Kozarac.ba

Husein-beg Gradascevic

“Sadetin neodrzani cas… Za sve one koji u vrijeme bivse Juge nisu mogli znati jer (potpuna) istorija Bosne i Hercegovine nije bila u nastavnom planu i programu i sve one koji je ni danas ne uce, jer zive van BiH ili u entitetu koji nosi ime samo jednog naroda Bosne i Hercegovine, u spomen na nastavnicu istorije iz Kozarca, rahmetli Sadetu Medunjanin, jednu od zrtava logora Omarska iz 1992.

Danas: Prvi dio o najvecem sinu Bosne, Huseinu kapetanu”

“Jedan od najslavnijih albanskih pjesnika, Pashko Vasa, postao je poznat po jednom jedinom stihu:

“Nemojte gledati crkve i dzamije, vjera Albanaca je albanstvo”.

To je stih na kojem je zasnovano albansko jedinstvo od pada turskog carstva do danas. Interesantno je da je Vasa bio inspirisan onim sto su Bosanci ucinili na Kosovu polju vodjeni svojim junakom Zmajem od Bosne. Albanci su tada shvatili ono sto mi nismo shvatili do danas – rekao mi je bosanski ratnik uvodeci me u pricu o Husein-begu Gradascevicu.

Na sat hoda od Gradacca, na mjestu na kojem rijeka pravi veliki luk, 1827. godine kmetovi kapetana Huseina bega Gradascevica kopali su jarak sirine tristopedest stopa, duzine deset hiljada stopa, a dubok preko njihovih glava.

Na stotine ih je svaki dan ranom zorom dolazilo od svojih kuca, ulazilo u jarak i kopalo, dok im se glina lijepila za lopate, noge i opanke. Tovarili su zemlju u pletene vrece i nosili je do nasipa na ledjima, preko drvenih skela. Prljava voda curila im je niz ledja ostavljajuci mokar i utaban trag do nasipa. Praveci nasip istovremeno su produbljivali i formirali buduce vodeno korito.

Kapetan je povremeno jahao pored njih na rasnom konju, gledao radove i odlazio da sanja svoj nedosanjani san. Zelio je napraviti od ovog poluotoka kod mjesta Cardak, sa tri strane ogradjenog vodom, adu na kojoj ce podici dvor i konak.

Bila je jesen kada su kmetovi probili i onaj dio zemlje koji je dijelio kanal od rijeke. Voda je svom silinom navalila i Cardak je ostao u vodi, otrgnut od kopna. Kmetovima je laknulo jer su se rijesili kopanja, gline i blata, a kapetan Gradascevic je bio tek na pola puta, jer bijeli dvor jos nije bio sagradjen.

Kapetanove snove ostvarivali su majstori svih zanata podizuci most, podzide i prave zidine na kojima se uskoro zabijelio konak, koji je bio bjelji i ljepsi od onog koji je njegov otac, Osman kapetan Gradascevic sagradio ranije u Gradaccu.

Husein je na adi gajio pcele da mu zuje oko dvora i mirisu cvijece, a on se prepustio prepiskama sa vladarima i drugim kapetanima, lovu na jelene i sanjarenju o Bosni bosanskoj.

– Ovo je pravo mjesto za uzitke, plemeniti beze – govorila mu je zena, Sajma, mameci ga mirisom kafe i zenskim drazima.

– Bosna je ovo, hanuma, Bosna. Ovdje je i uzitak izmijesan s krvlju – odgovorio je prinoseci ustima fildzan vrele kafe.

Pogledom je milovao njeno otkriveno lice, a zatim otvorio pismo koje je stiglo od crnogorskog Vladike.

” … tvrdu ti boziju vjeru dajemo da cemo od sada u napretku biti zajedno i krv svoju prolijevati za vjeru i slobodu nasu” pisao mu je Njegos.

Zagledao se u papir, odmahnuo glavom i vise za sebe rekao:

– Vjere nam nikad nisu bile iste vladiko, ali planine, jezik i protivnik sada jesu…

– Sta kazes beze? – upitala je Sajma, nudeci mu suhe sljive i orahe umocene u med.

– Nista Sajmo – odgovorio je zagledan u pismo – nista duso – nastavio je privijajuci se na njene grudi u konaku koji je odvojio vodom od ostalog svijeta.

