svabo
Politička poruka koju je iz Bruxellesa odaslao visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Miroslav Lajčak kao da je preuzeta iz kakvih new-age priručnika za samopouzdanje koji su posljednjih godina preplavili i balkansko tržište, na kojem – kao i drugdje po svijetu – ne manjka ušlagirane publike koja za šest maraka očekuje čudo skriveno između redova takvog know-how štiva.
Budi pozitivan, budi svjestan svoga disanja, fokusiraj energiju na evropske integracije, izbaci negativnost iz sebe, slovački guru poručuje polaznicima kursa, bh. političarima.
Ima, naravno, nekog vraga u sugestiji i autosugestiji ovakve vrste: da nema, Niče bi bio živ, a Bog mrtav. Samo što je za vrstu političke transcendencije kakvu zagovara Lajčak, potreban pristanak i druge strane, one koja prima signale. Da bude obmanjena ili obrađena, kako god.
A polaznici Lajčakovog kursa, jednostavno, ne žele biti na času. Milorad je nemiran, papirićima (na kojima piše referendum) konstantno gađa kolegu Harisa. Počeo je i laktati druga iz klupe Mladena. Harisu je zbog toga pala koncentracija i ne može se fokusirati. Kolege Dragan i Božo se sašaptavaju, nekad čak i povise glas. Polaznik Sulejman šalje sms-poruke. Sve to remeti slogu grupe, koja, zapravo, nikad nije ni postojala. Što dokazuju i Lajčakove poruke odaslane iz najvećeg evropskog centra:
“Tokom predizborne kampanje dato je mnogo neodgovornih izjava, što nije od pomoći za buduće procese integracije BiH i uspostavljanje povjerenja između naroda.”
Pa još: “Uprkos tvrdnjama svih političkih stranaka da dijele zajednički cilj integracije u EU, u BiH preovladavaju sukobljene i međusobno isključive vizije. To može uticati na proces integracija u Evropsku uniju.”
Tako je, dakle, govorio Lajčak, koji s kiselkastim osmijehom na licu promatra međusobno glođanje političkih lidera. I maši bit.
Nije problem ove države samo prljava politička kampanja. I u drugim državama, sa mnogo duljom demokratskom tradicijom, udarci se plasiraju ispod pojasa, a i sa leđa. Poenta je što neodgovorne izjave, kako ih titulira Lajčak, slijedi i njihovo praktično postizborno ispunjenje. Dakle, figuriraju kao ostvarenje zacrtane političke platforme. S obzirom na ustavnu kompoziciju, jedini koji raspolaže takvim aparatom jeste – Milorad Dodik. Mogu se i Silajdžić i dvojac Čović – Ljubić raspeti na križu, nema ništa od trećeg entiteta i države bez entiteta (bez teoretske “trojne volje“ za takvo što).
Također, Lajčak se, po napisima u hrvatskim medijima, nedavno u Zagrebu žalio kako ne zna šta da radi sa Dodikom i onda mu ostaje tek da uopćeno kritizira nedostatak procesa koji, zapravo, treba i moderirati, i usmjeravati, a – zašto ne – i upravljati! A ako ne zna šta da radi, čemu onda mantra o pozitivnoj atmosferi?
Jer, citirajmo još jednom visokog predstavnika: ako su “vizije bh. političara međusobno isključive“, konveniraju li baš sve zahtjevima Bruxellesa, odnosno evropskom putu koji se zahtijeva od BiH? Vode li do Bruxellesa dva-tri putića? Ako su neki na stranputici – dajte imena, dajte sankcije, dajte naputke kuda i kako dalje. Ako ne, onda…
Možda ova postavka zvuči malo bezobrazno iz međunarodnog ugla kojem je puna kapa i Bosne i njenih problema. No, priča o pozitivnom razmišljanju plasirana na ovaj način (čitaj: uprazno) spada u isti registar kao i bacanje kondoma po afričkim selima kao prevencija od AIDS-a.
Korijenje krize treba sjeći, a za to Lajčak, očigledno, nema ni volje ni podrške. Samo vedro i veselo!
(Oslobodjenje)
Add comment