Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

 

Jednom, odletjece ptice, ulice nase ostace bez sunca….

…jednom, odlazi svako, putem svog zivota…

Na rastanku, samo srce kaze:”Ja cu se vratiti…”

Iako u carsiji jos ima “sunca”, ipak se stvari vracaju onim ustaljenim navikama, nova koltecina je na pomolu i covjek ponovo ima vremena da razmisli gdje je i sta je…

Da li je dobar ovaj stres, trka i zbrka koja protutnja u nekih tridesetak dana ili je bolje kad smo ponovo gorstaci koji zive podno Kozarackog kamena, ili ne valja ni jedno ni drugo…

 

 

 

I ponovo mi se cini da u Kozarcu ima svega, i pticijeg mlijeka, samo nema dovoljno ljudi koji ce vjerovati u svoju nafaku u njemu…

Znam da o tome svako ima svoje misljenje i da je u biti i bespotrebno i razglabati na tu temu, cinjenica je da ce ljudi ovdje zivjeti samo je pitanje koji?

Nisam odavno sjeo za ovu haber kutiju, ne da sam se ulijenio, vec jednostavno nisam stigao fizicki a ni psihicki stizati na sve strane i iako se vecini vas cini da je vrijeme da se krene raditi mislim da cu tek sad malo pobjeci u Travnik ili konacno ici vidjeti da li je zaista istina da je more plavo kao Esin bazen…, a ovaj put pokusacu napraviti kratki presjek desavanja koja sam uspio popratiti u toku ove sezone, a nadam se da ce vasi komentari pokrenuti diskusiju i pokrenuti pitanja o kojima smo izmedjuostalog razgovarali a da ce ovaj jutarnji donekle nadomjestiti proteklu neaktivnost na stranici…

 

Carsija se polako punila i onda je samo osvanulo jedno jutro, kada se moglo reci da je sezona pocela…

Pisali smo o samom pocetku manifestacije “Dani Kozarca” i skoro da mozemo reci da su se ove godine bas negdje od tada krenuli smjenjivati dogadjaji …

Podsjetimo se jos jednom na K.O.R.A.-u koju je pripremilo OU Mladost Kozarac i za koju trebaju dobiti najvise ocijene, s ovakvim primjerima na dijelu ovo mlado udruzenje pokazalo je svoju spremnost da pomaze svoju zajednicu i bude joj od koristi… Mislim da bi zajednica trebala imati vise sluha za ovo udruzenje jer cinjenica je da je omladina uvijek bila nosilac progresa…

A fakat je i da su se stari uvijek slepali uz omladinu…:)

 

Zbog visokih temperatura, koje su vladale sredinom jula, prestavljanje nasih poduzetnika nije proslo kako se ocekivalo i prizeljkivalo, ali ono sto je najbitnije jeste da se organizovao jedan ovakav datum i nadati se da ce se ovaj dogadjaj organizovati i dogodine te da ce ovakva desavanja doprinjeti boljoj ekonomskoj suradnji i napredku…

 

 

 

 

 

Å traparijadu nisam stigao posjetiti ali kako sam informisan sve je proteklo u najboljem redu i sa 2000 prodanih ulaznica ovaj dogadjaj bio je jedan od najuspjesniji u ovogodisnjoj manifestaciji Dani Kozarca…

 

Leka nam je pisao na oficijelnoj stranici FK Bratstva o Utakmici prijateljstva i ostalim dogadjajima vezanim za ovo nase sportsko drustvo, tako da se ja necu ponavljati a ujedno da imate naviku posjecivati i taj dio naseg kozarackog virtuala…

Ono sto ja mogu reci jeste svaka cast Feridu i svim ostalim clanovima uprave Bratstva kao i svim prijateljima ovoga kluba koji su dali dio truda u pripremama i odrzavanju svih tih dogadjaja…

Njihov entuzijazam moze nam biti primjerom kako se voli i navija za svoj klub…

 

 

 

 

 

 

U sklopu kulturno-sportske manifestacije “Dani Kozarca 2007” u Utorak 24.07.2007 u “Staroj Basti” odrzan je koncert ”Sevdaha i Sevdalinke “.

