svabo
Piše: Sade Alić Gost-urednik kozarac.ba
sadealic@gmail.com
Kad ti se javi ptica,
kad potoci zažubore,
kad ti se sviralica
iz vrbove javi kore,
pođi kući!
Kad ti zlato žita sleti
u san plavi preko neba,
kada te se trešnja sjeti,
nostalgijom kad te vreba,
pođi kući!
Kad te svake noći ljulja
tvog djetinjstva klackalica,
kad te prva ljubičica
sjećanjima zagolica,
pođi kući!
Pođi kući! Pođi kući!
Da oživiš lica draga,
da izbrišeš paučinu
s napuštenog kućnog praga.
Ovako glase stihovi našeg pjesnika i direktora osnovne škole u Kozarcu Muhidina Šarića „Pođi kući“ iz istoimene knjige. Dok je recituje onako pjesnički, možete osjetiti ljubav pjesnika prema svojim stihovima a istodobno onu smirenost koju posjeduju samo izuzetni ljudi. Kada ste s njim u razgovoru osjećate dobrotu, toplinu i divljenje.
Teško je danas u Bosanskoj literaturi naći knjige za vašu djecu pa i za odrasle a da nisu opterećene tom našom ukletom prošlošću.
Djeca kao djeca ništa im nije jasno a pored svega toga, djeca koja su u inostranstvu, ne rezumiju šta čitaju pored i onako teškog i nerazumljivog njihovog čitanja.
Jedno je govoriti Bosanski a drugo čitati i vrlo je teško našoj djeci prilikom čitanja i još kada su te knjige opterećene teškim temama ništa im nije jasno. I tu dolaze do izražaja knjige našeg pjesnika Muhidina Šarića. Lagahne za čitanje i veoma interesantne a u isto vrijeme veoma pučne. Širok je djelokrug dijela o kojima Šarić piše u svojim knjigama ali zasigurno da su mu najvrijednije knjige koje su za mlade.
Također krasi ga vrlina pjesnika koji se nije dao „zavesti i upasti“ u zamku pjesnika koji su duboko zagrizli u politiku te je njihovo pisanje preraslo u pisanje samo za isto mišljenike.
Nastavljamo razgovor sa gosp. Šarićem o njemu kao pjesniku.
— Poštovani gosp. Šariću recite nam nešto više o nekim Vašim napisanim djelima?
Jedno od mojih posljednjih djela je knjiga „IZ MAJKINE SEHARE“ koja je kao neki riječnik. Pokušao sam da rimujem, odnosno da sve one stare riječi koje su nekada bile u mome djetinjstvu u upotrebi da ih pokušam otrgnuti od nekog zaborava i to je osnovni cilj ove knjige koja će svakom ko želi i ko je željan zavičaja dobro da je osjetiti i dobro će mu doći. Evo npr. riječ BERIČET.
Berićet je topla riječ,
Kao sunce, kao brat,
Označava izobilje ili blagodat.
Dakle uvijek sam pokušavao objasniti neke riječi i njihovo značenje. Recimo:
Bešika, ljulja,
To je drvena naprava,
U kojoj se dijete,
Ljuljuška dok spava.
I niz drugih riječi. Ovdje ima negdje oko 600 riječi koje su na takav način stihovane i knjiga je veoma dobro prihvaćena od strane književne kritike a Bogami i još više od odraslih, mada je pisana za djecu jer svako želi da malo zaviri i prisjeti na neke od tih riječi.
Ovdje imamo i knjigu „Pođi kući“ koja je pisana dok sam još boravio u Gracu, u Austriji i dok sam bio u mahadžerluku što se kaže, i ta knjiga me je praktično dovela do mog zavičaja dakle vratila me nazad – kući.
Napisao sam i jedan roman za djecu „Benko“ čija je radnja smještena ovdje na Kozari. To je jedna savremena, lijepa bajka i basna gdje se, i što je vrlo interesnatno, odvija dvostruka radnja i ljudi i životinja.
Ona je već uvrštena u natpise iz teorije književnosti za djecu i već se spominje i to mi je posebno drago.
Roman koji bi se trebao čitati, međutim djeca u inostranstvu to teže čitaju zato što neznaju dosta naših pojmova. Vrlo je jezički fina i obrađena tako da može uvijek poslužiti kao dobar izvor za učenje jezika.
Ponovljena knjiga je knjiga pjesama „Testament“ na koju sam ja ponosan i koja je malo uzdrmala ovu našu BiH kritiku. Ona je objavljena negdje u decembru prošle godine.
To je znači poezija koju je objavila kuća „Petar Kočić“ iz Banja Luke koja je pod, neznam ni pod kojim okolnostima, sigurno u ime poezije, pristala da je objavi, jer tu se govori o logorima i opisuje ih i ovakve i onakve.
