svabo
OSMAN IBNU AFFAN r.a.TREČI HALIFA, ZUN-NUREJN
Osman, radijallahu anhu, je bio jako omiljen. On potiče iz najplemenitijeg roda. Bio je najbolji i najbogatiji trgovac. Svi su ga cijenili, voljeli i poštovali. Nije se ponašao onako kako su se ponašali oholi, nego se udaljavao od njih, i njihovih bezvrijednih haram zabava. Nije se družio s pijancima niti je posjećivao ondašnja “svetišta” i kipove…
To nije ništa čudno, jer je on čovjek drugoga kova, koji je imao zdrav um. Kako je samo blistao, kada je koristio svoju razboritost da razoktrije istinu!
Približio mu se Ebu Bekr, radijallahu anhu, i obavijestio ga o tajni nove Objave. Ubrzo je to prihvatio.
Otvorio je svoje srce Objavi, još se više približio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je zatražio ruku njegove kćeri Rukajje. l tako je ona postala žena novog vjernika. On je bio primjeran zet Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
Uglednici – mušrici (mnogobošci) se nisu pomirili s tim što je uradio Osman, radijallahu anhu, jer je medu njima imao značajno mjesto.
Stoga su se ponašali kao razjarene zvijeri. Pokušali su na razne načine nauditi Osmanu i njegovoj ženi, s namjerom da naude Resulullahu i Allahovoj Objavi.
Osjetio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, težinu nevolje u kojoj se našao njegov zet, odnosno plemeniti prijatelj. Shvatio je da Osman trpi teške muke što “faraoni” u Mekki vode prljav rat protiv njega. Zato mu je Poslanik dozvolio da učini hidžru s grupom muhadžira u Abesiniju, jer tamo kod Nedžašije vlada pravda i dobri međuljudski odnosi.
Bez obzira na teškoće i gorčinu tuđine Osman, radijallahu anhu, je tamo sretno živio sa svojom ženom Rukajjom. Ali su ipak, pratili zbivanja u Mekki, odnosno zbivanja s muslimanima, i događaje vezane za Allahovog Poslanika, Objavu, Kur'an.
Čulo se da je Hamza, amidža Poslanikov, prešao na islam, isto kao i Omer, s kojim je Allah ojačao svoju vjeru. Mudžahiri-muslimani u Abesiniji, bili su jako sretni, pa se i Osman vraća sa svojom ženom u Mekku. l oni su osjetili gorčinu i teškoće koje su okusili svi muslimni u Mekki. Sve su to strpljivo podnijeli, jer oni su samo dvoje od onih koji žive život mučenika i sve strpljivo podnose radi uspjeha vjere.
A onda Allah dozvoli muslimanima da učine hidžru u Medinu, tamo gdje su Ensarije, čast i poštenje…
Osman i Rukajja su bili medu prvima koji su pristali na to. Osman, radijallahu anhu, je ostavio svoju imovinu u Mekki. On je nadaleko bio poznat po svojim trgovačkim karavanama i veletrogivni. Nikad se nije pokajao što je ostavio svoju imovinu. Za njega, ostaviti imetak i ovaj svijet nije nikakav gubitak, jer je on mu'min! On je taj koji dobiva!
U Medini, Osman nije volio biti na teretu drugima u novom islamskom društvu. On je vjernik, a vjernik nikad ne ljenčari. Ne dozvoljava sebi da se ponaša ponizno i pruža ruku prosjačeći od drugih. Eto ga, s punim elanom i aktivno počinje svoje nove dane u Medini. Zasukao je rukave, te prionuo poslu i vratio svoj nekadašnji položaj uspješnog trgovca.
Hvala Allahu, nije ništa čudno, jer je on bio nadaleko poznat medu svim trgovcima Arapskog poluotoka, kao pošten i ispravan čovjek!
On zarađuje samo pošteno. Osman, radijallahu anhu, je ponovo postao onakav kao prije hidžre, čak još i bolji, jer ga voli Allah i svi muslimani.
Bitka na Bedru je bila početak velike bitke sa nevjernicima – mušricima. Osman, radijallahu anhu, je bio jako tužan, jer nije mogao sudjelovati u toj bitki, pošto je njegova žena Rukajja, kći Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, bila jako bolesna. Bio je sretan kada je čuo za pobjedu Resulullaha i muslimana nad nevjernicima. Ali, njegova sreća nije bila dugog vijeka. Svi su bili tužni, zajedno s Osmanom, radijallahu anhu, jer mu je žena Rukajja preminula. Ko ne bi bio tužan nakon gubitka strpljive i vjerne žene!
