svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Hidžra spada u red vrlo važnih događaja u historiji islama, sa kojim počinje računanje muslimanskog kalendara. Hidžra iz Meke u Medinu (Jesrib), 622. godine po Isau, a.s., je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda, s.a.v.s.. Bio je to ispit spremnosti na žrtvu na Allahovu, dž.š., putu i provjera jačine njihova imana.
Hidžra dolazi kao nužnost nakon stavljanja muslimana u totalnu izolaciju, hidžre u Abesiniju, neuspjelih pokušaja da'we u Taifu i svakodnevnih napada na Poslanika, s.a.v.s., i muslimane.
Hidžra iz Meke u Medine se desila po Allahovoj, dž.š., odredbi i Njegovu dopuštenju. Muslimani su zajedno sa Poslanikom, s.a.v.s., bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i svu imovinu, da bi dobili slobodu o čemu govori 100. ajet Sure En-Nisa:
“Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je.” (Nisa’:100)
Sastanci Poslanika, s.a.v.s., na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za hidžru.
Prvom susretu na Akakbi, 11. godine po poslanstvu, je prisustvovalo 6 Jesribljana, sa kojima Muhammed, s.a.v.s., šalje mladog ashaba Mus'aba ibn Umejra, r.a., da Medinelije podučava islamu. Na drugom sastanku na Akabi je prisustvovalo 12 ljudi, kada su se prvi put zavjetovali Poslaniku, s.a.v.s., na vjernost. Na trećem susretu, juna 622.g., kada se daje “Velika prisega” prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene.
Tom prilikom su se Jesribski muslimani zavjetovali na:
1) Poslušnost i pokornost u činjenu dobra.
2) Opskrbu u olakšici i poteškoći.
3) Naređivanje dobra i zabranjivanje zla.
4) Činjenje dobra u ime Allaha ,dž.š., i ne bojanje prigovora prijekornika.
5) Potpomaganje Poslanika, s.a.v.s., kada od njih zatraži pomoć i pružanje mu zaštite kao što štite sami sebe, svoje žene i svoju djecu.
Nakon prihvaćene prisege, jedan od prisutnih muslimana iz Jesriba je upitao: “Znate li vi da to znači objavljivanje rata protiv crvenih i crnih ljudi (protiv cijelog svijet)?”, a oni su odgovorili potvrdno. Potom je uslijedilo bratsko rukovanje i izabrano je dvanaest poglavara (devet iz plemena Hazredž, a tri iz plemena Evs), sa zadatkom da oni budu odgovorni za provedbu članova Prisege.
Prokleti Iblis nakon sklopljenog ugovora na Akabi sa jednog uzvišenja poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda, s.a.v.s., i njegove ashabe! Muhammed, s.a.v.s., naređuje prisutnim muslimanima da se raziđu, a oni već pokazuju spremnost da se bore protiv Mekelija, što Muhammed, s.a.v.s., odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha, dž.š.,.
Nakon ovog trećeg susreta na Akabi, Poslanik, s.a.v.s., naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, mušrici Meke održavaju Parlament, na kojem se raspravljalo o konačnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku, s.a.v.s.. Sastanku prisustvuje i prokleti Iblis u liku starca iz Nedžda. Tada je prihvaćen prijedlog Ebu Džehla, koji je podržao i prokleti Iblis: Da se iz svakog plemena odabere najsnažniji mladić, da im se podijele ubojite sablje i da svi zajedno odu i ubiju Muhammeda, s.a.v.s., kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, jer bi to u protivnom značio rat protiv svih Mekelija. Donešena je odluka da se odmah pristupi realizaciji plana.
Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha, dž.š., obavještava Poslanika, s.a.v.s., o zavjeri mušrika i o Allahovoj, dž.š., dozvoli da Poslanik, s.a.v.s., napusti Meku.
Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji. Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, sa ciljem da u ponoć ubiju Muhammeda, s.a.v.s.,. O tome govori 30. ajet Sure El-Enfal:
“I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te u tamnicu bacili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!” (El-Enfal:30)
Hidžra u Medinu je za razliku od hidžre u Abesiniju, bila farz svakom muslimanu, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja će moći štititi interese islama i muslimana.
Muhammed, s.a.v.s., je napustio Meku 27. noć mjeseca safera (12. septembar 622.g.). U njegovoj postelji ostaje amidžić Alija, r.a., a on izlazi iz svoje kuće neprimjećen.
Dalje je Poslanik, s.a.v.s., nastavio sa Ebu Bekrom Es-Siddikom, r.a., do pećine Sevr, gdje se zadržavaju tri dana.
Mekelije organiziraju potjeru, koja hvala Allahu, dž.š., ne uspijeva. Na putu do Medine, Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a., je vodio iskusni vodič Abdullah ibn Urejke El-Lejsi. U mjesto Kuba je Poslanik, s.a.v.s., zajedno sa Ebu Bekrom, r.a., stigao 8. rebiu-l-evela (23. septembra) 622. godine.
Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika, s.a.v.s., koji je na putu hidžre (420 kilometara) proveo 11 dana. Muhammed, s.a.v.s., je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i obavio prvu džumu-namaz. Po dolasku u Medinu je izgradio džamiju.
U Medini ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo. Sa njima dijele svoje imetke i bratime se. O karakteru ensarija Allah, dž.š., kaže u 9. ajetu Sure El-Hašr:
“I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje ne osjećaju i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju pohlepe, oni će sigurno uspjeti!” (El-Hašr: 9)
Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. U Medini, odredištu hidžre, pojačava se da'wa i usposatvlja islamska vlast. Tu se udaraju temelji velike islamske države koja je oslobađala ljude iz ropstva ljudima, robovanju Allahu, dž.š., Gospodaru Svjetova.
Medinski period se može podijeliti u tri dijela:
1) Pozivanje u islam i odupiranje smutljivcima koji su sarađivali sa neprijateljima islama izvan Medine. Ovaj period se okončava primirjem na Hudejbiji, 6. godine po hidžri.
2) Primirje sa vođama plemena i traje do oslobađanja Meke, ramazana 8. godine po hidžri. U ovom periodu Muhammed, s.a.v.s., poziva susjedne vladare u islam.
3) Masovni prelasci na islam i ovaj period traje sve do preseljenja Poslanika, s.a.v.s..
Muhammed, s.a.v.s., se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Mekku, nakon 8 godina provedenih u Medini, izgovarajući:
“Nema drugog gospodara mimo Allaha! Ispunio je Svoje obećanje! Pomogao je Svoga roba! Uzvisio je njegovu vojsku i porazio je neprijateljske skupine, On sam!”
Tako je završena Poslanikova, s.a.v.s., hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.
Sjećanje na hidžru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika, s.a.v.s., svodi periodični obračun sa sobom, jer to čini svaki narod koji se zanima za svoju budućnost i ne živi od prošlosti. Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje i da pojačamo naša dobra djela!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi nam da se vratimo tamo odakle smo protjerani, ponizi one koji ponižavaju Tvoje robove, oprosti našim roditeljima i našim dobrim predhodnicima, uputi i učvrsti naše potomke, oprosti nam grijehe i uvedi nas u dženete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Add comment