Tako da sam ponosan što sam je objavio u Banja Luci, što je promovisana u Zagrebu prvi put na Interliberu – Sajmu knjige i što je toj promociji prisustovao ambasador RS-a u Zagrebu, a tu je bio i Hrvatski Konzul iz Banja Luke. Dakle, što smo iskombinovali: Bošnjak napisao, Srbi knjigu izdali a Hrvat je bio promotor.
— Možete li nam izdvojiti nešto iz te knjige da bih se naši čitaci bolje upiznali sa tom knjigom?
BESMISAO
Jedan je logoraš izašao
iz svoje stvarnosti
i krenuo
izvan kruga bodljikave žice.
Gledao je pravo suncu u nos
i mahao rukama.
– Ja sam ptica! – vikao je
– ja sam ptica!
Zrelo augustovsko ljeto
igralo se lišćem mladih topola.
Jedna je puška vrisnula
i ja sam vidio
svojim sam očima vidio
kako je bijela golubica prhnula
i odletjela put neba.
I svakako pjesma koju ja volim, ovako kada dođu naši iz inozemstva, u posjetu jer sam i sam prošao sve to, tad sam je i napisao. Pjesma je posvećena Ibrahimu a može da bude i našem pra pradjedu a i iskreno govoreći postojao je jedan čovjek u Beću koji je tu bio dugo vremena ali koji je sve što je imao dao za Bosnu i nosio je u srcu i koji bez Bosne nije mogao opstati. On je jednostavno svisnuo od tuge za Bosnom.
IBRAHIMU
Na svoj grumen zemlje Bosne
vrletan i škrt i posan
ostao si ti ponosan.
Ponosni smo i mi njime
Ibrahime!
Šta smo mi bez naše Bosne?
Šaka jada
od grada do grada!
Kud smo mi bez naše Bosne?
Dane duge
po svijetu sluge!
Ti u srcu Bosnu nosiš
u duši ti ko nur svijetli
neka ti je na čast ime
Ibrahime.
— Pomalo dirnut recitacijama i tekstovima našeg pjesnika, nastavljamo razgovor o tome kako bi bilo lijepo da nas posjeti u Čikagu i ne samo u Čikagu nago i u drugim gradovima Amerike. Hvalim mu se da imamo Bosansku biblioteku u Čikagu pod rukovodstvom magistra Selene Seferović koja je i sama književnica i koja ga je mahsuz poselamila i pozdravila iz Čikaga. Gosp. Šarić dalje govori:
Ja sam već od jeseni penzioner, tako da ću, ako se bude živo i zdravo, imati dovoljno vremena za takve posjete. I inače moram se više posvetiti tom književnom radu. Imam promocije nove knjige, još je nisam ni vidio kako izgleda a u pripremi i štampi mi je i drugo izdanje „Pođi kući“. Knjiga će biti, pomalo jedva čekam da se oslobodim škole i da se posvetim pisanju svojih knjiga jer ja ipak knjigama pripadam više nego svemu ovome drugom.
— I za kraj gosp. Šarić nam recituje pjesmu koju je napisao u ove proljetne i pomalo kišovite dane:
Oblaci kišni u ruhu sivom,
Maraton trče nabeskom njivom,
Ko bijesni ždrijepci.
Poneki od njih u crnom ruhu,
Zapali sjajnu plamenu munju
Ko da su slijepci.
A onda bezglavo tresne grom,
Nebo dobije živaca slom,
Sve se zatrese kao na spalvu,
Majka šamijom pokrije glavu,
I s usana krenu molitve red.
Završio sam intervju kojeg sam želio da traje čitav dan jer sam uživao slušajući Muhidina. Šteta što sam ga radio pri samom kraju mog boravka u Kozarcu tako da se sa gosp. Šarićem nisam više vidio.
Ponio sam knjiga koliko sam mogao u Čikago. Rasprodao sam ih u jednom danu sa silnom željom da sve i jedan Bosanac i Hercegovac ima ove knjige koje su sve bolje od boljih. Naročito Kozarčani i Prijedorčani koji, na neki način, moraju imati knjige svog pisca. Dogovorio sam se gosp. Šarićem da, svaki put kada neko bude išao u Kozarac odavde iz Čikaga da po njemu pošalje knjiga koliko može. Apelujemo i na vas da posjetite gosp. Šarića i ponesete knjige u svoja mjesta gdje boravite i da organizujete književne večeri i promocije u svojim mjestima boravka jer nećete se pokajati da u gostima imate ovako jednog divnog čovjeka.
Pored ovakvih razgovora dogovorili smo se sa gosp. Šarićem i o jednom projektu a koji je vezan za našu djecu, kojeg već podržavaju KUD „Osman Džafić“ iz Prijedora i naravno Kozarac.ba, kojeg će te čitati u mom sljedećem javljanju.
Add comment