Ona je bila junakinja dviju hidžri. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu je htio smanjiti težinu bola i tuge, pa mu je dao drugu kćer, Ummu Kulsum, radijallahu anhu. On mu je rekao: “Naređujem ti da se oženiš njenom sestrom, pa da ih je i deset, naredio bih ti isto!”
l prihvata Osman, radijallahu anhu, taj divni Resulullahov dar, pa i drugi sjaj obasjava njegovu kuću. Zato su ga nazvali Zun-nurejn (dvostrukog sjaja), zbog ženidbe i drugom Resulullahovom kćeri.
Blago tebi, Božiji Poslanice! Nisi mogao vidjeti svoga prijatelja, ranjenog i suznih očiju, pogotovo Osmana, čovjeka milostiva srca, uzvišenog duha i tananog osjećaja!
Ti znaš, Božiji Poslanice, da tvoje kćeri nisu mogle imati supruga ravnog Osmanu. Nije to ništa čudno, jer Osman je zaslužio da bude tvoj zet. On je čovjek uzornog ponašanja i niko ga od ashaba nije pretekao.
Zar ne biste željeli biti kao Osman, imati iste vrline, osobito Stidljivost? Svakako, Stidljivost je jedan ogranak imana, ima važno mjesto medu
ostalim vrednotama. Svaki musliman treba biti stidljiv i to je jedna divna vrlina, jer onaj koji se ne stidi ne ustručava se da učini bilo što, a oni koji se stide Allaha i ljudi, neće počiniti sramna djela
.
Zajedno s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Osman radijallahu anhu, je sudjelovao u svim borbama poslije bitke na Bedru.
Može se ponositi time što ga je Resulullah odredio za pregovarača s Kurejšijama u Mekki, za vrijeme Hudejbijje, u sedmoj godini po hidžretu.
Osman zna kako treba pregovarati, jer je mudar i staložen. Međutim, njegovo dugo zadržavanje u Mekki kod Kurejšija i prekid vijesti o njemu, učiniše da Poslanik i Ashabi povjeravaše glasinama o njegovom pogubljenju.
Tada je položena nezaboravna prisega – Er-ridvan. Allah je bio zadovoljan s onim što su napravili oni koji su položili prisegu pred Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem.
l tako je ovjekovječen razlog polaganja vječne zakletve.
Osman, u svim srcima vjernika zauzima visoko mjesto kroz ljubav i poštovanje.
On zavređuje da svi muslimani traže krivca koji je prolio njegovu krv. Svi su bili spremni za to žrtvovati svoj imetak i život.
Hvala Allahu, Osman se vratio živ i zdrav i niko ga nije dirnuo, a i muslimanima je bilo dosta rata.
“Od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!” (LXXVI; 9)
l život teče dalje i ponosi se s tim što je Osman činio besprimjerna djela darežljivosti i plemenitosti. Svijet se sve više upoznaje s njegovom velikom plemenitošču. Zato spominjemo i ovaj veliki događaj:
Kupio je izvor od jednog Zidova, kako bi ljude spasio žeđi, pa mu je zato Resulullah prenio vijesti da će biti u Džennetu.
Ali isto tako spomenimo bitku na Tebuku, koja je još više ukazala na njegovu plemenitost, kada je on opremio najveći dio muslimanske vojske oružjem, hranom i drugom potrebnom opremom.
Jedne godine, zavladale su oskudica i glad. Došao je Osman, radijallahu anhu, sa svojim karavanama i puno hrane, te podijelio svim ljudima.
jedini cilj mu je bio postići Allahovo zadovoljstvo, i ni od koga nije tražo priznanje niti zahvalnost. Allah, dželle šanuhu, će ga nagraditi desetostruko pa i do sedamsto puta više! Kako je to vrijedna trgovina!
Osman, radijallahu anhu, je imao značajno mjesto kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anhu. Omer ga je uključio u šesteročlano vijeće savjetnika koje je odredio prije svoje smrti. Oni su ga izabrali za halifu.
Vidjeli su da je on čovjek koji treba biti na tom visokom i časnom položaju. Sa zadovojstvom je prihvatio taj veliki teret i odgovornost ostvario na najbolji način.
Svi muslimani su bili sretni zbog njegovog izbora za halifu. Sav čestiti svijet mu je došao čestitati. Njegovo vrijeme je bilo vrijeme blagostanja.
Å irenje islama i osvajanja su nastavljeni i u njegovo vrijeme. Islam se učvrstio, a islamska država je postala snažnija i veća, pa je i državna blagajna bila puna. Svi su ga hvalili. Neka je slavljen i hvaljen Allah, Gospodar svjetova, koji mu je to omogućio!
