Kozarac.ba

Ostajte ovdje

Teško je pouzdano reći o čemu su prošloga vikenda u slobodarskom Trebinju, uz miris kandila i p(r)osvećenje(?) vladike Grigorija, razgovarali Miroslav Lajčak i Milorad Dodik.

Nije čak razjašnjeno ni to otkud sastanak baš na tom mjestu i u tom zbilja neočekivanom sastavu… Očigledno je, međutim, kako su dojmovi svjetovnih učesnika trebinjskoga summita dijametralno različiti, a što je, dakako, uoči ovotjednog zasjedanja Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) – vrlo značajno.

Eresovski je vožd, naime, unaprijed razočaran najavom kako će lideri  vladajućih bh. stranaka u Bruxellesu dobiti (samo) po tri-četiri minuta da mudroslove, iz čega Dodik, prilično rezignirano, izvodi zaključak kako je odluka o ostanku OHR-a već donesena (A, zna se da bi želio da visokog predstavnika ured odleti već sa proljetnim danima i prepusti se zaboravu lako zaboravljivih građana BiH). Čime su, eto, iznevjerena njegova očekivanja, baš u trenutku kada je, nakon beogradskog nastupa, ušao u mitingašku formu nastupivši između Koštunice i Kosturice, dakle u najjačem sastavu srbijanskog velikonacionalističkog dream teama. S druge strane, visokom je predstavniku i prije odlaska u glavni grad EU jasno kako se danas i sutra neće dogoditi ništa – povijesno.

Premijeru manjeg entiteta ne bi, kao što stalno gunđa, trebala smetati aktualna uloga međunarodne zajednice. A on je vidi kao – profesorsku.

Zapravo, baš zbog njegova čitanja Daytonskog sporazuma, još mu je nužan tumač. Istina, proteklih je dana, dok se u Banjoj Luci spremao secesionistički dokument,  primijećena  stanovita Dodikova samozatajnost. Ali, jasno je da je taj papir prošao njegovu brižnu redakturu. Kao, uostalom, i sve drugo u RS. Takozvana profesorska uloga među­narodne zajednice, koju personalizira njezin visoki predstavnik, zapisana je, pak, u dokumentu što je prije dvanaest i pol  godina –  još u ratnom ozračju –  nazivan povijesnim; OHR je, naime, civilni supervizor provo­đenja toga mirovnog sporazuma.

Podsjetimo, te (povijesne) ‘95. i još nekoliko godina potom Day­tonski se sporazum u paklenom trokutu Pale – Banja Luka – Trebinje proklinjao, da bi posljednjih godina dostigao popularnost Načertanija Ilije Garašanina.

Ipak, i danas premijer RS-a i njegova mnogobrojna sljedba Dayton tumače kako im (kad) odgovara (Sjetimo se, pri tom, kakvo je stanje vladalo prvih poslijeratnih godina, primjerice, tumačenja države kao unije polunezavisnih republika, čemu je doprinijela entitetska onomastika).

Kada je, dakle, riječ o neupitnosti entiteta – naročito jednog – onda je Daytonski sporazum temelj za sve razgovore o reformi Ustava. Po tom dokumentu neupitan je, također, teritorijalni integritet i suverenitet države Bosne i Hercegovine, ali te stranice se tamo daleko preskaču.

Dodici, naime, Republiku Srpsku ustrajno, i sve snažnije, nastoje nametnuti kao partnera državi. Slijedom čega se posljednjih dana bave vanjskom politikom i snatre o secesiji – uz, zasad, samo razmjerno blagu reakciju onih što imaju mandat poništiti takve, zaista u svakom formalnopravnom smislu – neustavne dokumente. A i, sjetimo se samo Hrvatske samouprave, i druge konkretne ovlasti, slijedom kojih je svojevremeno i Kula bila solidno popunjena.

No, vremena su se malo promijenila, i neustavno praznoslovlje predstavlja legitimniji politički čin od jelavićevskog herceg-samoupravnog izleta – danas se i krupnije političke konstrukcije propuštaju kroz oha­erovsko rešeto, pa nikom ništa.

Vjerojatno je zbog eresovskog selektivnog čitanja papira iz Ohia dobro to što će Dodik u Bruxellesu sutra govoriti nekoliko minuta. To, međutim, nikako ne znači da mu europski dužnosnici ne trebaju održati višestruko dužu bukvicu. U okviru koje mu treba protumačiti kako svojim inzistiranjem na odlasku OHR u ovom trenutku, u biti, samo otkriva položaj. Zapravo, politički koncept zbog kojega je Bosni i Hercegovini i dalje potreban patronat. Trenutačno vjerojatno i snažniji od onoga kojega prakticira Miroslav Lajčak.

Dodikova primirenost proteklih dana trebala bi biti njegov permanentni politički program, a izleti u Beograd tek nedosanjani san o važnosti koju može imati u nekom većem političkom središtu nego što je Banja Luka 2008.

 Piše: Josip Vričko   (Oslobodjenje)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.