svabo
Nekadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) na kraju svog boravka u BiH napisao je autorski tekst za "Dnevni avaz" i britanski list "Observer".
Tekst donosimo u cijelosti.
– U BiH se dešava nevjerovatna ironija. Karadžić je konačno na putu u Hag. Međutim, podjela BiH, o kojoj je sanjao, sada je mnogo izvjesnija nego u vrijeme kada je krenuo stazama bjegunca.
Otputovao sam u Sarajevo dan nakon Karadžićevog hapšenja, očekujući da ću zateći grad u slavljeničkom raspoloženju. Arhitekta njihovih četverogodišnjih patnji i muka, koliko je grad bio pod nišanom srpskih cijevi koje su odnijele više od 10.000 života tokom opsade, konačno se našao iza rešetaka.
No, nakon kratkog naleta oduševljenja, gradom je zavladala sumorna i turobna atmosfera. Ljudi su svjesni da se, nakon deset godina progresa i napretka koji je od BiH načinio u svijetu najuspješniji primjer oporavka zemlje nakon sukoba, stvari kreću unazad i da postoji realna prijetnja od ponovnog razbijanja BiH.
Bh. entitet s većinskim srpskim narodom, Republika Srpska, originalna Karadžićeva tvorevina, uočio je vakuum u kojem bi trebale vladati volja i politika i zaposjeo ga. Njegov premijer Milorad Dodik sada energično poništava cijelu deceniju reformi koje su BiH pokrenule ka funkcionalnoj državnoj tvorevini.
Uspostavio je paralelne institucije i poslao svoje delegacije u Crnu Goru kako bi naučio na koji se način ova država otcijepila. On koristi samostalnost zagarantiranu Dejtonskim sporazumom kako bi narušio i potkopao BiH kakva je zamišljena u Dejtonu. Nema mjesta špekulacijama o njegovim namjerama, jer ih je on sam jasno i otvoreno obznanio.
Smatra da BiH ne može opstati i on to i ne želi. On RS ne smatra dijelom države, za njega je RS država za sebe. Treba biti korektan i reći da je gospodin Dodik tokom nekoliko proteklih godina bio ogorčeni protivnik Karadžića. On nije taj tip srpskog nacionaliste. On je oportunista, poput Miloševića, koji raspiruje nacionalizam kako bi (politički) profitirao iz njega. Eksploatira naš i najmanji nedostatak opreza i pažnje. Dodikovo rukovođenje njegovom mini državom postaje sve više centralističko, dok njegove institucije sve više dolaze pod udar sve ozbiljnijih optužbi zbog korupcije.
Njegov cilj zasigurno je potpuna nezavisnost i u konačnici otcjepljenje, čim međunarodna zajednica ode s ovih prostora ili izgubi interesiranje za njih. To bi, usput rečeno, moglo otpočeti već sredinom naredne godine, po zatvaranju Ureda visokog predstavnika i okončanja njegovih izvršnih ovlasti.
Nedavno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, pod okriljem visokog predstavnika, gospodina Lajčaka, svakako je dobrodošlo, ali taj čin sam po sebi neće izmijeniti ovakva kretanja, osim ako Brisel na pruži dodatnu potporu.
Problem leži u činjenici da je gospodin Dodik jedini čovjek sa planom. Hrvati čekaju i prate šta se događa. Bošnjaci su zaokupljeni međusobnim prepirkama i svađama. Njihovi lideri, od člana Predsjedništva Harisa Silajdžića, moraju početi stavljati interese javnosti ispred svojih vlastitih. I moraju, prije svega, početi živjeti u sadašnjosti, a ne u prošlosti, i prestati uvjeravati sami sebe da, zbog činjenice da su žrtve, ne moraju imati vlastitu strategiju, jer tu je međunarodna zajednica koja će uvijek naći načina da ih spasi.
Ovo je kobna zabluda i pogrešna procjena o spremnosti i volji međunarodne zajednice, pogotovo nakon Iraka i Afganistana. Ako Bošnjaci u BiH nisu spremni pomoći sami sebi, ne mogu to očekivati od bilo koga drugog.
(Avaz)
Add comment