svabo
Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić jučer je u Begovoj džamiji u Sarajevu imamio džuma- namaz i održao hutbu posvećenu stradanju Bošnjaka u Jasenovačkom logoru kojima je jučer u svim džamijama nakon džuma-namaza klanjan dženaza-namaz u odsutnosti, javila je Mina.
– Draga braćo i sestre. Svi smo stvoreni i svi smo rođeni. Dakle, svi imamo Stvoritelja i svi imamo roditelja. Razlika između našeg Stvoritelja i našeg roditelja je kao razlika između vječnosti i prolaznosti. Naš Stvoritelj je vječan. Naš roditelj je prolazan. Naš Stvoritelj nas duži da mu budemo pokorni. Naš roditelj očekuje od nas da mu budemo dobročinitelji. Tvoj Gospodar ti propisuje da se samo Njemu klanjaš te da roditeljima činiš dobročinstvo.
Svi smo mi duša i tijelo. U duši osjećamo radost i tugu. U tijelu osjećamo slast i bol. Onoliko koliko je duša plemenita, toliko je tijelo zdravo. Tijelo ne može bez duše, ali ni duša se ne može očitovati bez tijela. Zato su duša i tijelo neodvojiva cjelina ljudskog bića. Kada se jedno rani, oboje pati – i duša i tijelo. No, rana na tijelu može da zacijeli, ali rana na duši teško se liječi.
Svi hoćemo istinu i pravdu. U istini je smisao našeg života. U pravdi je uvjet našeg opstanka. Ako ne bismo vjerovali da postoji istina, naš život bio bi besmislen. Ako ne bismo vjerovali da postoji pravda, naše postojanje bilo bi nemoguće. Samo zato što vjerujemo da postoji istina – apsolutna istina, mi smo u zdravoj pameti. Samo zato što vjerujemo da postoji pravda – apsolutna pravda, mi se usuđujemo da živimo.
Čini se da nikada kao danas nije bilo tako važno da čovjek shvati da ima Stvoritelja i roditelja, da ima dušu i tijelo te da treba voljeti istinu i pravdu. Čovjek mora da shvati da ova planeta Zemlja ima Stvoritelja, koji sve vidi i sve čuje što se na njoj radi. Čovjek mora da shvati da svako dijete ima roditelja.
Čovjek mora da razumije da svaki čovjek ima dušu i tijelo, da svaki čovjek ima pravo na istinu i pravdu. Čovjek mora da se dragovoljno pokori svom Stvoritelju prije nego što to moradne učiniti milom ili silom – Bogu će se pokoriti sve što je na nebesima i na Zemlji, milom ili silom (Kur'an, 13:15).
Onaj koji sebi umišlja da može zamijeniti ulogu Boga, tako što će ubijati čovjeka i uništavati Zemlju, osuđen je na propast kao što su bili osuđeni i svi oni koji su to željeli učiniti prije njega.
Čovjek mora da shvati da se ubijanjem ljudskog tijela ne ubija ljudska duša. Ne može se ni zakopavanjem, ni prekopavanjem, ni bacanjem u jame, ni spaljivanjem ljudskog tijela zatrti trag ljudske duša koja ima stvoritelja i roditelja.
Ubice nevinog čovjeka treba da znaju da će doći vrijeme kada će uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočiti protiv njih o onome što su radili (Kur'an, 41:20).
Ubice nevinog čovjeka treba da upamte da sjeme istine, ma koliko bilo duboko zakopano u zemlju, jednog dana će proklijati, niknuti i pokazati se svijetu.
Ovih dana se nama pokazuje ta istina koja je bila duboko zakopana u Jasenovačkom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Mi nismo htjeli ili nismo smjeli govoriti o stradanju Bošnjaka muslimana u Jasenovačkom logoru. Danas hoćemo i danas smijemo o tome govoriti i sjećati se nevino ubijenih ljudi, svih ljudi bez obzira na vjeru i naciju, jer Jasenovački logor je zločin protiv čovjeka.
Jasenovački logor je grijeh prema Stvoritelju, zločin prema roditelju, rana na ljudskoj duši, bol na ljudskom tijelu, stid pred istinom i sramota pred pravdom.
Iako sa zakašnjenjem od nekoliko decenija, saznanjem o velikom broju, oko 1.500, muslimana (Bošnjaka) koji su stradali u koncentracionom logoru u Jasenovcu za vrijeme Drugog svjetskog rata, te na zahtjev rodbine stradalih i pismenog prijedloga Nihada Halilbegovića, a u duhu šerijatskog učenja, donio sam fetvu u domovini i dijaspori.
1) Svi muslimani koji su stradali u Jasenovačkom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata smatraju se šehidima – mučenicima koji zaslužuju naše poštovanje i Allahovu milost Dženneta, ali Bog najbolje zna.
2) Rodbina stradalih u Jasenovačkom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata ima pravo na sjećanje i traženje podataka o stradanju svojih najmilijih.
3) Stradali muslimani u Jasenovačkom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata imaju pravo na dženaza-namaz u odsutnosti, a mi imamo obavezu da im klanjamo dženazu.
Učim dovu Allahu Uzvišenom da porodicama stradalih u Jasenovačkom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata podari sabur, šehidima lijepi Džennet, a cijelom svijetu mir i nadu da se više nikada i nikome ne ponovi Jasenovac.
(Avaz)
Add comment