svabo
Posljednjih dana mnogo se govori o “ruskom pitanju” i američkom raketnom štitu. Dok je stav zapada i zapadnih medija poznat, malo segovori o pisanjima ruske štampe.
Zato ne treba nas čuditi totalno oprečan stav kolumniste ruske Pravde, Timothyja Bancrofta – Hincheyja, koji prenosimo.
Gdje je istina u svemu?
Možda bi je trebalo potražiti negdje u sredini.
Reakcije zapada na riječi Vladimira Putina su, kao što se moglo predvidjeti, djetinjaste, šovinističke te pune neznanja i predrasuda. Oni ni u jednom trenutku nisu analizirali razloge zbog kojih Rusija reaguje na ono što se najjednostavnije može nazvati provokacijom. Ovo je ključni trenutak u istoriji Evrope i svijeta. Trenutak koji će zahtijevati mnogo diplomatije, dijaloga i debata, a ne odmah razvikati i slušati priču kako se vraćamo na hladnoratovsku retoriku, piše kolumnista Pravde.
Svaka akcija za sobom povlači reakciju. To je osnovni zakon fizike koji je toliko poznat da ga uopšte ne bi trebalo ni spominjati. Ipak čini se da to nije slučaj sa zapadnom štampom. Oni su se zakačili za riječi predsjednika Putina o okretanju raketa prema Evropi što je odgovor na američku ratobornost, agresivnost i nepoštivanje međunarodnih odnosa, označavajući Rusiju kao prijetnju. Ni jednog trenutka nisu razmotrili i pisali o razlozima takve jedne moskovske odluke.
Niko ništa ne govori o američkoj historiji kada su međunarodni odnosi u pitanju. Nije potrebno ići daleko u prošlost da se iskristališu neke stvari. Tu je odmah apsolutno nelegalan akt rata u Iraku zasnovan na čistim lažima. Počinjeni su ratni zločini, stotine hiljada civila je ubijeno, napravljeni su logori nalik onim nacističkim u kojima su zatvorenici maltretirani. Koliko još velikih medijskih ispada mora biti da bi medijski izvori zapadne Evrope podigli obrvu i zapitali se? Čini se da treba još, jer su mnoge zapadnoevropske zemlje zakrvarile i svoje ruke kada su klimnuli glavom i podržali Washington.
Ništa nije bilo rečeno o Washingtonovoj jednostranoj odluci da se povuče iz ABM sporazuma (Anti-Ballistic Missile Treaty) 2002. godine te da instalira nuklearnu raketnu odbranu na ruskim granicama. Ništa nije rečeno o NATO-vom širenju i pomjernaju granica prema Rusiji, postavljajući najnovije antagonistične vojne napadačke sisteme i softvere u novim zemljama članicama. Obnavljaju oružane sisteme kojima je u dometu samo srce Rusije.
Šta je Rusija trebala napraviti?! Sjediti skrštenih ruku i ne raditi ništa? Ili možda reagovati i ponovo uspostaviti ravnotežu moći, pita se Timothy Bancroft – Hinchey?
Nema potrebe posebno napominjati da je ruska vojna odbrana dobra i uvijek je takva bila. Hitler i Napoleon su to naučili na teži način. Danas je Rusija u stanju neutralisati i likvidirati bilo koje nakupljanje NATO snaga bilo gdje na planeti. Vojna oprema iz vremena SSSR-a je netaknuta. Nije rastavljena i bačena, veći je unaprijeđena.
Ipak, to nije poenta priče.
Poenta je da SAD, jedina nuklearna sila koja je upotrijebila to oružje protiv civila, počinje sa nagomilavanjem svoje vojske na ruskim granicama. Ako uzmemo u obzir istorijat imperijalističke Amerike te da je Washington danas sjedište lažova, ko može Rusiju uvjeriti da takav potez jednog dana ne može postati potencijalna prijetnja.
Zato, oni koji kritikuju reakciju Rusije, trebali bi početi isto raditi i sa onima koji su izazvali tu reakciju – Sjedinjenim Američkim Državama. Šta uopšte njihove vojne trupe rade u Evropi? Brane lobi industrije oružjem koji dominira američkom međunarodnom politikom. Da li će Evropljani već jednom prestati puzati oko nogu Washingtona, pita se na kraju Timothy Bancroft – Hinchey?
Add comment