Kozarac.ba

U susret ramazanu…

 

“O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” “Ko od vas bude prisutan kod kuće tog mjeseca, neka ga posti.” (El-Bekare;185)

Definicija

Post je uzdržavanje (imsak) od svega što ga kvari npr. jelo, piće, pušenje, spolno općenje i sl. u vremenu od pojave zore do zalaska sunca dana koji se posti. To je stroga obaveza propisana l potvrđena Kur'anom, Poslanikovim a.s., sunnetom i idžmaom.

U suri EI-Bekere, u 183 i 185 ajetu, Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” “Ko od vas bude prisutan kod kuće tog mjeseca, neka ga posti.” (EI-Bekare;185)

Muhammed, a.s., veli: “Islam se temelji na pet stvari: šehadetu – svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadžu’’.

Post je potvrđen i idžmaom – konsenzusom islamskog ummeta. Svi islamski učenjaci i svi muslimani slažu se da je to jedan od ruknova islama – stupova, čijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murtedom, renegatom i otpadnikom od vjere.

Post je propisan kao stroga obaveza 2. ša'bana druge godine po Hidžri. Mjesec ramazan se računa po lunarnom kalendaru. Broji se da je počeo viđenjem mlađaka i svjedočenja makar jednog svjedoka.

RUKNOVI POSTA

Post se sastoji iz dva rukna. To su:

1.  Uzdržavanje (imsak) od onoga što kvari post od zore do zalaska sunca.

Dokaz za to je 187. ajet sure EI-Bekare, u kome se dozvoljava sastajanje sa ženama u noćima ramazana, a zabranjuje danju. Zatim se dalje u ajetu veli: “l jedite i pijte dok vam ne bude jasan bijeli konac od crnog konca zore (dok zora ne zabijeli), zatim upotpunite post do noći,” (EI-Bekare, 187)

2. Nijet (odluka), a potvrda za to je hadis Allahovog, dž.š., poslanika Muhammeda,a.s., koji kaže: “Djela se računaju po namjeri…”

Potvrda za to je i hadis koji prenosi Ibn – Omer od Hafse, da je rekao Muhammed a.s.: “Ko ne zanijeti ovaj post prije sabaha, nema posta.” Ovaj hadis prenosi pet od šest hadiskih zbirki. Nijet se ne izgovara jezikom, on se samo srcem zanijeti i odluči. Tako se nijeti bilo koji drugi ibadet osim hadža i umre. Dakle, nijet je unutarnja odluka srca da se izvrši određeni ibadet i ta odluka nema nikakve veze s jezikom i izgovaranjem bilo kakve formule.

KO JE DUŽAN POSTITI?

Islamski učenjaci složili su se da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, spolno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuće. A za žene je uvjet da su čiste od hajda i nifasa (tj. da nisu u menstrulanom ciklusu ili u periodu nakon porođaja).

Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na nevjernika, luđaka, dijete, bolesnika, putnika.

Neki od ovih ne mogu ni imati obavezu posta, kao što su nevjernik i luđak. Od nekih skrbnik će tražiti da poste makar neke dane, kao što je dijete, nekima je naređeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao što je slučaj sa ženom u hajdu i nifasu, a nekima je dana olakšica da ne poste, ali su dužni davati otkup – fidju, kao što je slučaj s iznemoglim starcem i staricom.

Pojasnimo sve ove kategorije.

1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, luđak i dijete).

Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana, tako da se on u islamskoj državi ne smije prisiljavati na post.

Luđak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet da bi na nekoga pala ta obaveza.

Poslanik, a.s., kazao je: “Kalem (pero) ne zapisuje djela trojici ljudi: luđaku dok mu se ne vrati pamet, spavaču dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne zrelost.”(Hadis prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija.)

Što se tiče djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.

2.  Kategorija onih kojima se dozvoljavaju mrsenje uz obavezu davanja fidje (otkupa za post).

U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teškim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne životne potrebe osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnošljiv u svim godišnjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan u koji se mrse.

U ovu kategoriju neki ubrajaju ženu koja je u drugom stanju i dojilju ako će post štetiti njoj ili njezinoj djeci. One se mogu po Ibn-Omeru i Ibn-Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha. Po hanefijskom mezhebu one treba samo da naposte u drugom vremenu, i nisu dužne davati otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje s obavezom da naposte:

Dozvoljeno je da se omrsi bolesnik koji se nada ozdravljenju i musafir – putnik, ali sa obavezom da naposte. Bolest u kojoj se dozvoljava mrsenje je ona koja se pojačava postom ili postoji bojazan da će usporiti ozdravljenje.

