Kozarac.ba

U susret ramazanu…

 

Vrste posta

S obzirom na obaveznost post se dijeli na: obavezni (fard) i dobrovoljni (tetavvu’). Detaljnija podijela kaže da post može biti obavezan (vadžib), preporučen (mustehab), zabranjen (muharrem) i pokuđen (mekruh).

Obavezni post (fard, odnosno vadžib) može biti:

– Fardi-‘ajn, odnosno obavezna dužnost koju je Allah, dž.š., propisao svakom pojedincu i koja se mora obaviti u za to propisanom vremenu. Takva je obaveza post u toku ramazana.

– Post je obavezan i u slučaju postojanja određenog razIoga zbog koga je Allah Uzvišeni propisao da se mora postiti: post s ciljem izvršavanja keffareta (iskupa), kao što su: keffaret za krivokletstvo, keffaret za puštanje žene putem zihara, keffaret u slučaju ubistva greškom i sl.

– Konačno, postoji i obavezni post kojim osoba obaveže samu sebe: radi se o zavjetnom postu.

Počećemo sa prvom vrstom, tj. postom u toku mjeseca ramazana, jer on ima najveću važnost u islamu i životu muslimana.

Ramazanski post – jedan od stubova islama

Post u toku mjeseca ramazana sveta je dužnost, jedan od islamskih ibadeta i pet stupova na kojima stoji zgrada islama.

Obaveznost ramazanskog posta utvrđena je Kur'anom, sunnetom i idžma'om:

Kur'an kaže:

“O vjernici! Propisuje varn se post, kao što je Jpropisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to određeni broj dana… (El-Bekare, 183. – 184.)

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana,, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i, razlikovarrja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće neka ga u postu provede…” (El-Bekare, 185.)

U okviru poznatog “Džibrilovog hadisa” Omer, r.a., prenosi riječi Resulullaha, s.a.v.s.:

“Islam je da svjedočiš da je samo Allah bog i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, dijeliš zekat, postiš ramazan i obaviš hadž ako si u mogućnosti.”

Slično se kaže i u hadisu koji prenosi Ibn Omer: “Islam se temelji na pet stvari: …” (Mutefekun alejh), među ovih pet stvari spomenut je i post u toku ramazana.

Ebu Hurejre prenosi sljedeći hadis:

“Jedan je beduin došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i kazao: ‘Uputi me šta da radim da bih ušao u Džennet.’ On mu je rekao: ‘Obožavaj Allaha i nemoj mu nikoga ravnim smatrati (…) i posti ramazan…” (Mutefekun alejh)

Neki čovjek iz Nedžda – prenosi Talha ibn Abdullah – došao je i pitao šta je islam. Poslanik, a.s., naveo mu je pet namaza, a potom i post ramazana. Čovjek je upitao: “Jesam li dužan još nešto?”- a Vjerovjesnik, a.s., mu kazao je: “Ne, osim ako dobrovoljno ne želiš…” (Mutefekun alejh)

Sve zbirke hadisa prenose veliki broj hadisa o ovoj temi i svi su mutevatir po smislu.

Svi muslimani, bilo kojoj pravnoj školi ili skupini pripadali, kroz cijelo vrijeme od doba poslanstva do danas bili su složni da je ramazanski post stroga dužnost za svakog muslimana koji podliježe toj dužnosti. Niko nije u proteklim a ni u novijim vremenima u pogledu kazanoga odstupao.

Post je dužnost čije je utemeljenje do krajnje mjere izvjesno i poznato tako da nema bilo kakve potrebe za raspravom i dokazivanjem.

Na temelju kazanoga islamski učenjaci jednoglasni su u stavu da je osoba koja poriče obaveznost ramazanskog posta, sumnja u nju ili je omalovažava nevjernik i otpadnik od vjere, jer to ne znači ništa drugo nego iznošenje laži na Allaha i Poslanika i otvoreno odricanje od vjere islama.

Izuzetak u ovome slučaju može biti samo osoba koja je tek prihvatila islam tako da nije imala vremena upoznati se sa vjerskim dužnostima. Takvoj se osobi pruža prilika da nauči ono što nije znala, a što je dužna učiniti i u šta ju je zajednica muslimana dužna uputiti, naročito oni koji su u najbližoj vezi sa takvom osobom.

Kada je propisan post?

Kao i većina islamskih propisa post je naređen poslije Hidžre, u Medini.

Mekanski period bio je vrijeme ukorijenjenja i ućvršćenja vjerovanja u Allaha, Jednoga i Jedinoga, period učvršćenja moralnih vrijednosti, te ćišćenje vjerskih i moralnih ostataka iz prijeislamskog perioda koji nisu bili u skladu sa islamom.

