Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

’’I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni.’’ (Ali Imran, 104.)

Ummet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovan je svojstvima naređivanja dobra i odvraćanja od zla, i u ovome se ogleda snaga ummeta i spas od nedaća i kazni, koje Allah spušta na Svoje robove.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko vidi nevaljalo djelo neka ga promijeni svojom rukom, a ako to ne bude u stanju, onda neka ga promijeni svojim jezikom, a ako ni to ne bude u stanju, onda neka ga promijeni svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.”

Stoga svaki musliman treba da naređuje dobro i odvraća od zla shodno svojim mogućnostima. Nakon što je Ibn Redžeb, rahimehullah, spomenuo nekoliko hadisa, rekao je: “Svi ovi hadisi ukazuju na obavezu nijekanja zla, shodno mogućnosti, međutim nijekanje zla srcem je neophodno, jer ukoliko srce muslimana ne niječe zlo, onda je to znak na iščeznuća imana iz njega.”

Naređivanje dobra Uzvišeni je učinio svojstvenim vjernicima, a naređivanje zla svojstveno licemjerima. Rekao je Uzvišeni: ‘’A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.’’ (Et-Tevbe, 71.) ’’Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima, traže da se čine nevaljala djela, a od dobrih odvraćaju’’ (Et Tevbe, 67.)

Onaj ko ne obavi ovu dužnost, a bude u mogućnosti obaviti je, saučestvuje u grijehu, na osnovu hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko vidi nevaljalo djelo pa ga promijeni svojom rukom – sačuvao se, a ako ne bude u stanju da ga promijeni svojom rukom pa ga promijeni svojim jezikom – sačuvao se, a ako ne bude u stanju da ga promijeni svojim jezikom pa ga promijeni svojim srcem – sačuvao se, a to je najslabiji vid imana.” Rekao je Ibn en-Nuhas da se pod riječju “sačuvao se” podrazumijeva da se sačuvao od grijeha poricanjem istog.

Neophodno je voditi računa da otklanjanje zla ne uzrokuje prerastanje istog u veće zlo. To obično biva kada se otklanjanje zla vrši rukom i na grub način. Ukoliko osoba nije u stanju da promijeni zlo u cjelini, onda se treba potruditi ga umanji.

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: “Poslanici su najbolja stvorenja i predvodnici pozivača u Allahovu vjeru, Allah ih je poslao da umanje zlo onoliko koliko su u mogućnosti, a nije ih poslao da uklone zlo u potpunosti.”

Prolazak muslimana pored osobe koja radi loše djelo, poput krađe, bluda, pijenja alkohola i dr., kao da ga se to ne tiče – znak je njegove slabosti i uzrok spuštanja Allahove kazne, kao što se dogodilo jevrejima koji su zaslužili prokletstvo: ‘’Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali zato što su neposlušni i uvijek granice zla prelazili, jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka svojih’’ (El Maide,78-79).

Također, Allahova kazna zadesila je i grad čiji su stanovnici loša djela radili pa ih je Allah uništio iako je u njemu bio jedan dobar rob, ali ih on nije odvraćao od zla. Rekao je Uzvišeni:’’Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi druge popravljali.’’ (Hud, 117)

Naime, Uzvišeni je rekao ‘’muslihun’’, tj. oni koji druge popravljaju, a nije rekao ‘’salihun’’, tj. oni koji su dobri.

Mena'a el-Kattan smatra da u slučaju nepostojanja organizacija koje se bave naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla, kao što je slučaj u većini islamskih zemalja danas, samim tim ta obaveza ne spada sa odgovornosti ummeta, već se ummet mora potpomagati u sprovođenju ove obaveze, jer ukoliko je obavi jedna skupina iz ummeta – sa ostalih spada grijeh, ali ako je ne obavi jedna skupina iz ummeta – onda grijeh obuhvata sve.

Posljedice ostavljanja naređivanja dobra i odvraćanja od zla su sljedeće:

1. Prokletstvo i izljev srdžbe na zajednicu.

2. Zajednica zaslužuje opću kaznu koja obuhvata sve ukoliko loše djelo predvlada u njoj, a od istog se ne odvraća. Od Ebu Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ili  ćete naređivati dobro, a odvraćati od zla, ili će se približiti Allahovo slanje kazne na vas, zatim ćete Ga moliti, ali vam se neće odazvati.”

3. Neprijateljska prevlast nad muslimanima kao posljedica ostavljanja naređivanja dobra i odvraćanja od zla, a čemu je svjedok historija muslimana.

4. Ekonomska kriza, širenje kamate i siromaštva.

Bosanska svakodnevnica eklatantan je primjer rasprostranjenosti loših djela svih vrsta. Da li ćemo raditi na njegovom otklanjanju i tako spasiti sebe i zajednicu od moguće kazne ili ćemo nijemo posmatrati i čekati da se na sve nas spusti Allahova srdžba i kazna – na nama je.