Pored kraljice sevdalinke i folk muzike Hanke Paldum u programu su ucestvovali Nihad Alibegovic, Hor i folklorni Ansambl KUD “Osman Dzafic” ”“ Prijedor, zatim nas legendarni Mustafa Muhic.

Na zalost zbog zdravstvenih problema jedong od uzeg clanova porodice – najavljeni Nisvet Delic-Delija nije mogao uzeti ucesce u programu, jer je morao otputovati za Svajcarsku.

Umjesto Delije je nas zemljak i poznanik Enes Melkic nastupio sa dvije sevdalinke i jednom lijepom pjesmom “Majka Kozarcanka” koja govori odnosno pjeva o svim majkama.

Najveci trud u organizaciji ove veceri iznio je nas Å ahurić Ismet Bijeli, i treba da se istakne kao pojedinac ovogodisnje manifestacije a ispred njega jedno veliko hvala svima onima koji su pomogli i podrzali ovaj projekat !!

 

 

 

Poslije veceri sevdaha, nastupila je “Groznica subotnje veceri”, o kojoj ce , vjerujem, najbolje reci oni koji su tu noc bili u caffe “Nirvani” i druzili se s nasim vatrogascima uz muziku 60-70 koju nam je standardno pustao najbolji rock dj iznogud 🙂 a periodicno su ga mjenjali clanovi “Auto-stop”-a kakanjske rock grupe, koja inace prati Halida Beslica na turnejama

U toku veceri od prodatih (preko 300) ulaznica i dobrovoljnih priloga iskupljeno je nesto vise od 3000 KM sto ce svakako dobro doci nasem vatrogasnom drustvu, koje je i tu noc pokazalo svoju spremnost za intervenciju u slucaju pozara. Do sada su nasi momci izasli na preko cetrdeset intervencija sto je dovoljan pokazatelj potrebe a i nesebicnog zalaganja nasih vatrenih momaka…

Kao clan Nadzornog odbora, zahvaljujem se ispred Vatrogasnog drustva svima koji su nam pomogli u organizaciji ove veceri, pogotovo nasem Hasagi i Bajri zlataru, i naravno svima vama clanovima kozarac.ba, koji ste do sada podrzavali ovo humano udruzenje…

 

 

 

 

 

 

Nakon igre i zabave, pjesme i veselja, doslo je vrijeme da se malo stane na loptu i pogleda kuda ide ovo nase malo misto, doslo je vrijeme za Kongres Kozarcana…

 

Ne bih ovom prilikom u cijelosti iznosio svoje licno misljenje o ovome dogadjaju, prije svega jer mislim da imamo dovoljno vremena pred sobom da ponovo prozvacemo na forumu sve probleme koje muce nase mjesto, ono jedino sto me je pogodilo jeste minimiziranje ove stranice i njenih clanova kao i svega onoga sto se pokrenulo i uradilo putem ovoga medija, na zalost ni stranica ni bilo koja organizacija s virtuala nije spomenuta u uvodnoj rijeci dok se recimo istaklo udruzenje “Libera villa” koje nazalost osim imena nema nikakvo djelovanje niti rezultate rada…

To me je navelo da napustim kongres na samome pocetku tako da i ne znam kako se dalje nastavila diskusija, niti su me zanimali zakljuci kongresa koji su pisani dan prije samog dogadjaja…

 

 

 

Nije mi cilj da minimiziram ovaj dogadjaj niti trud onih koji su radili na pripremi, zbog toga bih i volio da informacije o ovome dobijemo od zvanicnika i nadam se da ce odgovorni poslati izvjestaje s ovoga skupa, a takodjer kao sta sam rekao nadam se da cemo na forumu otvoriti diskusiju na ovu temu gdje mozemo biti konkretniji…

 

 

 

Smatram da je samo nase okupljanje uspijeh i cinjenica da je ove godine Kongres okupio mnogo veci broj kozarcana i prijatelja Kozarca nego proslogodisnja tribina, koja je imala slicne ciljeve, jedan od pokazatelja da nam trebaju ovakvi skupovi i da je konacno vrijeme da se svi ukljucimo u borbu za napredak i prosperitet Kozarca, a to vecina nas vidi u nasoj nezavisnosti, odnosno u vracanju Kozarcu statusa Opstine…

