svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
U svemu ovome što insan vidi i čuje od zla i belaja koji su sve više rašireni u ovom «modernom svijetu», od rasprostranjenosti grijeha koji otvoreno zovu sljedebenike posljednjeg Allahova Poslanika alejhis-selam dušu razveseli kada čuje ili vidi da i broj onih koji su svoj životni put našli u islamu i da je nihov broj iz dana u dan sve veći.
I to nisu obični stariji ljudi nego baš obrazovana omladina koja putem nauke otkriva bezvrijednost ovog svijeta i da on bez vjere u Allaha ništa ne znači. Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem je rekao: « Islam je počinjao garibima (pojedinicima, strancima u svome narodu) i ponovo će se na taj način vratiti, pa blago njima….» (Ahmed i Malik).
I mi smo u ovome zemanu svjedoci da su oni koji žele istinski da slijede put islama veliki garibi i čudaci koje većina njihovog naroda ne može i ne želi da ih shvati.
Da bilo koji put i način života neko izabere, pa makar to bio i brak sa životinjom, to nije toliko čudno kod «naprednih ljudi», ali ako bi se neko opredijelio da živi islamskim životom to bio bilo veliko čudo i problem za njegovu porodicu i bližu rodbinu.
Neka nam ovaj hadis posluži kao utjeha i objašnjenje za naše svakodnevne probleme sa onima oko nas. Hadis nas uči da su svi oni koji su željeli da ožive vjeru u svome narodu bili tom istom narodu, kao takvi, strani i nepoznati, čudni i neshvatljivi. Ali divan li je taj gurbet na ovom putu za kojeg Poslanik alejhis-selam kaže: «..pa blago njima..»
I nije nikakvo čudo što se stranim smatraju oni koji žele da žive islam u vremenu kada su vjerovanja naroda iskvarena, a oni ispravno vjeruju, kada su raznovrsne novotarije ušle a oni žele da sunet ožive i kada su ljudi dunjaluku naklonjeni a oni žele ahiret.
Ta odvojenost od ljudi niije uslova da uvijek bude kod sljedbenika suneta, nego zavisi od vremena do vremena i od mjesta do mjesta. Negdje je više izražena negdje manje.
Na početku islama prvi muslimani su istinski bili odvojeni od svog naroda zbog svoje vjere ali su kasnije nakon formiranja svoje država vlast imali u svojim rukama i sudili su po Allahovom zakonu.
I neka nam onda bude jasno da ćemo što više budemo slijedili pravi put biti sve veći stranci među ljudima, pa makar to i bili nekada i vjeri naklonjeni osobe.
Abdullah ibn Omer nam prenosi da mu je Allahov Poslanika sallallahu alejhi we sellem opručio: «Na dunjaluku budi kao stranac ili prolaznik» (Buharija)
Pa je Abdullah poslije toga imao običaj kazati: «Kada osvaneš nemoj se nadati da ćeš omrknuti a kada omrkneš ne nadaj se da ćeš osvanuti.»
Ako u svojoj podsvijesti vjernik bude imao ovakav osjećaj, da je na ovom svijetu samo prolaznik i stranac koji ne misli na njemu ostati onda će biti mngogo lakše podnijeti taj istinski gurbet koji svakodnevno živi.
Greška je dunjaluk smatrati svojim boravištem i stalnom kućom. Pa bi vjernik trebao se sažalijevati prema onima koji su ga tako shvatili a nikako da dozvoli da se on osjeća kao onaj koga drugi sažalijevaju.
Na licu i ponašanju treba da se osjeti ponos i zadovoljstvo vjere a ne teret koji nas stalno muči.
Å ejtan želi da nam oteža put istine donoseći raznolike vrste misli i položaju vjernika u ovome svijetu. Tvrdeći da se sa vjerom nije u stanju snaći i dolično živjeti. A to je suprotno onom što bi vjerbnik trebao da osjeća i bude ubijeđen u to, a to je da se upravo on odličano snašašo u ovome životu.
Da je baš on razumio dunjaluk i njegova pravila. Da baš on koji želi da dokuči ahiret može lahko vladati i onim što mu treba do dunjaluka znajući da je potraga za ahiretskim uspijehom mnog teža onda je sa dunjalukom mnogo lakše.
Naravno u životnoj bitci veći teret će nositi vjernik koji želi da upotpuni svoj vjerski život i da svaki segment njegova života bude u skladu islama.
Svu tu snagu vjernik je u stanju da samo crpi iz vjere i ni iz čega drugoga.
Å to je vjernik bliži Allahu jači je i izdržljiviji u podnošenju iskušenja.
Mnogo je stvari koje će na tom putu sputavati i otežavati napredovanje vjernika ali ni to nebi trebalo biti čudno jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem dunjaluk opisao kao zatvorom za vjernika.
