Ako Bošnjaci neće pomoći sebi ne mogu to očekivati od drugih

Nekadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) na kraju svog boravka u BiH napisao je autorski tekst za "Dnevni avaz" i britanski list "Observer".

Tekst donosimo u cijelosti.

– U BiH se dešava nevjerovatna ironija. Karadžić je konačno na putu u Hag. Međutim, podjela BiH, o kojoj je sanjao, sada je mnogo izvjesnija nego u vrijeme kada je krenuo stazama bjegunca.
 

Otputovao sam u Sarajevo dan nakon Karadžićevog hapšenja, očekujući da ću zateći grad u slavljeničkom raspoloženju. Arhitekta njihovih četverogodišnjih patnji i muka, koliko je grad bio pod nišanom srpskih cijevi koje su odnijele više od 10.000 života tokom opsade, konačno se našao iza rešetaka.

No, nakon kratkog naleta oduševljenja, gradom je zavladala sumorna i turobna atmosfera. Ljudi su svjesni da se, nakon deset godina progresa i napretka koji je od BiH načinio u svijetu najuspješniji primjer oporavka zemlje nakon sukoba, stvari kreću unazad i da postoji realna prijetnja od ponovnog razbijanja BiH.

Bh. entitet s većinskim srpskim narodom, Republika Srpska, originalna Karadžićeva tvorevina, uočio je vakuum u kojem bi trebale vladati volja i politika i zaposjeo ga. Njegov premijer Milorad Dodik sada energično poništava cijelu deceniju reformi koje su BiH pokrenule ka funkcionalnoj državnoj tvorevini.

Uspostavio je paralelne institucije i poslao svoje delegacije u Crnu Goru kako bi naučio na koji se način ova država otcijepila. On koristi samostalnost zagarantiranu Dejtonskim sporazumom kako bi narušio i potkopao BiH kakva je zamišljena u Dejtonu. Nema mjesta špekulacijama o njegovim namjerama, jer ih je on sam jasno i otvoreno obznanio.

Smatra da BiH ne može opstati i on to i ne želi. On RS ne smatra dijelom države, za njega je RS država za sebe. Treba biti korektan i reći da je gospodin Dodik tokom nekoliko proteklih godina bio ogorčeni protivnik Karadžića. On nije taj tip srpskog nacionaliste. On je oportunista, poput Miloševića, koji raspiruje nacionalizam kako bi (politički) profitirao iz njega. Eksploatira naš i najmanji nedostatak opreza i pažnje. Dodikovo rukovođenje njegovom mini državom postaje sve više centralističko, dok njegove institucije sve više dolaze pod udar sve ozbiljnijih optužbi zbog korupcije.

Njegov cilj zasigurno je potpuna nezavisnost i u konačnici otcjepljenje, čim međunarodna zajednica ode s ovih prostora ili izgubi interesiranje za njih. To bi, usput rečeno, moglo otpočeti već sredinom naredne godine, po zatvaranju Ureda visokog predstavnika i okončanja njegovih izvršnih ovlasti.

Nedavno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, pod okriljem visokog predstavnika, gospodina Lajčaka, svakako je dobrodošlo, ali taj čin sam po sebi neće izmijeniti ovakva kretanja, osim ako Brisel na pruži dodatnu potporu.

Problem leži u činjenici da je gospodin Dodik jedini čovjek sa planom. Hrvati čekaju i prate šta se događa. Bošnjaci su zaokupljeni međusobnim prepirkama i svađama. Njihovi lideri, od člana Predsjedništva Harisa Silajdžića, moraju početi stavljati interese javnosti ispred svojih vlastitih. I moraju, prije svega, početi živjeti u sadašnjosti, a ne u prošlosti, i prestati  uvjeravati sami sebe da, zbog činjenice da su žrtve, ne moraju imati vlastitu strategiju, jer tu je međunarodna zajednica koja će uvijek naći načina da ih spasi.

Ovo je kobna zabluda i pogrešna procjena o spremnosti i volji međunarodne zajednice, pogotovo nakon Iraka i Afganistana. Ako Bošnjaci u BiH nisu spremni pomoći sami sebi, ne mogu to očekivati od bilo koga drugog.

(Avaz)