 

 

28. juli bio je dan tuge, dan kada smo ispracali ostatke 147 tijela nasih najmilijih, rodjaka, komsija, sugradjana…

Dan koji nas je podsjetio na strasnu sudbinu koju smo prezivjeli kao i na stotine tijela koja jos uvijek ni nakon 15 godina nismo pronasli i dostojanstveno ispratili na bolji vjecni svijet…

 

 

Zaista nema potrebe govoriti nesto vise osim da su nas nasi sehidi zaduzili pa pazimo na taj emanet, a sami najbolje znamo kako…

Jedan od razloga zbog cega se nisam stizao javljati na ovome nasem virtualnom Kozarcu jeste sto sam pored organizovanja dana u sklopu manifestacije “Dani Kozarca” bio angazovan na snimanju novog dokumentarnog filma o Kozarcu, kojeg radi Monika Grass, koja je prije petnaest godina radila medju prvima film o nasem stradanju, koji je imao ogroman uticaj na javnost …

Nakon 15 godina Monika je ponovo u Kozarcu i priprema film o ovome cudu republike mrske, koji se poput feniksa digao iz pepela i prestavlja model povratka u citavoj BiH.

Monika je prije dva mjeseca boravila u carsiji kako bi “snimila” situaciju i pripremila se za snimanje…

 

Nisam znao da ce mi dati dosta prostora u ovome filmu, kojeg cemo nastaviti snimati u septembru a cija se prezentacija ocekuje u decembru, o cemu cete zasigurno biti obavjesteni, a najvjerovatnije ce i sam film biti dostupan nasim clanovima…

Ne znam o cemu ce Monika sve govoriti u ovome filmu, znam da je rekla da ne moze slikama prestaviti Njemcima sta sve ovaj virtual cini i kako djeluje na siru zajednicu, pokusavao sam joj predociti obe strane medalje zivota u Kozarcu a apsurda i kontrasta je na sve strane, jedino vjerujem da je Mustafa Mustafic napravio dobre scene i da ce biti zanimljivo vidjeti vidjenje Kozarca nakon 15 godina od stradanja…

Sacekacemo film, prije komentara…:) u svakom slucaju zelim da se zahvalim Moniki na svemu sto je cinila i cini za nas Kozarac, jer se dokazala kao provjereni prijatelj najveceg malog grada na svijetu…

Naravno, hvala i Mustafi, Adisu i Eldini s kojima sam proveo dosta lijepog i nezaboravnog vremena u ovih par protekli hefti…

 

 

Onda je na red dosao 4. tradicionalni turnir u basketu “Amir Kljucanin”, za mene je to prestavljalo vrhunac dvomjesecnog truda planiranja i pripremanja, koje mi opet cine i brigu i zadovoljstvo, brigu da li ce sve proci onako kako treba i zadovoljstvo biti na prepunom igralistu s svojom rajom i biti sretan, za mene licno to je nesto sto se ne moze mjeriti materijalnim dobrom i mozda je to najveci motiv koji me vuce da radim ovaj posao…

Ne znam kako su ostali dozivjeli ovogodisnji basket, koji je imao dramaticnu zavrsnicu, ali za mene je bio i vise od ocekivanog i ovom prilikom bih se zahvalio raji koja mi je pomogla da se turnir odrzi u bezprijekornom redu (osim malog incidenta kada je i sam organizator malo “procurio”) kao i sponzorima koji su omogucili organizaciju ovogodisnjeg basketa 2007, ta podrska daje mi moral i optimizam i jaca vjeru u Kozarac, sto mi ponekad, moram priznati, zna ponestati…

 

 

Ovi decki branili su boje ovoga virtuala, ovaj put nismo se uspjeli plasirati u cetvrtfinale ali smo ipak uspjeli razdrmati ekipu “Stara basta” koja je bila jedna od favorita a koja je na kraju u finalu izgubila tjesnim rezultatom u napetoj zavrsnici od Generacije 68 koja je ove godine odbranila cast Kozarca…

