Kozarac.ba

Zdravi razum?!

Čovjek koji ovih dana najviše piše uvjerljivo je Nebojša Radmanović, koji je, evo, američko-europsku turneju svoga cimera iz državnog Predsjedništva Harisa Silajdžića obilježio još jednim pismom – ovoga puta generalnom tajniku Vijeća Europe Terryu Davisu i predsjedniku Parlamentarne skupštine VE Luisu Mariji de Puigi.

Sadržaj Radmanovićeve poslanice je isti kao i onaj što ga je prije samo nekoliko dana odaslao na istriversku adresu, uoči Silajdžićeva istupa – ili, kako tko gleda – nastupa pred Generalnom skupštinom UN-a. A i bošnjački  član Predsjedništva nije promijenio prošlotjednu retoriku; Srbi i Bošnjaci ostali su, dakle, čvrsto ukopani u svojim (zasad) političkim rovovima.

Jasno, Radmanović je samo presavio tabak i potpisao rečena pisma – tekst je, zna se, njegova, i šefa svekolike Republike Srpske – Milorada Dodika. Taj, naime, eresovski vožd zna udariti tamo gdje Silajdžića najviše boli i – obratno.

Zato oni i jesu dva najbolja neprijatelja. To je, dakako, već stara priča, koju je nedavno izvrsno, govoreći o aktualnom bošnjačko-srpskom hladnom ratu, detektirao i Miroslav Lajčak. Ne može se govoriti da ste za BiH (i to, op. aut., 100 posto), a istovremeno polovicu zemlje tretirati kao neprijateljsku državu, baš kao i što ne možete kazati da poštujete BiH, a raditi sve na slabljenju državnih institucija, upozorava taj, sad već, prilično rezignirani Slovak.

"Slučaj Silajdžić&Dodik", ili, kako se to, također, još može reći višegodišnji bjesomučni verbalni rat na relaciji Sarajevo-Banja Luka, prouzrokovao je sve glasnije zahtjeve, štoviše i uvrede na račun tzv. međunarodne zajednice i visokoga predstavnika osobno.

Od stranog se diplomata putem novina traži – dovodeći čak u pitanje i njegov zdrav razum – da presudi, da, eto, izvrši političku egzekuciju nad političarima što su, doista, apsolutno neprikosnoveni lideri svojih naroda.

Što treba uraditi međunarodna zajednica – dovesti 60 tisuća vojnika, pitanjem je odgovorio Lajčak onima što mu stalno nutkaju guvernersko žezlo pa da preuzme Bosnu ponosnu.

Takvih smo se rješenja nagledali, pa unatoč tomu politički dvojac, što je poodavno označen kao generator bh. krize kojoj se kraj ne vidi, stoji bolje negoli ova država.

Politička popularnost tih vječito posvađanih čelnika kod birača je znatno bolja no što je položaj države Bosne i Hercegovine u diplomatskim krugovima. Ova je država sve više neželjeno dijete u europskoj obitelji, a dvojcu što je, zbog iritirajuće sveprisutnosti, personificira, ništa ne fali.

Situacija je, zapravo, šizofrena. Zbog nje, međutim, ne treba, poput onoga (neovisnoga) glodura, a, zapravo, bivšeg (?) glasnogovornika i pomoćnika šef(ov)a policije, dovoditi u pitanje zdravi razum visokoga predstavnika.

Naime, trenutačna politička platforma na kojoj ovdje funkcioniraju europski diplomati, uz – barem u ovom slučaju – snažnu američku potporu je kako nema secesije; dakle Drina je (i dalje) bh. granica, ali nema ni ukidanja entiteta; za RS, dakle, nema opasnosti.

Deplasirane su znači obje prijetnje na kojima posljednjih godina funkcioniraju i Silajdžić i Dodik.

Unatoč tomu, njima nikad bolje! Ako netko, doista, misli kako se profesionalni diplomat, netko kojemu je Bosna i Hercegovina samo (još) jedan posao u karijeri, treba zamisliti nad ovom činjenicom više negoli domicilne političke snage, pa i građani sami… e, onda je,  doista, došlo vrijeme da se priziva zdravi razum.

(Oslobodjenje)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.