještavao sam o svima njima, razgovarao s preživjelima. Isto to su radile i neke moje kolege. Naravno, zadesila nas je najgora od svih kleveta – optuženi smo za antisemitizam.

Ovo pišem bez imalo sumnje: još ćemo se naslušati ovih izmišljenih laži. Sigurno ćemo opet slušati o tom kako je Hamas kriv – Bog zna da ih i bez ovog zločina optužuju za svašta – možda će nam ponovo servirati i laž o iskopanim leševima. Gotovo je sigurno da će nam opet lagati kako su u UN-ovoj školi bili pripadnici Hamasa, a u laž o antisemitizmu apsolutno nema sumnje. A naše vođe će bjesnjeti i podsjećati svijet da je Hamas taj koji je prekinuo primirje. A nije. Izrael ga je prekinuo, prvo 4. novembra kad je u bombardiranju Gaze poginulo šest Palestinaca, a zatim i 17. novembra kad je u drugom bombardiranju poginulo njih četvero.

Da, Izrael zaslužuje sigurnost. Dvadeset poginulih Izraelaca u deset godina borbe je zaista zastrašujuća cifra. Ali 600 poginulih Palestinaca u samo jednoj sedmici, hiljade poginulih od 1948. – kad je izraelski napad na Dir Jasin natjerao Palestince da bježe iz dijela Palestine koji će postati Izrael –  taj broj pripada nekoj sasvim drugoj ligi. On ne predstavlja samo „uobičajeno“ krvoproliće na Bliskom istoku, već zlodjelo u rangu s ratom na Balkanu. Ali naravno, kad neki Arap plane od bijesa i iskali ga na Zapad, reći ćemo da to nema baš nikakve veze s nama. Pitat ćemo: „Zašto nas mrze?“  Molim vas, nemojmo se praviti da ne znamo odgovor.

((Robert Fisk; Independent)

Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.