Kozarac.ba

“Deseterica obradovanih Džennetom”


U IME ALAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG

Prenosi Abdurrahman Ibn ‘Auf da je Allahov poslanik ( s.a.v.s. ) rekao :
“Ebu Beker u Džennet l Omer će u Džennet l Osman će u Džennet l Alija će u Džennet l Talha će u Džennet l Ezzubejr će u Džennet l Abdurrahman Ibn Avf će u Džennet l Sa'd će u Džennet l Se'id će u Džennet l Ebu Ubejde Ibn eIDžerrah će u Džennet (Ahmed i Tirmizi)

Svi Allahovi poslanici, neka je na njih salavat i selam, imali su svoje drugove i učenike koji su od njih učili vjeru, praktikovali je u životu i širili ljudima, nagovještajući im radosne vijesti o Allahovoj nagradi i upozoravajući ih na Allahovu kaznu.

Drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., najbolji su drugovi i učenici koje poznaje povijest poslanika, neka je na njih selam. Najbolji su medu njima, pak “deseterica obradovanih Džennetom”, Allah je njima bio zadovoljan.

Ashabi – drugovi – Muhammeda, s.a.v.s., bili su primjer pokornosti, povinovanja i predanosti Allahu, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i to je poznato svakom ko je čitao njihove biografije, zabilježene u knjigama povijesti islama.

Tako su u Bici na Bedru, kada je Poslanik, s.a.v.s., tražio njihovo mišljenje, ashabi rekli: “Nećemo ti reći kao što su Musaovi drugovi rekli Musau, a.s.: “Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, mi ćemo ovdje sjediti”, nego ti kažemo: “Borite se ti i tvoj Gospodar, a i mi ćemo se s vama boriti”.

Kada su nevjernici iz plemena Kurejš pitali Hubejba bin ‘Adijj: “Da li bi volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti spokojan medu svojima u porodici?, on im je odgovorio: “Tako mi Allaha, ne bih volio da Allahovog Poslanika ubode trn a da sam ja medu svojima u porodici!” Hubejb je ovo rekao u trenutku kada se nalazio pred smaknućem i raspećem, dok su se mnogi drugovi drugih poslanika odricali svojih poslanika samim činom izlaganja iskušenjima.

Ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dakle, ti su koji su povjerovali u njegovo poslanstvo i pomogli ga. Oni su ti koji su čuvali i sačuvali njegovu vjeru. Oni su ti koji su tu vjeru pronijeli na istok i zapad i oni su ti koji su u jednom vremenskom periodu radili na tome da ovu vjeru dostave nama.

Zbog svega ovoga dužni smo:

1) poštovati ih
2) biti zadovoljni njima i spominjati ih hvaleći ih onako kako su zaslužili,
3) suprostaviti se svakom ko ih omalovažava, ogovara i loše o njima govori,
4) poznavati njihove biografije i našu djecu naučiti kako da se na njih ugledaju,
5) nastojati oponašati ih, jer je spas u oponašanju plemenitih ljudi.

Ničiji iman (vjerovanje) neće biti potpun bez ljubavi prema ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i članovima njegove porodice, kao i bez uvjerenja da su oni najbolji medu svim vjernicima, jer ih Poslanik, s.a.v.s., voli a voli ih i Allah, dž.š., a i oni Njega, o čemu Uzvišeni kaže:

“…pa, Allah će njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite.” (EI-Maide: 54)

Kao što kaže Uzvišeni opisujući ih:

“Muhammed je Allahov Poslanik, a oni koji su s njim strogi su prema nevjernicima.”

(EI-Feth: 29)

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

“Allaha se bojte, Allaha se bojte u pogledu mojih ashaba. Nemojte ih, poslije mene, uzimati za cilj (predmet razgovora), pa ko ih zavoli, zavolio ih je iz ljubavi prema meni. Ko ih zamrzi, zamrzio ih je iz mržnje prema meni. A ko ih bude uznemiravao i mene je uznemirio -a ko mene uznemiri, uznemirio je time Allaha, dž.š., a ko uznemiri Allaha, dž.š., – On će ga brzo kazniti.”

