Kozarac.ba

Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Vjernici su doista braća…!” (El-Hudžurat, 10.)

 

Ljubav i bratstvo su dva usko povezana svojstva, pogotovo kada su u pitanju vjera i vjerovanje; između svih koji su povjerovali u Allaha, dž.š., uspostavljena je veza koju karakteriziraju islamska ljubav i bratstvo. Allah, dž.š., kaže: “Vjernici su doista braća…!” (El-Hudžurat, 10.)

– što znači da svaki vjernik očekuje od tebe da mu uzvratiš ljubavlju i prijateljstvom u ime Allaha, dž.š.; ko god prema tebi gaji imansku ljubav, polaže kod tebe pravo da mu se uzvrati bratskim odnosom i ophođenjem.

Poslanik, s.a.v.s., zabranjujući neke oblike lošeg ophođenja sa bratom muslimanom, rekao je: “Čuvajte se sumnji i sumnjičenja, jer su sumnje najveće laži! Nemojte špijunirati i uhoditi jedne druge, i nemojte jedni drugima zavidjeti, i nemojte jedni drugima leđa okretati, i nemojte se mrziti;” – da bi na kraju svoj nasihat završio riječima: “O Allahovi robovi, budite braća!” (Muttefekun alejhi)

Imam El-Kurtubi, rhm., kaže: “Radite sve ono što će vas zbližiti da budete kao rođena braća, odnosno: budite blagi, samilosni, težite jednakosti, pomaganju, odbrani i davanju prednosti jedni drugima, savjetujte se jedni s drugima itd..” (Hašijetul-Muvetta’, Fuad Abdul-Baki, str.908.)

Prava vaga kojom možemo na pravi način tačno izvagati ljubav i bratstvo sa drugim muslimanom jesu riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša – čovjek neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio ono što želi od dobra samome sebi!” (Muslim, br. 45.)

Imam El-Kermani, rhm., kaže: “Od imana je također i to da mrziš svome bratu isto ono što mrziš i samome sebi, jer kada se spomenulo u prethodnom hadisu to da moraš željeti svome bratu ono što želiš i samome sebi, a znamo da ljubav iziskuje i mržnju onoga što joj je suprotnost, to znači da moramo i mrziti da se našem bratu dešava ono što mrzimo da se desi nama samima!” (Fethul-Bari, 1/58.)

Imam En-Nevevi, rhm., pojasnio je da je ljubav stremljenje ka onome s čime je zadovoljan onaj koji se voli – a Ibn Hadžer, rhm., dodaje: ’’Stremljenje – ali koje je utemeljeno na dobrovoljnoj bazi, ne onoj prirodnoj iskonskoj koja je urođena u nama.” (Fethul-Bari, 1/58.)

Ranije se iskreni prijatelj čuvao na svaki mogući način, i često mu se davala prednost nad samim sobom. Poslanik, s.a.v.s., znao je proučiti i sljedeću dovu: “Allahu moj, podaj mi prijatelja koji će mi biti draži od mene samoga!” (Muslim, br. 132.)

Razmišljanje o ljubavi i islamskom bratstvu natjeralo je čovjeka poput Ebu Hurejre, r.a., da zamoli Poslanika, s.a.v.s., da mu prouči dovu, za njega i za njegovu majku, da ih ostali vjernici zavole, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allahu moj, omili ovog Svog roba i njegovu majku Svojim ostalim robovima, vjernicima, a i njima omili ostale vjernike!” (Muslim, br. 158-2491.)