Poslije Hidžre, međutim, muslimani su već postali zajednica kojoj se Kur'an obraća sa: “0 vjernici!”, i tada bivaju propisane dužnosti, kazne i propisi, između kojih je i post.

U Mekki je propisan samo namaz, zbog posebne važnosti koju ima. Namaz je propisan u noći isra'a desete godine poslanstva – po najpretežnijem mišljenju. Pet ili više godina poslije propisan je post, tj. druge godine po Hidžri, a iste godine propisan je i džihad. Vjerovjesnik, s.a.v.s., postio je devet ramazana.

“Budući da je odvikavanje od navika i prohtjeva jedna od najtežih stvari, post je propisan tek poslije Hidžre onda kada se u dušama ljudi učvrstila vjera u Allaha Jednoga i Jedinoga i namaz i kada su ljudi svikli pokoravati se kur'anskim odredbama. Tako se na post prešlo postepeno.”

Kako je teklo propisivanje posta?

Post je propisan u dvije etape:

U prvoj etapi osoba koja je dužna postiti i koja je u mogućnosti mogla je birati između dvije stvari: da posti, što je bolje, ili da ne posti, ali da plaća fidju u vidu hranjenja jednog siromaha. Onaj ko bi dao više od toga bilo bi bolje. U Kur'anu o navedenom stoji:

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to određeni broj dana a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.” (El-Bekare, 183. – 184.)

Tako su oni koji su htjeli postili, a drugi su mrsili i plaćali fidju.

U drugoj etapi post je propisan kao obavezan i dokinuta je mogućnost izbora koju je kao olakšavajuću okolnost nudio prethodni ajet i objavljen je sljedeći ajet:

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana -naposti. – Allah želi da vom olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam, je ukazao na Pravi put, da zahvalni budete.”
(El-Bekare, 185.)

“Nakon što je objavljeno: ‘Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane’ – onaj ko je želio mogao je ne postiti i plaćati fidju, sve dok nije objavljen sljedeći ajet koji je dokinuo ovaj predhodni” – kazao je Seleme bin El-Ekve’, kako stoji zabilježeno kod Buharije i Muslima.

U jednoj predaji koju bilježi Muslim stoji da je tako bilo dok nije objavljeno:

“Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede.”

“Uobičajeno je bilo da se posti deseti dan muharrema – veli Aiša, r.a. – a kada je objavljeno da se posti ramazan ko je htio postio je a ko je htio – mrsio je.” Slično bilježi i Buharija od Abdullaha bin Omera i Abdullaha bin Mes'uda.

Dakle Allah, dž..š., onome ko je zdrav i kod kuće naredio je da obavezno posti a bolesnome i putniku dao je kao olakšavajuću mogućnost da ne poste. To je, dakle, mudri metod kojim je islam propisivao zakone, svejedno da li se radilo o propisivanju obaveza ili zabrana. To je metod postupnosti koji ima za cilj olakšavanje, a ne otežavanje.

Druga, obavezujuća etapa, – o kojoj je riječ – takoder je imala dva maha, od kojih je prvi karakterisalo obavezivanje, a drugi olakšavanje.

Naime, ashabi su u prvi mah jeli, pili i osamljivali se sa ženama dok ne bi zaspali ili klanjali jaciju. Kada bi zaspali, odnosno klanjli jacijau namaz ništa od toga im nije bilo dopušteno do sljedeće noći. Tako je jedan ensarija radio cijeli dan i kada je došlo vrijeme iftara njegova žena mu je krenula pripremati hranu, a njega je u međuvremenu savladao umor i on je zaspao ne jevši ništa. Sljedećeg dana spomenuti ensarija se onesvijestio uslijed malaksalosti.

Također se prenosi kako su neki ashabi, među kojima Omer i Ka'ab bin Malik, uživali sa svojim ženama nakon što bi zaspali oni ili njihove žene, što im je teško padalo te su se požalili Vjerovjesniku, s.a.v.s. Poslije je objavljen sljedeći ajet, kojim su konačno zaokružene odredbe o postu:

“Dopušta vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo leško, pa, je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajle s njima rrt želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili. ” (El-Bekare, 187.)

Ovaj ajet mnogo je obradovao muslimane jer im je njime dopušteno da se sastaju sa svojim ženama, jedu i piju tokom cijele noći, odnosno do pojave zore. Ovim ajetom ukazana im je milost, pružena olakšica i oproštena prethodno učinjena prekoračenja.

dr. Jusuf El-Kardavi

Poglavlje iz knjige: PROPISI O POSTU,

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.