Mi vjerujemo da su oni bolji od svih vjernika (muslimana) zbog riječi Uzvišenog Allaha:

“Allah je zadovoljan s onim prethodnicima – prvim muhadžirima i ensarijama, te onima koji su ih slijedili u dobročinstvu, a i oni su Njime zadovoljni, za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (Et-Tevba: 7 00)

Muhammed, s.a.v.s., rekao je:

“Ne vrijeđajte moje ashabe” Tako mi Allaha, kada bi neko od vas podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao ono što su oni dostigli, dijeleći koliko pregršt ili pola pregršti!”

Vjerujemo da se međusobno razlikuju po vrijednosti i stepenu, shodno njihovom redoslijedu primanja islama. Tako su najbolji medu njima četverica halifa: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija, Allah njima bio zadovoljan, zatim ostala šesterica koja spadaju u “desetericu kojima je obećan Džennet”, a to su: Talha bin ‘Ubejdullah, Ez-Zubejr bin El-‘Avvam, Sa'd bin Ebu-Vekkas, Se'id bin Zejd, Ebu-‘Ubejde ‘Amir bin EI-Džerrah i ‘Abdu-rrahman bin ‘Avf. Zatim slijede drugi koji su obradovani Džennetom, kao što je Fatima Ez-Zehra i njena dva sina Hasan i Husein, Sabit bin Kajs, Bilal bin Rebbah i drugi, a zatim učesnici prisege zvane “ER-RIDVAN”, a bilo ih je 1400 ashaba, Allah njima bio zadovoljan. Ashabe volimo zbog toga što ih Allah voli.

Najbolji medu ashabima je Ebu-Bekr, a zatim slijede Omer, pa Osman, pa Alija. Allah njima bio zadovoljan, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Da sam iz svog ummeta uzeo sebi prijatelja, izabrao bih Ebu-Bekra za prijatelja; međutim on je moj brat i drug.”

A i Ibn-Omer je rekao. “Govorili smo dok je Poslanik, s.a.v.s., bio živ: Ebu-Bekr, zatim Omer, pa Osman, pa Alija. To je saznao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i nije negirao.”

Mi odlike ashaba potvrđujemo i priznajemo im njihove osobine. Neke od tih odlika su slijedeće:

Allahov je Poslanik, s.a.v.s., za Ebu-Bekra, Omera i Osmana, kada su bili na Uhudu i kada se zemlja pod njima zatresla, rekao:

“Smiri se, Uhude i Na tebi stoje: Vjerovjesnik, Siddik (Iskreni) i dva šehida.”

Za Aliju, r.a., Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

“Zar ne bi bio zadovoljan da mi budeš kao što je Harun bio Musau?”

Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

“Fatima je prvakinja žena u Džennetu.”

Zubejru bin EI-‘Avvamu rekao je:

“Svaki poslanik je imao pomoćnika (učenika), a moj pomoćnik je Ez-Zubejr bin El-‘AVVAM.”

Za Hasana i Husejna je rekao:

“Moj Allahu, zavoli ih, a ja ih doista volim.”

Abdullahu bin Omeru je rekao:

“Zaista je Abdullah dobar čovjek”, a Zejdu bin Hanse je rekao: “Ti si naš brat i naš gospodar.”

Mi smo dužni o njihovim lošim stvarima i neslaganju koje se zbilo medu njima šutjeti, zbog riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

“Ne vrijeđajte moje ashabe!” “Nemojte ih, poslije mene, uzimati kao cilj (predmet svojih razgovora)”; “Ko ih bude uznemiravao, uznemirio je time i AIlaha, dž.š. -ako AIlaha, dž.š., uznemiri, On će ga ubrzo kazniti.”

Mi, također, vjerujemo u čistoću i hurmet Poslanikovih, s.a.v.s., supruga i dužni smo biti zadovoljni njima i smatrati da su medu njima najbolja Hatidža bint Huvejlid i ‘Aiša bint Ebu-Bekr.

Na ovom smo stanovištu zbog Allahovih riječi:

“Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su im kao majke.” (EI-Ahzab: 6)

Molimo AIlaha, dž.š., da nas uputi da se ugledamo na njih i da nas sastavi u Firdevsu (Džennetu) i neka je salavat i selam na našeg Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.