Inace na turniru ucesce je uzelo 16 ekipa, prvi dan se igralo u cetiri grupe od koje su prve dvije ekipe prolazile dalje, dok se drugi dan razigravalo knockout sistemom… Pehar za ferplay ekipu dodjeljen je ekipi Veterani a za najboljeg igraca proglasen je Samir Jakupovic- Aka…

Jos jednom hvala svima kako igracima tako i gledaocima… Iskreno se nadam da ce se ova tradicija nastaviti jer iduce godina imacemo pocetak jubileja “Give me five” 🙂

 

 

 

Ove godine, nazalost nismo imali prilike slusati Cerkeza nakon finala, kako smo obicavali raditi, Nerma se pridruzio Mostar-sevdah bandu i s njima je radio na pripremi materijala tako da je bio sprijecen svirati na turniru, ali nista manji stimung na igralistu, duboko u noc, ponovo je napravio nas iznogud, Hasaga jos jednom ti hvala na svemu, naravno iza svakog jakog muskarca stoji jos jaca zena, tako da treba odati priznanje i Seherzadi, nasoj Adi …

Ma, hvala vam svima i halalite sto nekog nisam spomenuo, a sto se tice slika ja sam imao najmanje vremena da slikam tako da se i ja nadam da ce se fotoalbum puniti slikama nasih clanova koji ce podjeliti s nama dio svojih uspomena ovoga ljeta gospodnjega 2007. ili ti 1428…

Najavljeni koncert Jetima, koji treba da je dio tradicije ovoga novoga Kozarca, koncert koji je okupljao kriticnu masu ljudi spremnih da odvoje dio svoga u korist drugih koji su potrebniji, koji je posticao i one manje aktivne da se ukljuce u podrsci HO Jetimi koja iza sebe vec odavno ima konkretne i zavidne rezultate…

O razlozima zbog kojih je koncert odgodjen najbolje bi nam mogao reci nas Mase koji je u biti i radio mjesecima na pripremi ovoga koncerta, mislim da ne bi bila losa tema na forumu a ujedno i da promoviramo fond “Solidarnosti” s kojim ce Jetimi kao i Optimisti 2004 i Kozarac.ba usko saradjivati..

Koncert je zamjenila buka motora na motorijadi, pored moje velike ljubavi prema dvotockasima ipak moram izraziti nezadovoljstvo sto se takve stvari organizuju u samoj carsiji, jer ipak struktura ljudi (djeca i starci) koji tu stanuju ipak to dozivljava kao neugodnost, mislim da bi Benkovac bio najidealniji za taj dogadjaj i da bi trebalo o tome razmisliti iduce godine…

Nama je na kraju ponovo dosao tuzan dan, bas kako se i u zivotu smjenjuju sreca i tuga, na red je dosla posjeta logoru Omarska, o kojoj smo jednim dijelom i uspijeli da vas informisemo…

 

 

Iako sam skoro uvijek prisutan u ovakvim dogadjajima, i nerijetko sam tu polu profesionalan, ipak me svaka ova posjeta nanovo pogodi i probudi u meni osjecaje za koje nekad i zaboravim da posjedujem…

Sve su rijeci na ovakvim mjestima velike, a cini mi se da ih je Ed i ove godine rekao najvece: “Slobodna Bosna do Drine!!!”

 

 

 

I onda u trenu otkuca 12 sati i carolija nestane, konji postanu misevi, a kocije bundeve 🙂 i ja se foliram da sam jak dok mi tramvaj lezi na grudima…

Taman se naviknem na Kozarac sretan, veseo, na poznata lica koja znaju moje djetinstvo, s kojima imam zajednicke uspomene, nestanu problemi, oni elementarne prirode kao sto su vodovod, zdravstvena zastita, komunikacije, itd.itd.

