Kozarac.ba

Sve insan do insana

Podsjeti me juče jedan prijatelj na Mula Mustafu Bašeskiju, koji je rekao da u BiH živi 90% hajvana, 5% insana i 5% šejtana, te da se insani trebaju izboriti protiv šejtana, a hajvani će sami od sebe zapristati. Mada me napomenu, da ja kao političar to nipošto ne bih smio javno govoriti, ko veli da se onih 90% hajvana ne uvrijedi, pa da zbog toga stranka ne izgubi podršku.

Ja mu onda kažem da on uopšte ne razumije naš mentalitet, ako misli da se to javno ne smije govoriti. Šta više, siguran sam da pozivanje na Bašeskiju samo može stranci osigurati veću podršku, jer će 95% stanovnika naše zemlje izjaviti da je Bašeskija u pravu, s tim da će svih 95% istodobno smatrati da su oni sami u kategoriji insana. Dakle, em će se složiti da je konstatacija tačna, em svakako niko za sebe ne misli da je hajvan, em se svakako slažu da hajvane treba otkačiti od šejtana i da insani trebaju povesti ovu zemlju. S tim u vezi, slobodno izjavljujem, pozivajući se na Mula Mustafu Bašeskiju, da je Bosna i Hercegovina puna hajvana, bez straha da će se iko uvrijediti.

Da bi ovaj uvod imao smisla, potrebno je identifikovati ko u ovoj zemlji pripada kojoj grupi. Velika većina stanovništva smatra da ovom zemljom vladaju nesposobnost i korupcija, lični interesi i zloupotrebe položaja, što bi u prevodu značilo da vlada šejtan. Šejtan je dakle vrlo jasno identifikovan, mada se on i ne krije, već se ponosno sa ekrana šepuri svojim enormno visokim platama, palačama i arhitektonskim zdanjima, drsko i bahato otimajući sve do čega mu je stalo.

Od ostalih 95% stanovništva, koji nisu šejtani, prestaje biti važno ko je insan, a ko hajvan, jer i jedni i drugi podjednako ispaštaju zato što žive u ovakvoj državi sa ovakvim vođstvom. Mogla bi se Bašeskijina izjava i drugačije interpretirati u aktuelnom trenutku, i to na sljedeći način: dok god ovom zemljom bude šejtan vladao, svi ostali su hajvani, a kad šejtan padne, svi ostali dobijaju šansu da postanu i budu insani.

Dakle, protivno savjetu mog prijatelja s početka teksta, bez ikakve dileme zaključujem: da smo mi, stanovnici ove zemlje, dokazano pravi hajvani, jer ovolike godine dozvoljavamo šejtanima da nama manipulišu, uništavaju nas i osiromašuju.

Jedna od osnovnih karakteristika ovakvih političkih odnosa je da se ne vlada u opštem interesu, već se politički život svodi na golu borbu za pozicije, bez ikakve vizije i strateškog usmjeravanja društva. Zapravo, društvo ne zna u kom se pravcu kreće, obično se vrti u krug, pa se pojavljuje velika apatija, skeptičnost i sumnja da postoji izlaz, a to opet znači da u tom krugu veliku šansu imaju zavist i mržnja. Kriminal i korupcija u političkom vođstvu ne dozvoljava da se postavi ispravna vizija budućnosti, koja pokazuje put i izlaz iz začaranog kruga, pa su stoga apsolutno svi ciljevi i potezi takvih politika pogrešni.

Lično sam dugo vremena imao problem sam sa sobom da prihvatim činjenicu da politika u BiH radi apsolutno sve naopako. Proces razmišljanja i zaključivanja je ukazivao da je to tako, ali pojedinac posumnja u sebe, jer nekako zvuči nemoguće da svi ti ozbiljno namrgođeni ili blaženo nasmijani ljudi sa kravatama nemaju rješenja i da nas uporno vuku nazad. Odnosno, čega se god dohvate, naprave štetu.

Ovom prilikom ću analizirati tako često pominjane, a kao primjer prethodnoj raspravi, vitalne nacionalne interese u BiH, koji su od političkih struktura pogrešno definisani, pa samim tim imamo politike koje uništavaju vitalne nacionalne interese u BiH. Da, moguće je, oni koji se pojavljuju kao najveći zaštitnici nacionalnih interesa, oni ih zapravo urušavaju u njihovim temeljima.