EBU BEKR ES-SIDDIK RADIJALAHU ANHU-PRVI HALIFA l PRVI VJERNIK

Rodilo se jedno dijete, nakon što su ga roditelji dugo željeli. Nisu vjerovali da će im to dijete ostati živo. Majka mu je dala nadimak Ebu Bekr (prvenac), jer je on prvo dijete koje joj je ostalo živo. Allah je htio da to dijete, mršavo i bijele puti, odraste uz veliku njegu ugledne i slavne obitelji plemenitog roda.

Povijest Mekke svjedoči da je Ebu Bekr bio izvanredan rodoslovac, poznavalac imena svih arapskih plemena, rodova i ogranaka.

Pored toga, Allah ga je obdario plemenitim karakterom, osjećajnošću i okružio divnim društvom. Bio je vješt i pošten trgovac, staloženog ponašanja i bistra uma. Od svoje rane mladosti udaljavao se od svih oblika predislamske zabave. Bio je ugledan u svom plemenu Kurejš. Izabrali su ga na važan položaj procjenitelja odštete za obitelji – nehotice ubijenog. Na tom uglednom položaju može biti samo izuzetno častan i slavan čovjek.

Velika je sreća da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, bio skoro istih godina kao i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa su mogli razumjeti situaciju i vrijeme u kome su živjeli.

Obojica su bili pravdoljubivi. Zato je Ebu Bekr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem bio najdraži prijatelj. Još je više jačalo njihovu bliskost to, što je Ebu Bekr imao čisto srce. Čim ga je njegov prijatelj pozvao u islam po spuštanju Objave, Ebu Bekr je postao prvi muškarac koji je prihvatio islam.

Nikad se nije dvoumio da se odazove glasu istine i dobročinstva. To nije ništa neobično za Ebu Bekra, jer niko s ispravnim rasuđivanjem, kao Ebu Bekr, ne bi nikada odbio prihvatiti Objavu istine, koju je primio njegov čestiti i iskreni prijatelj od rane mladosti. Od tada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao Abdullah, umjesto prvog njegovog imena – Abdul Ka'be.

Eto tako je Ebu Bekr postao iskreni i pokorni sluga svoga Stvoritelja, Allaha, dželle šanuhu.

Koliko je bio cijenjen medu Kurejšijama, povijest najbolje potvrđuje. Bio je saučesnik u Objavi uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bio je vješt govornik, uspijevao je privući veliki broj uglednih ljudi da prihvate islam, a između ostalih čak i šestericu onih kojima je obećan Džennet. To su: Osman, Sa'd, Ibnu Avf, Talha, Ez-Zubejr i Ebu Ubejde.

Nije ništa čudno što ih je uspio pridobiti za islam, jer svaki od ovih, koje je izabrao Ebu Bekr, bio je ravan jednom cijelom narodu. Bio je izložen nepravdi i mučenju od strane kurejšijskih mušrika. Koliko je puta njegov život bio u opasnosti od njih! Jedini “grijeh” mu bijaše vjera u Allaha i to što slijedi poruku islama: “Moj Gospodar je Allah!”- a to nije ni grijeh ni zločin.

Njegova želja je udovoljiti Allahu, dželle šanuhu

Nisu srce i jezik jedini način da se okrenemo Allahu, dželle šanuhu. Ebu Bekr je uložio i svoj imetak da to bude još jedan izraz njegove borbe za islam. Veliki dio svog imanja je dao da pomogne siromašnim muslimanima, pa i da oslobodi veliki broj robova, za koje je plaćao oslobođenje od njihovih nemilosrdnih gospodara.

Možda ste čuli da je Bilal, muezzin Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio poznat po svom jakom, ugodnom i melodičnom glasu. On je jedan od onih koje je Ebu Bekr oslobodio mučenja kafira, tako da su muslimani mogli uživati u njegovu glasu i njegovim riječima: “Ehadun, Ehadun (Jedini, Jedini), svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov poslanik.”