Osnova u ljubavi i mržnji jeste da će se voljeti ono što voli Allah, dž.š., i da će se mrziti ono što mrzi Allah, dž.š. Allah, dž.š., voli one koji se kaju i voli one koji se čiste; Allah, dž.š., voli one koji čine razne vrste dobročinstva i one koji su bogobojazni. Allah, dž.š., voli one koji su strpljivi i one koji se na Njega oslanjaju. Allah, dž.š., voli one koji su pravedni i one koji se na Njegovom putu bore kao da su bedem čvrsti…

Na drugoj strani, Allah, dž.š., ne voli one koji nisu pravedni, ne voli one koji su zulumćari, koji granice prelaze. Allah, dž.š., ne voli one koji se rasipaju, kako s parama tako i s riječima. Allah, dž.š., ne voli one koji fesad i nered šire po Zemlji. Allah, dž.š., ne voli one koji varaju, one koji su umišljeni kao i one koji su oholi itd….

Ljubav jednog muslimana mora da obuhvata sve muslimane, samo što je razlika u tome što će neke muslimane voljeti više, a neke manje, shodno njihovim dobrim ili lošim djelima koja pri sebi imaju. A da bismo našu ljubav i mržnju na pravi način odmjerili prema drugima, moramo uzimati u obzir svako dobro ili loše djelo koje neka osoba ima pri sebi pa da u skladu s tim i postupamo, a kada o ovome govorimo odmah nam pada na pamet to da moramo imati veoma preciznu i tačnu vagu da bismo tako postupali, koju moramo znati koristiti, što nam sve aludira na to da nećemo moći zaista voljeti ili mrziti sve dok ne budemo učeni, iskreni i pravedni. Onaj koji nije učen, ili nije iskren ili nije insafli i pravedan, voljet će onoga koga ne treba voljeti, i mrzit će drugoga koga ne treba mrziti!

Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se psuje i proklinje jedan od njegovih ashaba nad kojim je nekoliko puta sprovedena šerijatska kazna zbog pijenja alkohola, rekavši: “Nemojte ga proklinjati! Tako mi Allaha, on voli Alaha i Njegovog Poslanika!” (Buhari, 6398.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: “Vjernik je onaj koji voli Allaha i Njegovog Poslanika, dok nije vjernik onaj koji ne voli Allaha i Njegovog Poslanika, mada se ljudi međusobno razlikuju u jačini i stepenu imana i vjerovanja, u šta spada i ljubav. Poslanik, s.a.v.s., prokleo je alkohol i onoga ko ga cijedi i pravi, i onoga ko ga pije i onoga ko ga toči i onoga ko ga nosi i onoga kome se donosi i onoga ko se njime hrani – ali, i pored ovoga Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se poimenice i pojedinačno proklinje i psuje onaj koji na bilo koji od ovih načina ima doticaj s alkoholom.

Proklinjanje je jedan vid ahiretske presude i uopćeno će se izgovarati, kao što je izgovarao i Poslanik, s.a.v.s., a što se tiče pojedinca – Allah, dž.š., mu može taj grijeh izbrisati zbog njegove ispravne tevbe –pokajanja, ili zbog nekih dobrih djela koja je imao ili zbog neke nesreće koja ga je snašla ili zbog nečijeg šefata – zauzimanja koje će biti kabul od Allaha, dž.š., itd..” (El-Fetava el-Kubra, 3/446.)

Iz navedene predaje, hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rhm., zaključuje sljedeće: “Može se desiti da se na jednom mjestu, u srcu grješnika, nađu griješenje i ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., jer nas je Poslanik, s.a.v.s., obavijestio o tome iz slučaja ovog ashaba koji je više puta ponavljao grijeh i zbog kojeg je više puta bio kažnjavan, što znači da se neće govoriti za pojedinca muslimana da ne voli Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., ako naiđemo na to da on više puta ponavlja svoj grijeh!” (Fethul-Bari, 12/78.)

U drugom hadisu bilježi se da je neki ashab, za jednog pijanog muslimana u Medini, rekao: “Allah te ponizio!’’ Poslanik, s.a.v.s., kada je to čuo, odmah mu se okrenuo i rekao: ’’Nemojte biti pomagači šejtanu u borbi protiv vašega brata!” (Buhari, br. 6781.) – upozoravajući ih na to da im je bolje da se posluže dovom da ga Allah, dž.š., uputi i da mu grijehe oprosti, i da mu lijepo nasihat i savjet upute, negoli što će ga proklinjati, čime će obradovati šejtana i još više ga ojačati protiv njega!

