Džumma…

Enes, r.a., prenosi da je Muhammed, sallallahu `alejhi we sellem, rekao:

“NI JEDAN OD VAS NECE VJEROVATI SVE DOK MU JA NE BUDEM DRAZI OD NJEGOVOG RODITELJA, DJETETA I SVIH LJUDI.”

(Prenosi Buharija i Muslim) U drugom rivajetu koga Muslim spominje u svom Sahihu, veli se:

“NI JEDAN COVJEK NECE VJEROVATI SVE DOK MU JA NE BUDEM DRAZI OD NJEGOVE PORODICE, NJEGOVOG IMETKA I SVIH LJUDI.”

Vazno je odmah na pocetku spomenuti da se pod izrazom “nece vjerovati” misli, kako napominje Ibni Hadzer, na potpuno i cjelovito vjerovanje i iskreni iman.

Ispravan odnos prema Poslaniku, `alejhis selam, uslovljen je ljubavlju. Upravo ljubav rusi sve barijere i prepreke na putu Istine.

Sam Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, bio je pokoran Allahu dz.s., jer Ga je neizmjerno volio. Takodje, mnoga dobrocinstva je cinio ljudima upravo iz ljubavi.

U tome je i sadrzana tajna nedostiznosti islama i Muhammeda, `alejhis selam. Ako mi zelimo dostici dostojanstvo omoguceno nam je samo iskrenom ljubavlju, upravo onako kako to cini pravi zaljubljenik, a ne kako mora obaveznik.

U zivotu i ponasanju Allahov Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem, i u svim njegovim stavovima susrecemo ljubav i zahvalnost. On bi sa ljubavlju i zudnjom ocekivao svaki namaz. Govorio bi: “Moja najveca radost je u namazu!” A kada bi nastupilo vrijeme namaza, rekao bi muezinu: “Bilale, obraduj nas njime!” Ovo je ta razlika izmedju ljubavi i obaveze.

Od hazrei Aise saznajemo da je Muhammed, `alejhis selam, po citavu noc provodio u namazu, tako da bi mu noge oticale od predugog stajanja na kijamu, pa mu je h. Aisa govorila:

“STA TO CINIS, ALLAHOV POSLANICE, A VEC TI JE OPROSTENO SVE STO SI URADIO I STO CES URADITI?!” On odgovara: “A ZAR DA NE BUDEM ZAHVALAN ROB?!”

On dobrovoljni namaz nije smatrao opterecenjem niti ga je osjecao kao obavezu vec kao zahvalu Allahu i iskazivanje svoje iskrenje ljubavi prema Njemu.

Bilo koji posao koji se shvati kao obaveza cesto se nerado protiv volje izvrsava. Medjutim, ljubav s uzivanjem i zadovoljstvom moze rijesiti i najteze probleme.

Otuda Muhammed, sallallahu `alejhi we sellem, upozorava da nema potpunog vjerovanja bez iskrene ljubavi prema njemu. Samo iskrena i nepatvorena ljubav prema njemu moze covjeka izdici iznad ovozemaljskog interesa i zaslijepljenosti njegov ljepotema i samo iman- i ta iskrena ljubav – mogu podstaci vjernika da u potpunosti slijedi i primjenjuje sunnet Allahov poslanika Muhammeda, sallallahu `alejhi we sellem.

Zasto u onom hadisu Muhammed, sallallahu `alejhi we sellem, uporedjuje ljubav prema njemu sa ljubavlju prema roditelju, djetetu, djetetu, porodici i imetku, pa cak zahtijeva da ljubav prema njemu mora da nadilazi svaku drugu ljubav?

Odgovor je jednostavan i logican:

Roditelj cuva dijete od ovozemaljske vatre, koja je prolazna, dok `Alejhisselam izvodi iz tame u svijetlo i svojom rijecju i praksom ukazuje na puteve spaza od vjecne vatre na Sudnjem danu.

Majke ce na Sudnjem danu vlastitu djecu iz narucja bacati i u kolijevkama zaboravljati od brige zbog odgovornosti pred Gospodarom i Vladarom ljudi.

Dijete ce toga dana bijezati od svoga roditelja a roditelj od svoga djeteta.

Niko ni za koga nece da zna od straha pred odgovornoscu!

Da, niko – osim Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem!!!

Jedino ce se on zauzimati za svoj Ummet i moliti Allaha dz.s., za oprost njihovih grijeha i spas od dzehennemske vatre!

Pa ko onda ima pravo na najvecu ljubav: roditelji, djeca i imetak, ili Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, koji ce se kod Allaha, dz.s., zauzimati za nas?

Naravno da onaj koji je citav zivot proveo u iznalazenju metoda kako da ljude spasi vjecne vatre i izvede ih iz tmine na svjetlo zasluzuje takvu ljubav koja prevazilazi sve dunjalucke vrijednosti, pa cak i ljubav prema roditelju ili djetetu!