Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima cija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduzenima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je tako odredio! A Allah sve zna i mudar je.“(Et-Tevbe 60.)

Cesti su slucajevi oponiranja instituciji zekata, kao i same raspodjele istoga, kojima su prije svega izvori u neznanju o vjeri, ali u prvom redu nedostatak imana i povjerenja u ono sto cinimo. Vrijeme koje zivimo donijelo je jos problema oko kolicine imovine koja podlijeze zekatu kao i odredjenom procentu koji iz toga treba izdvojiti.(ne slazu se mnogi jer se ne racuna u naturi)

Dok je u vecini bila manjina koja podlijeze obavezi davanja zekata lahko je bilo, ali u medjuvremenu su mnogi postali obveznici zekata te je samim tim doslo i do nerazumijevanja o tome. Kako se dolazilo do imetka i gomilanja istoga po raznim osnovama, oni koji su ga posjedovali trazili su razne nacine da izbjegnu davanje zekata, zapravo da ociste svoj imetak.

Kad se pocne kazivati o zekatu i obavezi istoga, cuje se prica kako je inflacija veca od kamate koja se dobiva na pare, kako je i inace placanje poreza drzavi u kojoj se zivi vec veliko opterecenje ( mada kada je u pitanju porez, i pored nezadovoljstva daje se i gundja, ali to one koji su propisali porez nije briga jeli tebi pravo ili nije sto moras dati porez), za razliku od zekata koji zahtijeva od muslimana islamsku svijest i cisti osjecaj pripadnosti Islamu, a davanje zekata je je odraz zadovoljstva i posledica cistog imana. Tu je vjernik 100% nacistu da to nije njegovo vec u njegovom imetku je tudji hakk.

U komentaru ajeta sa pocetka Ibni Kesir kazuje kako su prigovori bili Muhammedu a.s. na raspodjelu ukupljenog zekata te je ajet sa pocetka i dosao kao odgovor:

“Uzviseni je objasnio da je On taj koji ga je podijelio i objasnio njegov propis i licno postavio njegovu odredbu, nije povjerio njegovu podjelu nikom, pa ga je podjelio, na ove spomenute, kao sto prenosi El-Imam Ebu-Davud od Zijada bin el-Harisa es-Sadaija, r.a., da je rekao: “Dosao sam Vjerovjesniku, a. s., pa sam mu dao prisegu na vjernost. Zatim je dosao covjek pa je rekao: ‘Daj mi nesto iz zekata!’, pa mu je rekao: ‘Zaista Allah nije zadovoljan propisom Vjerovjesnika niti bilo koga drugoga u podjeli zekata.’, pa ga je podijelio na osam kategorija, pa ako budes bio medju tim kategorijama, dat cu ti.”

Podjela zekata kao i zekatul fitra, bila je i ostala tema naseg svijeta, koji je istini za volju vrlo neuk u tom pogledu te silom uzima sebi za pravo da diskutuje o necemu o cemu nije naobrazovan, jer ne dozvoljava da mu neko kao odredjuje koliko on iz svoga imetka ima dati.

Davanje zekata je stub Islama, i to onaj kojim se musliman u prakticnom smislu potvrdjuje da je dio ummeta. Lahko je reci “Amentu billahi”, ali treba to ptvrditi djelom i to davanjem zekata. Ali kome treba dati zekat?

I tu smo u mnogome pocesto nezgodni. Hiljade puta smo culi da se ni zekat ni sadekatul fitr ne moze dati nikome od uzlazno silazne rodbine (otac, majka, djed, nena, kao ni sin kcerka, unuk jal unuka), oni nikako ne mogu spasti u kategoriju primalaca zekata od nas jer su nasa stroga obaveza za izdrzavanje, no ipak i dan danas i u nasoj familiji ima onih koji salju materi jal ocu vitre da ih pomognu, zaboravljajuci prethodno sta su culi. Kad takve pokusas opomenuti nema cim i kojim razlozima i argumentima se ne brane, i naravno nastavlja po starom. Tu nema druge nego je takva osoba bolesna i treba se podvrgnuti terapiji, jer mu fali imana.

Sto se tice siromaha, od Ibn-Omera prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.:'Nije dozvoljeno davati zekat imucnom niti snaznom i zdravom.'” Ovaj hadis biljeze Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi.

Osnov za podjelu zekata je ajet sa pocetka hutbe, i tu svaki musliman ima samo da prihvati, jer o onome o cemu je odluku donio dragi Allah, nema rasprave i nebi smjelo biti ni truna sumnje u srcu vjernika.

Davanje zekata ne spada u dobrovoljne ibadete, pa da insan sam sebi odredi koliko ce i dati. Zekat podlijeze matematici i kamo puste srece da se muslimani drze toga, jer se daje samo 2,5% od imetka koji prelazi preko nasih potreba i prekogodini, a vrijedan je makar jedan nisab.

O onima koji ne racunaju ozbiljno i svoje obaveze ne ispunjavaju Allah dz.s. kazuje:“Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne trose ga na Allahovu putu, navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u vatri dzehennemskoj bude usijalo, pa se njime cela njihova i slabine njihove i ledja njihova budu zigosala: ovo je ono sto ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono sto ste gomilali.“ (Et-Tevbe 34-35)

Mnogo ima poruka Poslanika a.s.koji slicno upozorava. Neizvrsavanje obaveze zekata povlaci za sobom i dunjalucku kaznu. Muhammed a.s. kaze:“Narod koji izbjegava davanje zekata biva iskusavan nedacama (glad,susa isl).“

Rijec zekat u arapskom jeziku znaci (cistoca, rast, bereket i pohvala), prema tome ustanova zekata podrazumijeva sva ova znacenja. Davanjem zekata cisti se imovina od tudjeg hakka, osigurava njezin rast, a bereket i nagrada kod Allaha dz.s.

Kada sve ovo znamo a kazali smo samo jedan mali dio od onoga sto stoji u Kur`anu i Hadisu moramo ozbiljnije pristupiti zekatu i njegovu davanju, na korist i svako dobro ummeta cijeloga, a naposle nase zajednice koja se sustavno rusi i unistava stoljecima.

Zekat nije porez za kojeg ce doci poreznik i oteti ako ne damo vec je to za muslimana prvenstveno ibadet sa kojim se on potvrdjuje kao musliman, a sve to skupa zajedno sa ostalim ibadetima radi iskljucivo u ime Allaha dz.s. Kojeg uzima za Jedinog Gospodara, Kojem istinski robuje.

Kamo srece da muslimani sirom svijeta o Zekatu ozbiljnije vode racuna nebi ovoliko muslimana na svijetu bilo izbjeglih, sirotinje i nepismenih.

Da nam dragi Allah dz.s.podari snage i cvrste vjere pa da zekat savjesno izvrsavamo kao i sve ostale ibadete.

Da zavrsimo rijecima Allaha dz.s. :“Wema tudzzevne illa ma kuntum ta’meluun” (Kako ste radili onako cete i kaznjeni (nagradjeni) biti) (As-saffat 39)

Nedzad ef. Becic