Kozarac.ba

Dejtonski profiteri

Trinaeste godine nakon Dejtonskog sporazuma, najviši organi vlasti u RS-u su jedinstveni u stavu o mogućnosti referenduma za otcjepljenje od Bosne i Hercegovine.

Presudna odgovornost za ovu blamažu i kompromitaciju mirovne misije u BiH na čelu sa OHR-om snose međunarodni autoriteti kao garanti dejtonskog mira i bh. države.

Sunovrat poratnog reformskog  procesa traje već dvije godine. Negativni obrat u BiH počeo je padom vlade koju je vodio SDS i deklasiranjem vođe te stranke tadašnjeg predsjednika RS-a Dragana Čavića. U Čavićevo vrijeme uspostavljena je Komisija za Srebrenicu, izvršena reforma oru­žanih snaga, što je najznačajnije postdejtonsko postignuće, a reforma policije dovedena do pred završetak i to na famozna tri evropska principa. Vođa SNSD-a Milorad Dodik, dok je još bio u opoziciji, dao je saglasnost za takvu reformu.

Povratak Harisa Silajdžića na političku scenu je krajnje negativna činjenica. Zbog njegovih li­čnih interesa onemogućeno je usvajanje aprilskih ustavnih am­andmana s kojim bi bh. država bila nemjerljivo jača i funkcionalnija nego danas.

Negativnom trendu bitno su doprinijeli međunarodni faktori najavom ukidanja Ureda visokog predstavnika i postavljanjem za visokog predstavnika Kristijana Švarc Šilinga koji se ponašao kao da je odluka o ukidanju OHR-a već donesena.

U taj prazni politički prostor ubacio se novi premijer RS-a. Dodik je – na valu predizborne euforije i postizbornog trijumfa, koji ga je učinio vladarem RS-a i ključnom političkom ličnošću u zemlji – zaustavio proces ja­čanja bh. države i obesnažio evroatlantski integracijski zamah.

Dodik otvoreno uživa u činjenici da je RS danas gospodar sudbine BiH, a prije dvije godine politički i psihološki u RS-u je bh. država prihvaćena kao neumitnost, kao i  ključni reformski zahvati na njenom snaženju i putu ka EU i NATO. Do čega je doveo taj politički obrat svjedoči rezolucija Narodne skupštine RS-a s prijetnjom otcjepljenja.

Policijska reforma je karikirana do mjere interesa RS-a, aprilski amandmani oglašeni su mrtvim. Kosovska tema iskorištena je za oživljavanje svesrpskog omame, prekodrinskog sentimenta i manipulatorskog traženja u činu kosovske nezavisnosti dokaza za secesiju RS-a.

Onima koji smatraju da je rezolucija o referendumu tek politička iznudica kojom Dodik želi da utiša zahtjeve opozicije da ispuni predizborna obećanja, neka kao odgovor posluži pričica da je jedan od ambasadora kazao da će se od bh. države do kraja godine tražiti da prizna Kosovo.

Dodik je odgovorio da će u tom slučaju RS postati nezavisna država, uz poruku da međunarodni faktori vide da li to mogu spriječiti. Da su stvari otišle predaleko svjedoči i “ozbiljna zabrinutost“ visokog predstavnika Miroslava Lajčaka zbog rezolucije NSRS-a, kojem pri tom ne pada na pamet da se upita koliko je on doprinio tom otvorenom i bezobzirnom ataku na suštinu Dejtonskog sporazuma, čiji je formacijski prvi pravobranitelj.

Ambasadori država Evropske unije u BiH odlučno se protive toj rezoluciji, a Dodik im odgovara da su time izašli iz svojih ingerencija.

Osionosti velikosrpskih nacionalista bitno doprinosi podrška Rusije koja je na ovim prostorima sve aktivniji remetilački činilac. No, prvenstvena je odgovornost OUN-a, SAD-a, EU i NATO-a, kao klj­učnih jamaca dejtonskog mira, što je stanje s BiH danas takvo kako je.

Među brojnim domaćim i stranim dejtonskim profiterima (političkim i finansijskim), u ovom trenu najveći probitak ostvaruje RS kao geopolitička nagrada velikosrpstvu. Dodiku, čini se, niko ništa ne može.

Bitka između BiH i RS-a sada se svodi na odmjeravanje iz­među Dodika, sa moskovsko-beogradskim zaleđem, i me­đunarodnih autoriteta nad BiH. I dobro je da je tako.

Nužno je učiniti sve da se što prije potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. To bi trebalo da bude početak kraja dodikovštine.   

 

Piše: Zija Dizdarević   (Oslobodjenje)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.