Bilježi se da je Ebul-Derda, r.a., prošao pored nekog čovjeka grješnika, kojega su ostali ljudi psovali, te im rekao: ’’Šta da ste ga našli bačenog u bunar, da li biste ga izvadili?’’ Rekoše: ’’Da.’’ On im reče: ’’Nemojte ga onda psovati, već se zahvalite Allahu, dž.š., na tome što vas je sačuvao.’’ Rekoše: ’’Zar ga ne mrziš?’’ Ebul-Derda, r.a., reče: ’’Meni je mrsko djelo koje čini, i ako ga ostavi, pa on je moj brat!” (Hajatul-Sahabe, 3/413.)

Kako li su bratski odnosi danas pokidani i to ne samo između muslimana koje veže samo imanska veza, već i između onih koje pored imana veže krv ili komšiluk ili prijateljstvo itd. Kako li se samo srca pune srdžbom, mržnjom i neprijateljstvom zbog nečijeg postupka koji je plod idžtihada. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio je mjesta ljubavi i pored nečijeg očitog i jasnog griješenja, a šta tek trebamo reći za postupke koji nisu tako očiti i jasni!

Izvor ljubavi ne smije se nikada pomutiti; taj izvor je iman koji musliman nosi u sebi pa makar bio sitan i mali, i to treba cijeniti i poštovati i na tome treba malo poraditi da poraste i ojača!

Allah, dž.š., dao je da ljubav i mržnja u ime Allaha, dž.š., budu najtvrđa halka vjere, kao što Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Najtvrđa halka imana jeste prijateljstvo radi Allaha i neprijateljstvo radi Allaha, i ljubav u ime Allaha kao i mržnja u ime Allaha!”

Iman i vjera neće biti potpuni sve dok se ne izgradi ovo svojstvo, i dok ova veza ne bude na snazi: “Ko bude volio radi Allaha i mrzio radi Allaha i davao radi Allaha i zabranjivao radi Allaha – takav je upotpunio svoj iman!”

Ko bude želio da osjeti slast pobjede nad šejtanom, i slast spasa od poriva i strasti, kao i veličinu prijateljstva sa Allahom, Poslanikom i vjernicima – neka se zaputi ovim stazama: “Kod koga se nađu sljedeće tri stvari osjetit će slast imana i vjere: da mu Allah i Poslanik Njegov budu draži od svega ostalog; da nekog čovjeka voli samo radi Allaha, dž.š., i da mrzi vraćanje u nevjerstvo, nakon što ga je Allah, dž.š., sačuvao njega, isto kao što mrzi da bude bačen u vatru!” (Muttefekun alejh)

Jedan od načina prilaska šejtana dvojici kako bi ih razdvojio i posvađao jeste da šejtan priđe jednome od njih i da mu vesvesi i šapuće kako je njegov prijatelj uspostavio prijateljstvo s drugim, pa mu još doda kako je to prijateljstvo plod njegove veće ljubavi prema tom novom prijatelju, na što je Poslanik, s.a.v.s., i upozorio riječima: “Ja nekom čovjeku dam više (pažnje i imetka) negoli onome koji mi je draži, a sve iz bojazni kako taj čovjek ne bi bio naglavačke bačen u Džehennem!” (Muttefekun alejh) – što znači da je pridobijanje srca onih koji su novi u vjeri nešto na šta moramo obratiti posebnu pažnju, i takvo postupanje ne smije nimalo srditi ni ljutiti druge koji imaju više staža u imanu.