Moramo se podsjetiti na to čim čujemo muezzinov poziv na namaz. Kao što priznaju naša osjetila i naši jezici jednoću Allaha, dželle šanuhu. Bože, svjedočim da mi volimo Ebu Bekra i Bilala, kao i sve one koji izgovaraju riječ “Jedini”, hrabro i jasno!

Kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na namazu u Mesdžidul-haramu, u Mekki, došao je kafir Ukbe ibnu Ebi Muajt i gotovo zadavio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svojom košuljom.

Niko od prisutnih nije se usudio da ga odbrani, osim Ebu Bekra, radijallahu anhu, koji se digao, pohitao plačući i oslobodio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći iz Kuhana: “… Zar da ubijete čovjeka zato što govori: “Gospodar moj je Allah!” onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg!?”

Kurejšije su na hiljade načina nastojali onemogućiti Ebu Bekra, radijallahu anhu, da širi islam.

Zabranili su svojim mladićima, ženama i robovima da ga slušaju prilikom učenja Kur'ana, jer su se Kurejšije bojale da ne bi utjecao na njih svojim osjećajnim učenjem. Ljudi su se znali okupljati oko njega u velikom zanosu, ali su mu Kurejšije nanosile uvrede. Ebu Bekrovo djelovanje nije bilo samo djelovanje riječima, nego srcem, osjećajima, i svim djelima. Živio je samo za islam, koliko god ga to koštalo.

Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, se oženio Aišom kako bi mu bila najbolja supruga poslije hidžre. Imala je znanje i dobro ponašanje. To nije ništa čudno, jer ona je Iskrena, kći Iskrenog (Es-siddika), voljela pravdu od ranog djetinjstva. Taj nadimak ima uzvišeno značenje i opravdan razlog.

Jednom su nevjernici otišli njenom ocu, nakon što ih je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o svom noćnom putovanju (israu). Ali im Ebu Bekr reče: “Istina je ono što on kaže. Å ta vam je u tome čudno? Kunem se Allahu, ako mi kaže da se uspeo na nebo, ja ću mu vjerovati! To bi vam bilo još čudnije!”

O tome je čuo Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i tada ga nazvao Essiddik (Iskreni).

Sigurno je zaslužio što ga je Allah pohvalio u Kur'anu:

“A onaj koji donosi Istinu i koji u nju vjeruje, to je bogobojazni.” (XXXIX; 3)

Ebu Bekr, radijallahu anhu, je s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, prateći ga u pećini, štiteći ga od nevolje, plačući, bojeći se za život Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem. Vidite ga kako je sretan i nasmijan nakon Božije pomoći koja ih je pratila duž puta!

Stigli su u Jesrib (staro ime za Medinu), te se taj grad nasmijao od sreće i ispunio vedrinom i svjetlošću, l Haridže ibnu Zijad El-Ensari bio je sretan, jer ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratimio s Ebu Bekrom, pa je postao prvi ministar Poslanika, radijallahu anhu, u mladoj islamskoj državi. Život muslimana u Medini bio je buran, a Ebu Bekr je bio simbol rijetke hrabrosti u borbama i ratovima, uvijek pokraj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne odvajajući se od njega. Priljubio se uz njega kao štit, da ga brani.

Njegovo mišljenje je bilo cijenjeno kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je predložio da se ude u borbu na Bedru. Također je predložio da se prihvati otkup za zarobljenike Kurejša, pa je tako i bilo. Njegova hrabrost došla je do izražaja u bitki na Uhudu, gdje je pokazao odlučnu nepokolebljivost, braneći Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s nekolicinom najvjernijih.

Božja naklonost je htjela da Ebu Bekr, radijallahu anhu, bude prvi čovjek poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Muslimani su sve više bili zadovoljni njime. Eto, vidimo Omer ibnul-Hattab se čudi postupcima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pri ugovoru na Hudejbiji, pa o tome obavještava Ebu Bekra.

Ebu Bekr na to odgovara riječima vjernika, koji se slaže s odlukom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem:

“… Ne prelazi, sine EI-Hattaba, svoje granice, ja svjedočim i vjerujem da je on Božiji Poslanik!” Omer, radijallahu anhu, je to shvatio, nakon što je objavljena sura EI-Fatiha.

