svabo
To nije rat, tu nema protivničkih vojski. To je ubijanje.
Nema tu odmazde, nisu ručno izrađene rakete što ponovo padaju na izraelsku zemlju izazvale napade, već vremenska blizina izborne kampanje. To nije odgovor na završetak primirja, jer još dok je ono bilo na snazi, izraelska vojska je pooštrila opsadu Gaze i nije zaustavila svoje ubilačke napade – 256 mrtvih za šest mjeseci navodnog prekida vatre, sa ciničnim opravdanjem da su njihovi ciljevi samo pripadnici Hamasa!
Kao da pripadnost Hamasu, tijelom rastrganim pogotkom kugle, razotkriva svoje ljudske osobine, i kao da selektivno ubijanje ne ostaje još uvijek ubijanje.
To nije eksplozija nasilja. Radi se o planiranoj i već duže vrijeme od okupacionih snaga najavljivanoj ofanzivi. Još jedan korak u uništavanju otpora palestinskog naroda, koji je u zapadnom Jordanu svakodnevno izložen paklu okupacije, a u pojasu Gaze gladovanju, čija je posljedna epizoda pokolj, koji puni ekrane usred prijateljskih i prazničnih božičnih poruka.
Ne radi se ni o neuspjehu međunarodne diplomatije. To je jedan dalji dokaz saučestva sa okupatorom. I ne radi se samo o Americi koja nema ni moralno ni političko polazište, već jedan dio, naime, izraelski dio konflikta; radi se o Evropi, o razočaravajućoj slabosti, neodlučnosti i cmizdravom stavu evropske diplomatije.
Skandalozno u događanjima u Gazi je da se ona događaju, bez da se nešto događa. Nekažnjivost Izraela se ne dovodi u pitanje. I dalji nastavak kršenja međunarodnog prava, Ženevskih konvencija i minimalnih normi ljudskosti ostaje bez ikakvih posljedica. Naprotiv, čini se da će sve to biti još i nagrađeno povlaštenim trgovačkim ugovorima ili prijedlozima za ulazak Izralea u OSZE.
A kako samo nepristojno zvuče izjave iz usta nekih političara, koji odgovornost dijele jednako između okupatora i okupiranog, krvnika i žrtve. I kako je neozbiljna navodna ravnoteža odgovornosti, koja potlačene stavlja na istu razinu sa tlačiteljima.
Govor nije nedužan. Riječi ne ubijaju, ali pomažu da se zločini opravdaju i ovjekovječe.
To što se u Gazi događa je zločin. I dešava se već izvjesno vrijeme pred očima svjetske javnosti. Možda će se za nekoliko godina neko usuditi, kao što se već dešavalo u neka druga vremena, da kaže da nismo ništa znali.
Napisali: Pedro Martínez Montávez, José Saramago, Pilar del Río, Rosa Regás, Carmen Ruiz Bravo, Belén Gopegui, Constantino Bértolo, Santiago Alba i Luis Cruz
(Stav “Zločin i sram», književnika i nobelovaca José Saramago i Pilar del Río, kao i ostalih publicista i umjetnika o ratu protiv Palestinaca u Gazi)
(jungewelt.de)
Add comment