Što se tiče putnika, učenjaci su se razišli u vezi s pitanjem da li mu je vrednije postiti ili mrsiti se. Mišljenje je Ebu Hanife, Šafije i Malika da je vrijednije i efalnije postiti za onoga ko je snažan i može izdržati, a za onoga ko je slabiji, vrijednije je mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrijednije ono što mu je lakše, pa ako mu je lakše postiti a poslije teško napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti, a moraju napostiti. Svi učenjaci su se složili da žena u hajdu i nifasu (u menstrulanom ciklusu i poslije porođaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Žena u oba ova stanja ne smije postiti, ali mora poslije napostiti, čim joj se ukaže prilika.

ŠTO JE DOZVOLJENO POSTAČU (MUBAH)

1. Postaču je dozvoljeno kupanje i rashlađivanje vodom

Ebu-Bekr ibn-Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhammedovih, a.s., ashaba rekao: “Vidio sam Poslanika, a.s., kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog žeđi ili vrućine.” (Hadis bilježe Ahmed, Malik i Ebud-Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Ako ude voda u želudac bez namjere da se to desi, post nije pokvaren.

2.  Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči i sl. dozvoljeni su makar i osjetio okus toga u grlu, jer oko nije prirodni put hrane u želudac.

3.  Poljubac postača

Od Aiše, r.a., prenosi se da ju je Muhammed, a.s., ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavršeniji čovjek u samosavladivanju.

Od Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Poljubio sam svoju suprugu i ako sam postio. Otišao sam Poslaniku, a.s., i rekao mu: “Danas sam uradio užasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim “.
Muhammed, a.s., upitao me je :
“Sto misliš o ispiranju usta dok postiš?”
“To mi ne smeta, odgovorio sam mu.”
“Pa zašto, onda, pitaš za ovo?”, kazao mi je Allahov Poslanik, a.s.”

U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slučaju za postača je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.

4. Injekcija

Dozvoljena je svaka injekcija pa čak i infuzija, bilo da se daje pod kožu ili u venu. Iako to stiže unutar tijela čovjeka, ipak ne kvari post, jer ne ulazi prirodnim putem.

5. Puštanje krvi

Postaču je dozvoljeno puštanje krvi, osim ako to utiče na fizičko slabljenje postača. U tom smislu puštanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman, što znači da je dozvoljeno.

6. Ispiranje usta i nosa

Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa, ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu-Hanife i Malik su na stanovištu da će onome koji ispira usta i nos pa se omrsi tako što mu voda ode niz grlo, makar i ne htijući, post biti pokvaren.

7. Stvari od kojih se ne može čuvati

Isto, kao i za ispiranje usta, vrijedi, i za stvari od kojih se ne može čuvati, kao što je pljuvačka, prašina koja je na putu ili od brašna, slina i si. Ibn-Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga što se kupuje. Ibn-Tejmija smatra da udisanje mirisa ne kvari post.

8. Dozvoljeno je u ramazanskim noćima jesti, piti i spolno općiti, sve do pojave zore.

Ko ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a onaj ko spolno opći sa ženom mora prestati s pojavom zore.

9.  Postaču je dozvoljeno da osvane džunup, kao što je dozvoljeno ženi koja je bila u haidu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje može odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

ŠTA KVARI POST

Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije:

1. Ono što kvari post koji je dovoljno napostiti.
2.  Radnje koje kvare post a poslije kojih je obavezno napostiti, a za te radnje slijedi i kazna.

RADNJE  KOJE  KVARE  POST  I  KOJI JE  DOVOLJNO NAPOSTITI

1. Jelo i piće

Jelo i piće spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare posta onome ko pokvari post jelom i pićem dužnost je napostiti propuštene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje.

Međutim, ako bi neko jeo ili pio u zaboravu ili greškom, ne mora napostiti niti za to treba izvršiti keffaret – kaznu. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko zaboravi da posti pa pojede nešto ili se napije vode, neka nastavi s postom, jer Allah, dž.š., nahranio ga je i napojio.” (Hadis bilježi šest hadiskih zbirki.)

2.  Namjerno povraćanje

Ako osoba povrati zbog toga što ga je nadvladao nagon za povraćanjem, ne mora napostiti niti činiti keffaret.

Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Koga nadvlada nagon za povraćanjem, nije dužan napostiti, ali ko namjerno prouzrokuje povraćanje, neka napasti taj dan.” (Hadis bilježe Ahmed, Ebu-David, Tirmizija, Ibn-Madždže, Ibn-Hibban, Darekutni i EI-Hakim, koji ga smatra vjerodostojnim.)

3. Hajz i nifas

Ako žena dobije menstruaciju ili se porodi, pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i nužno ga je napostiti.

4.  Namjerno izazivanje sjemena (ejakulacija)

Bez obzira da li je to izazvano međusobnim ljubljenjem bračnih drugova, grljenjem ili upotrebom ruke, to kvari post i obvezuje počinitelje da naposte pokvareni post.

Ako je to izazvano samo pogledom ili razmišljanjem, post neće biti pokvaren niti je potrebno napostiti. Također, post ne kvari izlazak sluzi koja prethodi izlasku sperme.

5. jedenje na prirodan način nečega što inače nije prirodna hrana kvari post, kao što je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluči da se omrsi, a posti, post će mu biti pokvaren čak i kada ne bi ništa pojeo ili popio, pošto je nijet temeljni dio posta, i ako se pokvari, odmah se kvari i post.

7. Ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva četiri mezheba i nekih drugih imama.

Ono što kvari post koji je obavezno napostiti, a zbog čega slijedi i kazna (kefaret)

Od svih stvari koje kvare post, samo spolno općenje kvari post s obavezom da se naposti i kaznom (kefaretom) prema većini islamskih učenjaka.

Kefaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj način što će počinitelj osloboditi roba, ili postiti šezdeset dana uzastopno, ili nahraniti šezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario post dužan je još i napostiti.

Ebu-Hurejre prenosi da je došao neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao:

– Propao sam, Božiji Poslaniče!
– A što te upropasti? – upita ga Poslanik, a.s.
– Općio sam sa ženom uz ramazan.
– Da li imaš roba da ga oslobodiš? – upita ga Poslanik a.s.
– Ne – odgovori.
– A da li možeš postiti dva mjeseca iz dana u dan?
– Ne – odgovori.
– A imaš li čime da nahraniš šezdeset siromaha?
– Ne – odgovori.

Potom je sjeo, a Poslanik, a.s., otišao i donio košaru hurmi, rekavši mu: – Podijeli ovo kao sadaku.

– Hoću li dijeliti siromašnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine nekoga kome su ove hurme potrebnije od nas? – odvratio je Poslaniku ovaj siromašni ashab.

Poslanik, a.s., nasmijao se tako da su mu se sjekutići pokazali od smjena, i rekao mu: – Idi i time nahrani svoju porodicu.

(Hadis prenosi grupa poznatih muhaddisa.)

Hanefijski mezheb je na stanovištu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to spolnim odnosom, jelom, pićem i dr. povlači za sobom obavezno izvršavanje šerijatske kazne. Mezheb većine učenjaka je da su čovjek i žena u istom položaju što se tiče kazne (kefareta) ako namjerno spolno opće svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijetom posta.

Međutim, ako se općenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetih post, nema kefareta ni za jedno od njih dvoje.

Ako je žena prisiljena od čovjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na njega.

Šafijski mezheb je na stanovištu da ženu ne obavezuje kefaret ni u kojem slučaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od mišljenja u hanbelijskom mezhebu.

Kefaret se po većini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit će šezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ko nije ni to u stanju, nahranit će šezdeset siromaha.

O TOME KAKO NAPOSTITI

Napostiti propuštene ramazanske dane ne moramo odmah, niti iz dana u dan, nego kada čovjek stigne tokom godine. Ako se desi da se nije napostilo, a dođe novi ramazan, onda se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz prošlog ramazana.

Nema potrebe za otkupom (fidja) bez obzira na to jesmo li u ovom slučaju odložili da napostimo bilo s opravdanjem ili ne. Ovo je mišljenje hanefijskog mezheba i Hasana el-Basrija, za razliku od ostalih pravnih škola. Malik, Šafija i Ahmed smatraju da ako je odlaganje bilo bez opravdanja, onda se naposti poslije ramazana i daje fidja za svaki dan. Ovo mišljenje nema podlogu.

Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Ibn-Abbasa, r.a., slijedeći hadis: “Došao je neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao: “Poslaniče, majka mi je umrla pod dugom posta mjeseca ramazana. Da li da napostim za nju?” Poslanik ga upita: “Da ti je majci ostao dug, bi li ga vratio za nju?” “Da,”reče mu. “Pa, preče je da se vrati dug Allahu, dž.š.”, kazao mu je Poslanik, a.s.”

Kako se određuje dužina posta u predjelima i zemljama gdje su dugi dani a noći kratke ili obratno?

To se određuje analogno zemljama i mjestima umjerene dužine dana i noći kao što je Meka i Medina ili najbliže zemlje normalne dužine dana i noći.

POST  I  NEKLANJANJE

Nije rijedak slučaj da imamo muslimana koji se uz ramazan vrate u okrilje vjere i aktivniji su u ibadetskom smislu nego prije ili poslije tog berićetnog mjeseca. Ima ih opet koji uz ramazan poste ali ne klanjaju. Neklanjanje je teški grijeh koji drži čovjeka na granici kufura i nevjerovanja, kao što je došlo u brojnim hadisima Poslanika, a.s.

Džabir, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: “Između čovjeka i kufra (nevjerovanja) je samo ostaviti namaz” (prenose ga Ahmed, Muslim, Ebu Davud i Tirmizija).

Burejda, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: “Ugovor među nama i njima je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik” (prenose ga Ahmed i pisci Sunena).

Na osnovi ovih i nekih drugih hadisa, neki ortodoksni islamski pravnici smatraju da onaj koji propusti namaz i ne klanja ga u njegovom propisanom vaktu, time postaje nevjernik, murted, čiju krv je dozvoljeno prosuti.

Ebu-Hanife, Malik i Šafija smatraju da čovjek ne postaje nevjernik samim ostavljanjem namaza, nego postaje time veliki grješnik, od koga se traži pokajanje. Ako se ne pokaje, ubija se propisanom kaznom “hadda” (kod Malika i Šafije).

Ebu-Hanife je u svome stavu liberalniji i smatra da se takva osoba treba istući i zatvoriti dok ne proklanja.

Vrlo je interesantna rasprava Šafije i Ahmeda o onome koji propusti namaz.

Rekao je Šafija Ahmedu: “Ahmede, smatraš li da je takav nevjernik?’
Ahmed: “Da.”
Šafija: “Ako postane nevjernik, pa kako bi i sa čime ponovo postao musliman?”
Ahmed: “Da kaže: La ilahe illellah, Muhammedun Resulullah.”
Šafija: “On i dalje govori te riječi. Nije ih napustio i ostavio.”
Ahmed: “Postaje musliman ponovnim proklanjavanjem.”
Šafija: “Namaz nevjernika nije ispravan, niti mu se svjedoči da je postao musliman klanjanjem…”
Na to je zašutio imam Ahmed…

Ovome svemu treba pridodati da namaz ima izvjesne specifike koje ga doista izdižu i odlikuju iznad svih drugih vrsta ibadeta.

– Namaz je prvi propisani ibadet.
– Propisan je direktno Poslaniku, a.s., dok su drugi ibadeti propisani posredstvom Džibrila.
– Od pet islamskih ruknova samo je namaz rukn islama i rukn svakog muslimana.

Naime, ostali ruknovi ne moraju biti u praksi svakog muslimana. Kako to ?! Naime, neko može biti siromašan, pa s njega spada obaveza zekata ili hadža. Može biti na putu, bolestan, star i iznemogao, pa s njega spada obaveza posta itd. Međutim, namaz ostaje muslimanu stroga, stalna obaveza, i kad je bolestan, i na putu, i u ratu.

– Namaz je zadnji vasijet – oporuka Poslanika a.s.
– Zadnje što propada od vjere.
– Prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. Odnosno namaz će biti na Sudnjem danu vid prijemnog ispita (po hadisu koga prenosi Taberanija): “Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako bude ispravan bit će i ostala djela. A ako ne bude ispravan, neće biti ni ostala djela.”

U svjetlu svega prethodnog, šta reći za čovjeka koji posti a ne klanja? Hoće li njegov ramazanski ibadet biti primljen?
Ako uzmemo u obzir hadise, jasno nam je da je to neklanjanjem dovedeno u pitanje.

Zbog toga savjetujemo svakom muslimanu da ne dozvoli ni jednom namaskom vaktu da mu promakne i da ne bude klanjan. A musliman treba biti musliman i uz ramazan i poslije ramazana.

Prof. dr. Muharem Štulanović

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.