Dok je Husein mirno lezao u Sajminom krilu, u Travniku je turski vezir Ali Namik-pasa diktirao pisaru, sav zajapuren, pismo za sultana u Stambolu.

”Vasa svjetlosti, vasom milosti sam imenovan vezirom i trebalo bi da upravljam ovim neobuzdanim narodom, ali nemam moci. Za vase reforme nece ni da cuju. Oni zele da ustraju u svojoj tvrdoglavosti i da budu nezavisni, odvojeni od carstva sultanovog. Ni jedan se jezik osim bosanskog ne govori kod njih. Oglusili su se o moj poziv da dodju u Travnik, nego su u Tuzli posljednjeg dana februara ove, 1831. godine, formirali pobunjenicko bratstvo, za cijeg su vodju izabrali kapetana Husein-bega Gradascevica. Sve govori da pripremaju vojsku i napad na Travnik.”

Krajem marta grane su pocele pupiti, proljece je mamilo toplinom, ptice su svijale gnijezda dozivajuci se cvrkutima, a konjanici su stizali sa svih strana u Gradacac na tezackim konjima.

– Pod oruzjem i na konjima imamo oko 4000 ljudi koji cekaju da nas povedes na Travnik – govorio je Ali-aga Fidahic Huseinu-begu cekajuci da i on uzjase konja.

– Ko nam je u vojsci? – pitao je kapetan Gradascevic.

– Svi oni kojima je slobodna Bosna na srcu, i muslimani i kmetovi krscani obje crkve.

– Takva Bosna jedino i moze da bude, moj Fidahicu – klimao je glavom beg – a sta je sa agama i begovima iz Hercegovine? – nastavio je cekajuci odgovore na pisma poslata Smail-agi Cengicu u Gacko, Ali-agi Rizvanbegovicu u Stolac, Pasagi Redzepagicu u Nevesinje i Sulejman kapetanu u Ljubuski.

– Koga nema bez njega se mora, Husein-beze.

– Sta je sa mojom bracom, Osmanom i Ahmedom? – pitao je gledajuci u pravcu konjanika i njihovih kapetana ne bi li bracu ugledao.

– Ni njih nema – saptao je tiho, da samo on cuje.

– Lakse cemo izaci na kraj s Turcima nego sa sobom – zakljucio je Zmaj od Bosne prije nego sto je izvadio sablju iz korica i podigao je put neba:

– Uz Allahovu pomoc, za slobodnu Bosnu!

– Za slobodnu Bosnu! – zaorilo se gradacackom kapetanijom.

– Za slobodnu Bosnu! – izgovorio je Husein-beg desetog dana u slobodnom Travniku iz kojeg je vezir pobjegao.

– Nas ratni saveznik Mustafa-pasa je potpuno potucen od vojske Velikog vezira u tri velike bitke kod Prilepa, Tikvesa i Velesa, plemeniti beze – saputao je aga Fidahic Husein-begu tek prispjelu tuznu vijest.

– Ako su ga Arnauti izdali, mi ne smijemo – rekao je Husein-beg, skocio je sa mindera kao gromom opecen i trazio da se vojska prihvati oruzja.

Na putu prema kosovskom polju Husein-begova vojska je narastala kao bujica poslije obilnih kisa. Hiljade konjanika je pjevalo pjesmu slobodi hitajuci u susret sultanovoj vojsci.

Na celu kolone jahao je Zmaj od Bosne, srednjeg stasa, snaznih ruku i saka, blagog pogleda, jakih i skoro spojenih obrva. Na licu su mu se vidjeli tragovi zabrinutosti i straha; nije se plasio bitke protiv Turaka ali mu je bilo zao sto braca i ostala bosanska vlastela ne jase uz njega kad se bije bitka za Bosnu.

Uznemirile su ga i vijesti da je srpski knez Milos Obrenovic podigao svoju vojsku i ponudio sultanu da napadne Bosance sa ledja. Cak je napisao i pismo Husein-begu prijeteci mu ratnickom sabljom.

-”Cuvaj samo to malo jela sto imas pred sobom, ja sam svoju zdjelu prevrnuo… Uvijek i svuda sam spreman da te docekam. Moja sablja je sjekla prije nego sto je tvoja bila iskovana.” – diktirao je pismo za srpskog kneza. ”

(nastavice se…)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.