Ono što potvrđuje njegov iman i prvenstvo u islamu, a povijest registira,činjenica je da je Ebu Bekr potrošio sav svoj imetak u slavu Allaha, snabdijevajući muslimansku vojsku,osim što je taj imetak koristio i za oslobađanje (otkup) robova i ugnjetavanih. Zato je Ebu Bekru priznato prvenstvo. On je prvi u pomaganju i džihadu. Zato ga je Resulullah postavljao umjesto sebe, prilikom svoje odsutnosti, te mu naredio da se vrati u Medinu nakon osvojenja Mekke. U svim prilikama ga je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao pohvaliti. Stoga je pohvaljen i u Kur'anu.

l tako prolaze dani nakon Oproštajnog hadždža. Shvatio je Es-siddik da je oproštajni govor oporuka onoga koji ih napušta. Pa i zadnji ajeti Kurbana ukazuju na završetak zadaće Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem…

l obavlja Ebu Bekr, radijallahu anhu, namaz predvodeći ljudi po naredbi Božijeg poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osjećajući da se bliže zadnji dani života njegovog dragog prijatelja, pa oplakujući ga kaže: “Niko mi nikad nije bio drag drug kao on…!”

Smrt Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izazva ogromnu tugu i potrese sve muslimane. Ebu Bekr ude u prostoriju gdje je bilo mubareć tijelo, te ga poljubi i reče: “Draži si mi od majke i oca!.. Kako divno i ugodno si mirisao živ, pa evo, i mrtav!”

Potom izađe iz prostorije i da bi umanjio tugu i bol muslimana, reče im:

“Ko je obožavao Muhammeda, Muhammed je mrtav.

A ko je obožavao Allaha, Allah je živ i besmrtan!..

“Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj koji se stopama svojim vrati, neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi!” (III; 144)

Potom su se ljudi smirili. Bože, nagradi Ebu Bekra, kako je samo divan!

Snagom svoje smirenosti i staloženosti, Ebu Bekrje pohitao zajedno s Omerom i Ebu Ubejdom da iznađe rješenje ko će biti predvodnik muslimana nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zajedno s Ensarijama, zorno i staloženo su razmotrili situaciju i složili se s riječima Ebu Bekra: “Od nas će biti poglavar, a od vas neka budu ministri.”

Svi su prihvatili njegove mudre savjete i izrazili mu svoje povjerenje da bude halifa (nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), imam i mudar voda.

On je znao pronaći riješenje za svaku situaciju. Kako je bio pravedan nakon izbora; nije dozvolio da ga vode samo osjećaji. Ostao je pravi vjernik, koji hvali i slavi Allaha, dželle šanuhu, pa je rekao onima koji su ga izabrali:

“Ako dobro činim, pomozite me, a ako pogriješim, ispravite me. Slušajte me dok god sam Allahu pokoran, a ako na bilo koji način ne slijedim Allahov put, tada me nemojte slušati!”

Neka je Allahova milost na tebi, Ebu Bekre!

Čestitamo ti za sve one muslimane junake, koje si pridobio, jer su zavoljeli svoju čistotu, staloženost, hrabrost i mudrost…

Koliko je bila velika njegova hrabrost i mudrost kad je ustao protiv ”¢pokolebanih, koji su odbacili islam poslije smrti Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!

Ebu Bekr je nastavio širiti islam, i tako što je odaslao islamsku vojsku, pod vodstvom Usame.

Tu vojsku je opremio Resulullah za svoga života, za ratovanje protiv Bizantinaca. l vratio se pobjedonosno mladi vojskovođa, noseći veliki ratni plijen i vodeći veliki broj ratnih zarobljenika, ostavljajući veličanstven dojam i na neprijatelja.

