Oktobar bez revolucije

Oni što su 5. listopada očekivali oktobarsku revoluciju, sigurno su razočarani nakon još jednog povijesnoga dana u državi što ionako već odavno proizvodi višak historije.

Pa, ipak, aktualni općinski izbori nisu prošli bez značajnih, štoviše i znakovitih poruka. Ma koliko se brojni analitičari – najčešće opće prakse – ili, pak, nevladine organizacije, pa i neki (poraženi) političari upinjali u izbornoj noći uvjeriti nas kako se, zapravo, ništa nije dogodilo, da je spiskano 11 milijuna maraka, te da je narod stoka sitnog zuba, što, eto, (samo) slijedi zov stada. Nacionalnog, zna se.

Trijumf Stranke demokratske akcije i poraz Stranke za BiH, baš kao i slična priča u hrvatskom slučaju, gdje je, također, disidentski, mlađi HDZ gotovo na koljenima, na prvi pogled, možda su i najjače vijesti.  Uz, dakako, dalji, sad već gotovo i očekivani pad SDP-a, s kojim se – vidjeli su to gledatelji državne televizije u izbornoj noći – lider te stranke Zlatko Lagumdžija nosi sve teže. Usprkos svemu, analiza ni ovih, pa makar (samo) lokalnih izbora ne može proći bez pozornijeg pogleda na rezultate stranaka što ih čvrstom rukom vode Haris Silajdžić i Milorad Dodik, dvojac kojem je osovina Bruxelles – Washington proteklih mjeseci gotovo povjerila sudbinu BiH. Šlagvort za takvo što dao je baš ovaj prvi; sluteći valjda loš nedjeljni rasplet Silajdžić je još na glasačkom mjestu kazao kako je Stranka, a on naročito, imala proteklih tjedana vrlo važnih državničkih, za sudbinu Bosne – presudnih poslova. Sugerirao je, znači, da je SBiH imala prečeg posla od lokalnih izbora.

Državničkim, ili samo državničkim poslima bavi(o) se, međutim, i Silajdžićev najbolji neprijatelj; govorio je samo o entitetu – jer, to je za njega država – u  malom. No, Dodik je čvrsto u sedlu – jači nego ikad. Štoviše, spreman je riješiti se izdajničkog (?) Ivanićeva PDP-a, koji mu je znao biti bitan važan jezičac na vagi u nekim remetilačkim situacijama što ih je režirao (pobunjenički) SDS.  Budući nam je, baš kao i svekolikoj međunarodnoj zajednici, jasno kako je retorika rečenoga i vječito posvađanoga dvojca iz više-manje iste pjesmarice, Silajdžića bi moralo zabrinuti to što Srbi sve više vjeruju Dodikovim starim pjesmama, a Bošnjaci njemu sve manje.

Jasno da Sulejman Tihić nije, pomalo u aluzijama, doduše, propustio svome nekadašnjem stranačkome drugu objasniti što ga je snašlo: "Građani su 2006. povjerovali obećanjima 100 posto ili ništa, a, evo, sada su vidjeli da nije ostalo ništa". Čime je promotor koncepta tiha voda bregove dere, zapravo, počeo predizbornu kampanju za parlamentarne izbore što nas čekaju za dvije godine. Istovremeno, esdeaovski je lider poslao i neizravnu poruku međunarodnoj zajednici da će uoči predstojećih pregovora o (pre)ustroju zemlje morati voditi računa i o tomu kako su se građani, prije svega u Federaciji, očitovali protekle nedjelje – koja je, vidjeli smo, stavila veliki upitnik iznad Silajdžićeva lika i djela.

Budući je Tihić pokazao kako mu je jasno da je BiH osuđena na kompromis, ne treba brinuti da će to međunarodni poklisari, visoki predstavnik prije svih, prepoznati. Uostalom, Miroslav Lajčak i ini strani diplomati višekratno su poručivali kako ovdje ne očekuju revoluciju, već (samo) evoluciju. Koja je možda baš i počela prije dva dana.

(Oslobodjenje)

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.