Možda je najveće djelo ostavio Osman, radijallahu anhu, za vrijeme svoga hilafata, kada je razboritošću vjernika shvatio, da će se Kur'an, koji je sakupio Ebu Bekr u jednu knjigu, s vremenom, možda izgubiti, a Kur'an se mora očuvati, kako bi vjernici imali Božiju riječ, koja ih vodi dok je svijeta i vijeka.
“Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo nad njim bdijeti!” (XV; 9)
Kad je Osman, radijallahu anhu, uvidio da ljudi različito uče Kur'an, radio je na tome da se to izjednači. Složio je Kur'an u jednu knjigu i načinio više primjeraka. Podijelio ih je u više zemalja i područja, te otklonio sve druge primjerke koji nisu bili u skladu s tim. Taj čin je povećao prema njemu simpatije svih muslimana, Kur'an je takav ostao do dana današnjeg.
Upoznat ću vas s nezaboravnim djelima koja je Osman, radijallahu anhu, učinio.
On je prvi halifa koji je prenio islamska osvajanja i na more…
Od Osmana je njegov namjesnik u Siriji, Muavija, zatražio dozvolu da širi islam i na Kipru, i velikom otoku, koji se nalazi na istočnom dijelu Mediteranskog mora, blizu sirijske obale. Osman je prihvatio taj prijedlog i opremio ratne brodove, l tako je, uz Allahovu pomoć, Kipar postao sastavni dio islamske države.
Tako je veliki dio stanovništva prešao na islam. To je bio i prvi korak muslimana da zaplove širim morima radi širenja Allahove riječi Njegove vjere.
Ovim se ostvarila Poslanikova mu'džiza u kojoj je nagovijestio da će doći do prekomorskih osvajanja.
Ukoliko posjetite Kipar, sjetite se braćo da su na Kipar došli ashabi, kao Muavija, radijallahu anhu, i sjetite se razloga ovih velikih osvajanja!
Kako nije volio Osmana, radijallahu anhu, tako isto, shvatite dobro, šejtan ne voli ni jednog ashaba niti mu'mina. Å ejtan je prije pridobio Ebu Lu'lua, medžusiju, da ubije pravednog halifu, Omera ibnul-Hattaba. Å ejtan je sam olakšao put za veliku obmanu, koja će razdrmati Medinu do temelja.
Eto Židova, Abudllaha ibnu Sebe'e, koji je počeo pozivati na obmanu i tražiti ustanak protiv Osmana, navodeći da je Osman preuzeo hilafet nepravedno i da je Alija onaj koji je trebao biti ispred Osmana, a navodno da je i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, to zahtijevao, l tako se povećao broj Ibnu Sebe'ovih pristaša, bez razuma i dalekovidnosti.
Povećao se broj onih koji su zaplovili prema obali nepravde. Osman je mudro i bez sebičnosti smirivao situaciju, tako da su muslimani izbjegli katastrofu koja ih je skoro uništila.
Lažne glasine su teže od ubijanja!” (II; 191)
Ustanici su u nekim pokrajinama otkazali poslušnost Osmanu. Puni sirdžbe uputili su se ka Medini. Neki od ashaba su pokušali smiriti situaciju, kao Alija ibnu Ebi Talib. On je poslao svoja dva sina, Hasana i Husejna, radijallahu anhum, da brane Osmana, čija je kuća bila pod opsadom.
Bila je strašna noć, zadnja noć Osmanova života, radijallahu anhu. Bestidno i sramno su opkolili njegovu kuću. Preskočili su ogradu njegove kuće, a on nije ništa učinio da to spriječi. Došli su oni, žedni njegove krvi, i udarali ga svojim sabljama. Time je učinjen veliki razdor i nemir koji je rastao svakog dana.
Osman, radijallahu anhu, je ubijen. Potekla je njegova krv preko Kur'ana kojeg je učio u tom trenutku, l tako svjedoči stranica Kur'ana, zajedno s njegovom krvlju i mubareć dušom koja se uspinjala svom Stvoritelju, žaleći zbog nepravde koju mu nanesoše izdajnici.
l ostali ashabi su bili jako tužni zbog ovog čina. Tresla se Medina, u kojoj su mezari njenog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhu, od ljutnje zbog onoga što se dogodilo i iz žalosti za gubitkom Osmana radijallahu anhu, koji je ubijen sabljama, držeći Božiju Knjigu u rukama.
To nije bio samo napad na Osmana, nego i na hilafet i jedinstvo muslimana ukupno. To nije učinio samo jedan izdajnik, nego svi oni kojima je srdžba uništila duše. Bili su gladni za izdajom i mirisom krvi.
Neka se AIlah smiluje Osmanu, mučeniku, kao što se smilovao Omeru, radijallahu anhu!
Neka AIlah, dželle šanuhu, bude zadovoljan Osmanom, kao što je bio njegovim prethodnicima!
Add comment