Kozarac.ba

PROTESTOM DO PRAVDE

Protestni skup pred kapijom Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine protekao je na dostojanstven i miran način kako su organizatori i planirali.

 

Ovo je već drugi put da žrtve i porodice žrtava iz Prijedora odlaze protestirati u Sarajevo. Oba puta su većinu protestanata činili Kozarčani, kako 10. decembra prošle godine kada se protestiralo zbog Korićanskih stijena tako i ovog 30.maja kada se protestiralo zbog presuda optuženima za zvjerstva u prijedorskim logorima.

 

Povod za protest bilo je puštanje Dušana Fuštara, monstruma iz Keraterma, na slobodu, međutim veći značaj protesta je bio u tome što je održan u vrijeme izricanja presude trojici preostalih zlikovaca iz prijedorskih logora.

 

Uspjeh ovog protesta se može izmjeriti u više kategorija. Kao prvo, pokazao je da u Prijedoru postoji nekoliko nevladinih organizacija koje mogu munjevito reagovati kada je to potrebno. Događaji u Prijedoru i Sarajevu blisko povezani sa procesuiranjem ratnih zločina smjenjivali su se filmskom brzinom u zadnjih desetak dana. Svakako najveći preostali događaj kada su u pitanju prijedorski logori smrti bilo je izricanje presude Mejakiću, Grubanu i Kneževiću.

 

Ništa nakon te presude neće imati toliki značaj za prijedorske logore, barem kada su u pitanju sudski procesi. Mejakić i ostali su bili kapitalci i nikako se nije smjelo desiti da Prijedorčani i ovaj put, kao i većinu drugih procesa, prespavaju.

 

Protest i odlazak na mjesto gdje se stvari dešavaju je najmanje što su žrtve mogle učiniti. U prijedorskoj opštini postoje dva udruženja logoraša i to se na slučaju protesta pokazalo više nego dobro. Udruženje logoraša Prijedor 92 nije učinilo napor da prisustvuje najvećem događaju za prijedorske logore u ovoj godini.

 

Nemušto objašnjenje da nemaju dovoljno vremena za pripreme (za datum izricanja presude se znalo 11 dana prije), da je prevruće (autobus sa klima uređajem je riješio taj problem) i da ne postoji zainteresovanost (što je krajnje upitno) možda bi ovaj put prošlo da drugo udruženje Udruženje logoraša Kozarac nije uzelo organizaciju u svoje ruke i protest je uspješno organizovan, uz podršku ”Izvora”, ”Srcem do mira” i fondacije ”Optimisti 2004”.

 

Na organizaciju protesta utrošeno je oko 1600 KM, od čega na autobus 1500 KM. Novac je obezbjeđen od strane nekoliko Kozarčanki i Kozarčana, te od Saveza logoraša u BiH (500 KM) i fondacije ”Optimisti 2004”. Organizaciji protesta su značajno pomogli i predstavnici savjeta MZ Kozarac, kao i web siteovi kozarac.ba, mojprijedor.com i prijedorcity.com.

 

 

Niti jedan događaj vezan za prijedorske logore nije bio propraćen ovolikim brojem medija. Kamere desetak televizija, dopisnici radija, novinari većine štampanih medija, svi su se oni pred zgradom Suda BiH okupili samo zbog protestanata. Inače TV snimke i fotografije iz sudnice mediji preuzimaju od Službe za odnose sa javnošću Suda BiH pa i ne šalju svoje izvještače i snimatelje tamo.

 

Ovaj put su došli samo zbog protestanata i nikada u ovolikom broju. Pomalo su bili iznenađeni kada su očekujući da iz autobusa izađu prijedorski logoraši ukazale se marame i duge frizure prijedorskih žena koje su činile većinu među protestantima. U nekim elektronskim medijima protest je bio udarna vijest a neki štampani mediji, poput najuticajnijeg Avaza, stavili su taj događaj na naslovnicu.

Osnovna poruka protestanata je bila da se ratni zločinci ne mogu puštati na slobodu a da prije toga nisu niti dana proveli u pravom zatvoru, kao što je bio slučaj sa Dušanom Fuštarom. Bilo je strahovanja da bi se to moglo desiti i sa preostalom trojicom iz tog predmeta.

U međuvremenu su se paralelno dešavale skandalozne stvari u vezi hapšenja osumnjičenih za ratne zločine na Korićanskim stijenama pa je protest iskorišten da se uputi kritika i optužbe na račun rada Odsjeka za ratne zločine Tužilaštva BiH. Hapšenje četvorice Prijedorčana pa potom puštanje čak trojice najveća je blamaža i skandal Tužilaštva BiH u dosadašnje tri godine postojanja.