Ebu Bekr nastavlja svoju borbu, tako da je urazumio otpadnike od islama i dao im čestitu lekciju, kojoj nema primjera u povijesti. To je doprinijelo učvršćivanju imana kod Muhadžira i Ensarija. Mudro je izabrao Halida ibnu Velida na čelo vojske, te je ovaj postao najcjenjeniji vojskovođa toga vremena.
Allahu je bio najdraži vojskovođa, poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Mnogi nisu htjeli da Ebu Bekr ratuje s obraćenicima. Ali njegov odgovor je bio samo njega dostojan:

“Kunem se, ako prema meni ne budu ispunili obavezu kao što su je izvršavali prema Resulullahu, ja ću se protiv njih boriti”

Ebu Bekr, radijallahu anhu, je zatražio od svoga Gospodara da mu pomogne u širenju i jačanju islama. On je poslao svoju vojsku u Irak i Siriju, gdje su izvojevali golemu pobjedu. Tu je ostvarena najveća pobjeda koju povijest poznaje i to nad najvećim državama tadašnjeg vremena, Perzijom i Bizantijom, uprkos nedovoljnom broju muslimana i slaboj naoružanosti.

Tako je porastao ugled Ebu Bekra u očima ostalih, pogotovo što su znali da je vojske na EI-Kadiisijju i El-jermuk, poslao čovjek koji nema palaču, pomoćnike, ni čuvare.

Taj je čovjek nosio običnu košulju, a nije imao ni znaka ni krunu. Ono što je htio od svoga naroda bilo je da se pokorava Allahu i da se bore za širenje Njegove vjere.

Do današnjeg dana predsjednici i vode priznaju Ebu Bekra i njegovu mudrost, osobito kad je na čelo vojske postavio velike vojskovođe: EI-Musenna ibnu Harise, Sa'da ibnu Vekkasa, Ubejda ibnul-Džerraha i Halida ibnul-Velida.

“… Mi ćemo ga sigurno, čuvati!” (XV; 9)

Razmišljao je mudri halifa o očuvanju Kur'ana prema prijedlogu koji je dao Omer, a za tim se ukazala potreba kada je poginuo veliki broj vjernika koji su ga znali napamet.

Taj nezaboravni, vječni, divni narod usrećio je Ebu Bekra i usmjerio je svoju aktivnost kako bi realizirao taj cilj.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, je odredio grupu koju je predvodio Zejd ibnu Sabit EI-Ensari a oni su zatražili pomoć od onih koji su ostali živi i koji znaju Kur'an napamet, te od pisara koji su bili kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Tako je Allah htio da ovaj uzvišeni cilj bude realiziran na najbolji način, l tako je čitava Objava sakupljena u jednu knjigu – Mushaf Mubarek.

Tu knjigu – Kur'an Ebu Bekr je dao Majci vjernika (Hafsi, kćeri Omerovoj), kako bi je čuvala, jer je ona bila najpouzdanija osoba za obavljanje te plemenite dužnosti, koja će sigurno sačuvati najuzvišeniji emanet objavljen Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem.

Časni muslimani, čuvajte i pamtite ono što je čuvao Ebu Bekr i sjetite se Ebu Bekra, Omera i Hafse, kad god otvorite da učite Kur'an.

Nadamo se da će nam Allah pomoći da ga pamtimo i vežemo za naša srca i jezik, pa i za sva svoja osjećanja.

lako je bio halifa samo dvije godine i dva mjeseca, Ebu Bekr je za to vrijeme postigao ogromne rezultate.

Osjetio je Ebu Bekr, radijallahu anhu, da se bliži njegov zadnji trenutak. Posavjetovao se sa svojim čelnim ashabima, pa su odlučili da izaberu Omera ibnul-Hattaba za drugog čovjeka u tadašnjoj islamskoj državi. Ni to nije bilo dosta, te je nakon savjetovanja, javno tražio od muslimana u mesdžidu da i oni daju svoj pristanak, pa oni rekoše: “Slažemo se pokorno!”

Tako je dana prisega Omeru EI-Faruku, radijallahu anhu, pa je on prihvatio tu tešku odgovornost, za koju je bio predodređen.
Potekle su suze čak i djeci pri smrti halife, prvog mu'mina, u starosti od šezdeset i tri godine.

U svom je životu znao samo za pravdu, te širenje istine i znanja.

Povijest je ovjekovječila njegova najveća djela – džihad i iman.

Neka mu se Allah smiluje i neka ga obilno nagradi! Daj Bože, da zajedno s njim budemo iskreni, pravi vjernici!

 

 

Nastavice se, insallah…

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.