Pođimo redom. U javnosti se stiče utisak da se nacionalni interesi svode na očuvanje nadležnosti entiteta – srpski, slabljenje nadležnosti i ukidanje entiteta – bošnjački, te stvaranje trećeg – hrvatski. Politike koje slijede iz ovakvo definisanih nacionalnih interesa, tip političkih rasprava i vrsta retorike su javnosti jako dobro poznate od rata na ovamo. Cijelih 13 godina živimo u začaranom krugu, kojeg smo gore pomenuli.

S druge strane, život ne trpi i ne prašta pogrešno postavljene ciljeve, život je uvijek realan i bude po onoj staroj: tražili ste, gledajte. Zavod za statistiku BiH je izbacio podatke o natalitetu, koji dokazuje da na život utiču pogrešni politički snovi, i to na način da ga uništavaju. Najdrastičnije se to pokazuje u Republici Srpskoj. U 2007. godini je 3600 ljudi više umrlo nego što se rodilo. U 2006. je negativni saldo bio 2200. Znači da je za samo dvije godine RS zabilježila negativni saldo od 5800 ljudi. Ako ovome pridodamo broj ljudi koji se u međuvremenu odselio, a odselilo se strahovito puno ljudi u Vojvodinu i Beograd, onda se ‘’insan’’ mora zabrinuti. U Federaciji je situacija nešto bolja, s tim da zapadno hercegovačka područja pokazuju negativan trend, dok ostatak pokazuje pozitivan trend (iako slabašan). Šta ovo pokazuje i dokazuje? Jasno je da loša socio-ekonomska situacija u zemlji jednako pogađa svakog pojedinca, ali ne pogađa jednako svaku etničku grupu. Zapravo, kad je standard života u BiH loš, to ima teže posljedice po srpski i hrvatski kolektivitet, u odnosu na bošnjački. Jasno je da se ljudi odseljavaju jer nemaju uslova za život, ali zašto to istom mjerom ne pogađa i Bošnjake?

Srbi i Hrvati uglavnom vode politiku da se Bosna i Hercegovina ne voli (poslušati mnogobrojne izjave političara u tom smislu), pažnju usmjeravaju ka Srbiji i Hrvatskoj, a raznim paralelnim vezama olakšavaju ljudima odlazak u ‘’matice’’. U ovakvoj situaciji, imate loše socio-ekonomsko stanje u zemlji, mnogi mrze Bosnu i Hercegovinu, a pored svega toga imate ‘’svoju’’ rezervnu državu u vidu Srbije i Hrvatske, gdje se opet kol’ko tol’ko može pronaći posla, i eto ga, Srbi i Hrvati polako odoše. Što će reći, život nikada ne prašta promašene politike.

Bošnjaci ostaju u Bosni i Hercegovini u mnogo većem procentu, čak i kad je socio-ekonomska situacija katastrofalna, iz prostog razloga jer nemaju rezervnu državu. Pored toga, evidentno je da velika većina Bošnjaka voli Bosnu i Hercegovinu, pa je to dodatni motiv da se ostane, da ne pominjem trend doseljavanja Bošnjaka iz Sandžaka.

Iz ovoga slijedi da je nacionalni interes stvaran, on nije fikcija, već stvarno postoji potreba da se on pravilno definiše. Da to nije tako, onda bi loša ekonomska situacija jednako uticala na sve (i na nivou građanina pojedinca i na nivou kolektiviteta), što sada nije slučaj.

Ako bi nacionalni interes razmatrali brutalno, iz perspektive suprostavljenih nacionalističkih politika u BiH, onda bi mogli reći da je zadovoljenje srpskih i hrvatskih nacionalnih interesa moguće samo pod uslovom da se u BiH dobro živi, dok bi bošnjački nacionalisti mogli voditi politiku lošeg ekonomskog stanja, kako bi za dvadeset godina dostigli dvotrećinsku većinu stanovništva u BiH i tako stvorili klasičnu nacionalnu državu. Međutim, iz drugih razloga, bošnjački nacionalisti ne bi mogli sebi dopustiti ovaj luksuz od 20 godina ekonomskog propadanja. Iako bi se većina Srba i Hrvata odselila u tom slučaju, desio bi se novi paradoks, a to je da bi nastupila nova i apsolutna zavisnost BiH od Srbije i Hrvatske. Jer još dvadeset godina propadanja BiH, od nje bi načinila najgoru zemlju u Evropi i Africi, gdje bi Bošnjaci bili najsiromašniji narod u Evropi, a u istom periodu bi Srbija i Hrvatska postale desetinu puta ekonomski moćnije države, gdje bi BiH postala definitivno ekonomska kolonija susjeda, a Bošnjaci građani drugog reda na regionalnom i globalnom planu.