Odgovornost za to snosi tužiteljica Slavica Terzić i njen pretpostavljeni Milorad Barašin, šef Odsjeka za ratne zločine, koji je nesmotreno u medijima već najavljivao skora hapšenja čime je dao zeleno svjetlo osumnjičenima da pokušaju izbjeći pravdi. Pojedini tužioci jednostavno nisu dorasli zadacima koji se od njih očekuju i nakon ovoga će iz Prijedora sasvim sigurno biti zatražena njihova ostavka i bit će pozvani na odgovornost.

 

Prvostepeno sudsko vijeće kojim je predsjedavao Šaban Maksumić izreklo je presude sa kaznama za Željka Mejakića 21, Momčila Grubana 11 i Duška Kneževića 31 godina zatvora. U obrazloženju presude je bilo vidljivo da tužilac Peter Kidd nije uspio dokazati ništa novo što već nije dokazano u ranijim presudama za prijedorske logore. Mahom se pojavljuju imena istih žrtava koja su bila i u presudama Tadić, Kvočka, Sikirica i druge.

 

U Omarskoj je ubijeno ili nestalo blizu 800 ljudi a tužilac je činjenično dokazao ubojstvo manje od 30 osoba i to onih iz ranijih presuda za prijedorske logore. Za više od šest godina istraga i procesa, kako u Tribunalu tako i Sarajevu, veoma malo je prikupljeno novih činjenica. Sramotno malo.

 

Komentar jednog novinara je bio da ovaj slučaj zbog težine i obima krivičnih dijela jednostavno nije mogao biti odbačen, mogao je i neko sa ulice da zastupa optužnicu. Skoro da je nevjerovatno da tužilac Peter Kidd nije niti jednom posjetio prijedorske logore. Njegov kolega iz Banja Luke Branko Mitrović često ide čak i kućama žrtava, a bilo je slučajeva kada kompletno sudsko vijeće banjalučkog Okružnog suda odlazi na mjesto ratnog zločina da vrši rekonstrukciju.

 

Visine kazni koje su izrečene na Sudu BiH sasvim sigurno bi bile manje da ih je izrekao Tribunal u Hagu, ali to nije nikakva utjeha. Komandant najstrašnijeg logora smrti u Bosni i Hercegovini morao je dobiti daleko veću kaznu, koja mu ne ostavlja mogućnost da za 7-8 godina izađe na slobodu.

 

Dvije trećine kazne su efektivne jer obično nakon isteka tog vremena osuđenici budu pušteni, a računa se i vrijeme provedeno u pritvoru do okončanja postupka. 21 godina je premalo za 800 ljudi koji su skapali pod njegovom komandom.  Jedanaest godina je još manje za svirepog komandira stražarske smjene u logoru smrti Grubana. 31 godina koju je vijeće izreklo trećeoptuženom Kneževiću je jedna velika usluga Prijedoru i Republici Srpskoj jer se radi o patološkom profilu i Knežević bi sasvim sigurno bio iza rešetaka zbog drugih krivičnih dijela koje je činio i koje bi činio.

 

Da li su preživjeli logoraši mogli više? Jesu. Nisu trebali čekati da ih tužilac pozove već se sami javljati. Tužilac skoro da nije ništa novo uradio na istragama niti uključio nove svjedoke osim one koji su mu servirani iz Tribunala. Logoraši su trebali pratiti sve i jednu raspravu na Sudu BiH i pokazati veće interesovanje za proces.

 

Samo tako bi dobili priliku da tužilac i sudsko vijeće razmišljaju o ljudskim pravima žrtava a ne samo o pravima optuženih za ratne zločine. Logoraši su morali popuniti barem onaj jedan autobus koji im je obezbjedilo Udruženje logoraša Kozarac. Skoro polovina mjesta je bila slobodna. Udruženje logoraša Prijedor 92 se izjasnilo da će barem pomoći u pozivanju logoraša na protest. Nisu uspjeli ni jednog svog člana animirati. Ovo je bila jedinstvena prilika da se pokažu jer niti jedan sudski proces za prijedorske logore više neće imati ovoliki značaj.

 

Autor ovog teksta izražava svoju zahvalnost Udruženju logoraša Kozarac koje je bilo na visini onoga što se od njih očekuje. Udruženja žrtava postoje zbog ovakvih aktivnosti a ne samo radi prikupljanja članarina.

 

Edin Ramulić

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.