Nekada će se čovjek ljutiti zašto ga drugi ne zaduže ovim ili onim, zašto ga ne konsultuju ili mu nešto ne narede itd., pa taj umisli da je u pitanju to što ga ljudi ne vole ili ga mrze, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao Ebu Zerru, r.a.: “O Ebu Zerre, smatram da nisi u stanju nositi se s ovom obavezom, a želim ti ono što želim i samome sebi. Ebu Zerre, nemoj nikada biti nadređen dvojici, i nemoj na sebe uzimati starateljstvo nad imetkom jetima!” (Muslim, br. 17.)

Na dan kada ne bude drugog hlada osim Allahovog hlada, tj. na Sudnjemu danu, Allah, dž.š., svrstao je u sedam odabranih vrsta ljudi i “dvojicu ljudi koji su se u ime Allaha voljeli i koji su se radi Allaha sastajali i rastajali!” (Muttefekun alejh)

U hadisi-kudsijju stoji da je Allah, dž.š., rekao: “Pravo na Moju ljubav imaju oni koji su se u ime Moje voljeli; pravo na Moju ljubav imaju oni koji su u ime Moje kontakt i vezu održavali; pravo na Moju ljubav imaju oni koji su se u ime Moje savjetovali; pravo na Moju ljubav imaju oni koji su se u ime Moje posjećivali; pravo na moju ljubav imaju oni koji su u ime Moje međusobno imetak dijelili; oni koji su se u ime Moje voljeli bit će na minberima od svjetlosti, i bit će u društvu poslanika, iskrenih i šehida!” (Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, br. 22834.)

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i ljubaznosti je poput primjera tijela: kada neki njegov dio oboli, cijelo tijelo mu se odazove sa nesanicom i temperaturom!” (Muttefekun alejh)

Poslanik, s.a.v.s., uvijek je radio na otklanjanju neprijateljstva između muslimana i uspostavljanju prijateljstva, pa je jedne prilike rekao: “Rukujte se međusobno, to će uklanjati zavist koja postoji među vama, i dijelite poklone jedni drugima – voljet ćete se, i to će odagnati cicijaštvo od vas!” (Muvetta’ od imama Malika, 2/908.)

Međusobno rukovanje, nazivanje selama i dijeljenje hedija uspostavlja čvrstu vezu među nama i prijateljstvo. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli; hoćete li da vas uputim na nešto što ako budete činili voljet ćete se? Nazivajte selam jedni drugima!” (Sahihul-Džami’, br. 7081.)

Vezu s nekim muslimanom održava i dova koju ćeš učiti za njega onda kada nije on prisutan, što je daleko od licemjerstva i pretvaranja. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Dova koju neki musliman prouči za svoga brata muslimana u odsutnosti je dova koja se prima; do njegove stoji melek koji je zadužen da izgovara amin kada god ovaj izgovori kakvu dovu, dodajući: i tebi isto!” (Muslim, br. 88.)

Prve generacije muslimana kada su htjele doviti nešto za sebe, tu dovu bi uputili za nekog svog prijatelja, jer se ta dova prima, a i onome koji je uči, vraća se sa tim hajrom!

Bratstvo ima svoja prava na dunjaluku, poput: nazdraviti onome koji kihne, posjetiti bolesnog, odazvati se na poziv, poselamiti drugoga, ispratiti mejta do kabura…

Iskreni prijatelji će biti šefadžije na Sudnjemu danu, kada će govoriti Allahu, dž.š.: “Gospodaru naš, prijatelji naši, koji su s nama klanjali i postili i hadždž obavili – uveo si ih u Vatru! Allah, dž.š., će reći: ’’Idite i iz Vatre izvedite svakog koga prepoznate od njih…” (Ibn Madže)

Na ovom su stepenu ljubav i prijateljstvo u islamu, stoga neka svako od nas vodi računa o tome jer će mu to biti od koristi, kako na ovom tako i na budućem svijetu!

Allah, dž.š., kaže: “Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv!” (El-Hašr, 10.)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.