S obzirom da se BiH nikako ne može raspasti (ko misli drugačije, nek’ uzme kartu BiH ispred sebe i razmisli o geo-političkim implikacijama rasparčavanja), a gore je pokazano da od suprostavljenih nacionalističkih politika stradavaju narodi koje ‘’kolovođe’’ već godinama spašavaju, stradava život sad i život sutra, onda preostaje jedino da se izvrši redefinicija tri nacionalna interesa u BiH. Na način da opšti uspjeh u BiH znači i pojedinačni etnički uspjeh, kao i obratno, da pojedinačni etnički uspjeh u BiH automatski znači i opšti uspjeh.

Pošto već nije moguće rasturiti Bosnu i Hercegovinu, kao ni nametnuti redefiniciju interne strukture, onda je bolje da primarni cilj svakog pojedinačnog nacionalnog interesa bude dobar život, a to nije moguće bez dogovora, poštovanja i priznavanja druga dva interesa, pa bi tako vođeni vizijom dostizanja kvaliteta života, trajnog mira i uključivanja u evropski sistem država, građani i narodi Bosne i Hercegovine mogli biti sve insan do insana.

Iz ove perspektive gledano, ispada da je vrhunski srpski i hrvatski nacionalni interes da prihvate BiH kao svoju, bošnjački nacionalni interes da prihvati entitete, a svi zajedno da se bore da se dostigne vizija boljeg života.

U ovom slmislu, aktuelna redukcija nacionalnog interesa na lociranost nadležnosti (viši ili niži nivo vlasti), je lažna tema i pogrešna definicija nacionalnog interesa. Zapravo ispada, da uopšte nema veze na kom se nivou nalazi neka nadležnost, ukoliko to doprinosi boljem životu. Bošnjački je nacionalni interes da neke nadležnosti ostanu na nivou entiteta, ukoliko to znači napredak, a svakako entiteti pripadaju i Bošnjacima, pa tu ne bi trebao biti problem. Hrvatski i srpski je nacionalni interes da neke nadležnosti pređu na državni nivo, ukoliko to znači napredak, a svakako država pripada i Srbima i Hrvatima, tako da ni tu ne bi trebao biti problem. A potpuno je normalno u ovom kontekstu razgovarati o ravnopravnosti Hrvata uopšte, kao i Srba i Bošnjaka u onom entitetu gdje nisu većina. Tako bi se rasprava o ravnopravnosti vodila u potpuno novoj atmosferi u kojoj bi mogla rezultirati time da svi svugdje budu ravnopravni.

I na kraju, pošto nas 95% smatra da smo insani, moramo smoći snage da vodimo ljudsku politiku, a to znači da se k’o ljudi dogovaramo, da budemo racionalni i realni, i da svaki prijedlog dobro izvagamo kroz prizmu realnosti prije nego ga predložimo ili prihvatimo. Ako prijedlog nije realan i sprovodiv, onda je opasan. Vrlo je važno da priznamo da nacionalni interesi postoje, kao što moramo priznati da postoje i građanski interesi, kao što se moramo izboriti da oni koji nisu Srbi, Hrvati ili Bošnjaci takođe moraju biti ravnopravni, jer je ovo i njihova zemlja.

Jedino politika koja bude uvjerila ljude da im paralelno rješava i nacionalno i socio-ekonomsko pitanje će moći izvući BiH iz permanentne krize. Politika koja se bude zalagala isključivo za građanski ili isključivo za nacionalni princip, takođe stvara lažnu raspravu i bespotrebno dijeli ljude na nacionaliste i drugove.

Naša stranka otvara i jedno i drugo pitanje, zalaže se za njegovo trajno rješavanje, svjesna da će zemlja još dugo ostati blokirana i u krizi, ako ljudi budu birali između jednog ili drugog, zato nudimo ljudima da izaberu oboje, kako bi se pokazao put ka ljepšoj viziji budućnosti koju svi sanjamo.

Bojan Bajić 

(Peščanik.net)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.