A zar se ikada iko osjećao slobdno i rahat u zatvoru. Ili je možda neko odabrao da svoj godišnji odmor provede u zatvoru dobrovoljno? Ne. Zatvor je za kažnjavanje a ne uživanje, pa kako da neko traži da na dunjaluku uživa kada je određeno da na njemu radi, žrtvuje, sabura i ustrajava.
Pa zato nemoj očekivati da ti dunjaluk pruži svaku svoju ljepotu niti njegovim ljepotama ne daji veću vrijedniost nego što jesu lakšećeš njegove tegobe i teškoće podnositi.
A i da nam dunjaluk pruži sve ono što posjeduje ne bi nam dao istinsko zadovljstvo koje nam vjera može ponuditi. A to potvrđuju česti slučajevi samoubistava bogatih o moćnih ljudi ili njihove mnogobrojne neprospavane noći, žalopojke da ne mogu naći isitnsku sreći itd.
Velika većina ljudi je na drugoj strani ili ukratko rečeno sljedbenici šejtanova puta , jer može biti ili Pravi put ili šejtanov put, trećeg nema kao što neće biti ni treće skupine na Sudnjem danu, ili džennet ili džehennem.
Pa tako je raširena izreka nemoj biti crna ovca među bijelima. Å to bi značilo svi ljudi slijede put grijeha i strasti pa i ti budi takav. A ovdje bi se treba zapitati ko su u stvari crne a ko bijele ovce?
Upitajmo te iste koji nam pametuju tim izrekama da vide da svi ljudi ili većina njih pije otrov da li bi i oni to učinili sigruno bi odgovor bio da ne bi jer je to očita šteta nanesena samom sebi. Pa kako da onaj ko je spoznao pravi put slijedi nestinu i vodi samog sebe u vječnu propast ?
Neka nas ne zavarava velika većina na drugoj strani jer to nije dokaz ispravnosti njihova puta a dokaz za to je hadis Allahova Poslanika alejhis-selam: « Predočeni su mi prijašnji narodi. Prolazio bi vjerovjesnik i sa njima grupa….sa nekim vjerovjesnikom bili bi čovjek ili dva, a sa ponekim vjerovjesnikom ne bi bio niko..» (Buharija)
Ako je na Sudnji dan došao vjerovjesnik sam samcat bez ikoga, da li je to dokaz nispravnosti njegova puta, svakako NE !
Pa tako većina ljudi na određenoj strani nije dokaz da su oni na istini.
S toga neka nas ne zavarava mnogobrojnost drugih a malobrojnost sljedbenika istine. « Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na zemlji, oni bi te od Allahova puta odveli.» (6:116)
Mi mjerimo mjerilima islama
Pravilo koje važi u islamu je da mi stvari vagamo onako kako ih islam vaga, pa što je islamu strano i naopako to je neispravno za nas i obrnuto.
Å to znači da nas ne interesuje kako neku stvar tumače ljudi, ukoliko je ona propis vjere to je dobro i mi to prihvatamo. Jer mnogi danas ne vide problem u onome što se u islamu smatra velikim grijehom, ili ne vide problem u ostavljanju nečega što je od temelja i obaveza vjere.
Pa tako, s obzirom da stvari kod mnogih stoje naopako, osuđuje se praktikovanje vjere a podržava bezvjerje, grijeh i nemoral. Pa zašto onda da se osjećamo krivcima zbog svog islama među ljudima koji su svoj život zasnovali na rušenju vjere ?
Zar da nas okrivljuju oni koji su žestoki protivnici čestitosti i čistoće života i časti zbog tih pozitivnih čovjekovih vrijednosti ?
Pa zato kažemo, mi volimo ono što je drago našem Gospodaru i što je volio naš poslanik alejhis-selam a mrzimo ono što je mrsko našem Gospodaru i što je mrzio naš poslanik alejhis-selam.
Ko će se kajati ?
«Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: «Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostvaio, -Nikada ! to su riječi oje će on uzalud ogovriti» (el-Mu'minun 99-100)
«I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, poslije vam neće niko u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati; da čovjek ne bi uzviknuo: Teško meni, koliko sam amo dužnosti prema Allahu ispustio, čak sam se i izrugivao ! ”“ ili da ne bi rekao: Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sačuvao ”“ ili da ne bi rekao kada doživi patnju: Da mi se samo vratit-dobra djela bi činio» (ez-Zimer 54-58)
Ovu su samo dva ajeta od mngobrojnih koji opisujuju stanje onih koji su svoj život protračili daleko od pravog puta.
Onih koji su se na dunjaluku ismijavali vjernicima, koji su ih odbacivali i strancima među sobom smatrali.
Pa zar vrijedi kratko i prolazno dati za nešto što je vječnost ?
Koliko će biti samo to poniženje koje će doživjeti nevjernici na Sudnjem danu !
Zar se treba dvoumiti kojoj strani se treba prikloniti ?
Da li slijediti put islama ili put zadvoljstva ljudi !
Allahu zahvaljujemo na islamu pa makar i strani ljudima zbog toga bili.
Add comment