Al’ opet dok god insan ima skim popiti kahvu ili oranginu dobro je, elhamdulillah, i ponovo ona parola “novi dan-nova nafaka” dobiva jasniji smisao i koprene same pocinju padati a srce se smiri jer se u njega ulije iman…

 

Nakon haosa s kojim sam docekao pocetak sezone, bio bih nezahvalan da na kraju ne bih bio sretan i zadovoljan na svemu sto sam dozivio s rajom u zadnjih nekih mjesec dana, i iskreno se nadam da ce i nakon ovoga ljeta ova stranica samo ojacati kao i njen uticaj u carsiji, jer iako su neki hasumi govorili da je ponizavajuce za Kozarac da jedan covjek (citaj svabo ops.mene) drzi u saci medijsku blokadu Kozarca, prava je istina da je nas nekoliko pojedinaca u biti probilo tu blokadu i napravilo “prozor” kroz koji jedne druge gledamo i volimo…

Mislim da je dosta nas imalo jos jedno novo iskustvo i da ce nakon ovoga ferija drugacije gledati na Kozarac i zivot u njemu, a nadam se da cemo svi zajedno naci nove motivacije da idemo dalje, i da se borimo za svoj grad… za svoju ladju…

A uvijek ima neko potreban, opet elhamdulillah, ima i ljudi koji pomazu, tako smo prije par dana obisli nekoliko domacinstava na sirem podrucju Kozarca i Brda te podjelili novcane pomoci koje je davala asocijacija “Bosna” iz Francuskog St-Etienne a koje su donijeli i podijelili Mujkanovic Edin predsjednik asocijacije i Blazevic Nihad zamjenik…

Asocijacija okuplja Bosnjake koji tamo borave i ovaj put donijeli su odluku da podjele u Kozarcu i Brdu ova srestva, prikupljena dobrovoljnim prilozima clanova udruzenja…

U Sivcima pomoc je data Sabanu kararicu, povratniku koji zivi u slabim stambenim uslovima, u Grozdanicima obisli smo Grozdanic Miralema koji svaki drugi dan mora odlaziti na dijalizu bubrega i nalazi se u teskoj zdravstvenoj i materijalnoj situaciji, sjetili smo se i familije Trnjanin kojoj su svakodnevno potrebne kartice za testiranje visine secera, a pomoc je data i familiji rahmetli Mujkana iza kojeg je u teskoj situaciji ostala zena i troje dijece, a novac je sigurno dobrodosao i Kenjar Admiru koji je nesretnim slucajem mlad ostao invalid a koji je bio glava troclane obitelji koja danas zivi u teskim uslovima…

Na Brdu obisli smo sehidske familije Avdic, i Kadic i urucili im novac kao i za lijecenje Admire Causevic.

Sta reci za kraj, osim da okrecemo novo poglavlje ovoga virtuala, a samo Uzviseni zna kada cemo ispisati zadnju hartiju naseg romana, zeljno ocekivanog da se objavi.

Jos uvijek ne mogu svatiti da sam nastao od majmuna i da je sex korijen svega, jos uvijek sam sretan u svojoj ludosti da postoji Bog, u svojoj sizofreniji da me prate meleci i da mi pisu dobra i losa dijela, u svojoj viziji da ce doci Dan apsolutne pravde kada ce svako vidjeti sta je uradio i ostavio iza sebe, pa koliko trun dobra-vidjece ga, makar trun zla-vidjece ga…

Priblizava nam se najdrazi gost, mjesec Ramazan, mjesec kada treba duhovno da se ocistimo i oplemenimo, jer cinjenica je da nije sve u materiji, kako bi me onda dusa bolila ???

Sreca, ostala nam je knjiga u kojoj Uzviseni izmedju ostaloga kaze:

111. I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono što su radili.

112. Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.

113. I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!

114. I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.

115. I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine.

(Hud (Hud) 111-115)

13. Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!

14. Oni će stanovnici Dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.

(Al-Ahqaf (Ahkaf) 13-14)

Par dana, pripremam se za ovaj Jutarnji, treba mi malo vremena da se vratim da ponovo budem obican, da se spustim s visina,…:) da pocnem “raditi” iako tek sad planiram na odmor 🙂 kazu da je fakat more plavo ko sad Jasminov bazen 🙂

Citav dan mi je trebalo da postavim ovaj jutarnji , nadam se da je vrijedilo truda,

selam kozarac.ba i nemoj da ne bi sta zamjerili…

Seki is on the road again ….:) ( na ramenu mu istetovirana Zenica :))

🙂

pfffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffff :):)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.