Kozarac.ba

Zdravi razum?!

Čovjek koji ovih dana najviše piše uvjerljivo je Nebojša Radmanović, koji je, evo, američko-europsku turneju svoga cimera iz državnog Predsjedništva Harisa Silajdžića obilježio još jednim pismom – ovoga puta generalnom tajniku Vijeća Europe Terryu Davisu i predsjedniku Parlamentarne skupštine VE Luisu Mariji de Puigi.

Sadržaj Radmanovićeve poslanice je isti kao i onaj što ga je prije samo nekoliko dana odaslao na istriversku adresu, uoči Silajdžićeva istupa – ili, kako tko gleda – nastupa pred Generalnom skupštinom UN-a. A i bošnjački  član Predsjedništva nije promijenio prošlotjednu retoriku; Srbi i Bošnjaci ostali su, dakle, čvrsto ukopani u svojim (zasad) političkim rovovima.

Jasno, Radmanović je samo presavio tabak i potpisao rečena pisma – tekst je, zna se, njegova, i šefa svekolike Republike Srpske – Milorada Dodika. Taj, naime, eresovski vožd zna udariti tamo gdje Silajdžića najviše boli i – obratno.

Zato oni i jesu dva najbolja neprijatelja. To je, dakako, već stara priča, koju je nedavno izvrsno, govoreći o aktualnom bošnjačko-srpskom hladnom ratu, detektirao i Miroslav Lajčak. Ne može se govoriti da ste za BiH (i to, op. aut., 100 posto), a istovremeno polovicu zemlje tretirati kao neprijateljsku državu, baš kao i što ne možete kazati da poštujete BiH, a raditi sve na slabljenju državnih institucija, upozorava taj, sad već, prilično rezignirani Slovak.

"Slučaj Silajdžić&Dodik", ili, kako se to, također, još može reći višegodišnji bjesomučni verbalni rat na relaciji Sarajevo-Banja Luka, prouzrokovao je sve glasnije zahtjeve, štoviše i uvrede na račun tzv. međunarodne zajednice i visokoga predstavnika osobno.

Od stranog se diplomata putem novina traži – dovodeći čak u pitanje i njegov zdrav razum – da presudi, da, eto, izvrši političku egzekuciju nad političarima što su, doista, apsolutno neprikosnoveni lideri svojih naroda.

Što treba uraditi međunarodna zajednica – dovesti 60 tisuća vojnika, pitanjem je odgovorio Lajčak onima što mu stalno nutkaju guvernersko žezlo pa da preuzme Bosnu ponosnu.

Takvih smo se rješenja nagledali, pa unatoč tomu politički dvojac, što je poodavno označen kao generator bh. krize kojoj se kraj ne vidi, stoji bolje negoli ova država.

Politička popularnost tih vječito posvađanih čelnika kod birača je znatno bolja no što je položaj države Bosne i Hercegovine u diplomatskim krugovima. Ova je država sve više neželjeno dijete u europskoj obitelji, a dvojcu što je, zbog iritirajuće sveprisutnosti, personificira, ništa ne fali.

Situacija je, zapravo, šizofrena. Zbog nje, međutim, ne treba, poput onoga (neovisnoga) glodura, a, zapravo, bivšeg (?) glasnogovornika i pomoćnika šef(ov)a policije, dovoditi u pitanje zdravi razum visokoga predstavnika.

Naime, trenutačna politička platforma na kojoj ovdje funkcioniraju europski diplomati, uz – barem u ovom slučaju – snažnu američku potporu je kako nema secesije; dakle Drina je (i dalje) bh. granica, ali nema ni ukidanja entiteta; za RS, dakle, nema opasnosti.

Deplasirane su znači obje prijetnje na kojima posljednjih godina funkcioniraju i Silajdžić i Dodik.

Unatoč tomu, njima nikad bolje! Ako netko, doista, misli kako se profesionalni diplomat, netko kojemu je Bosna i Hercegovina samo (još) jedan posao u karijeri, treba zamisliti nad ovom činjenicom više negoli domicilne političke snage, pa i građani sami… e, onda je,  doista, došlo vrijeme da se priziva zdravi razum.

(Oslobodjenje)

Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.