Kozarac.ba

O Isau i Muhammedu


Prenosi se od Hemmama b. Munebbiha da je rekao: Ebu Hurejre je prenio brojne hadise od Poslanika, jedan od njih je da je Muhammed, a.s., rekao:

“Među svim ljudima ovoga i budućeg svijeta ja sam najbliži Isau, a. s., sinu Merjeminu.” Oni su kazali: “Allahov Poslaniče, kako to?” Na to je Poslanik odgovorio: “Poslanici su braća po vjeri, majke su im različite, a njihova religija je istovjetna, a između mene i Isa´a nema Poslanika.” (Muslim) Sadržaj ovoga hadisa za nas je prije svega značajan sa stanovišta povijesti objavljivanja Allahove Objave. U ovome, kao i u mnogim drugim hadisima, naglašava se kontinuitet Allahova, dž. š., poslanja, koje otpočinje sa Ademom, a. s., nastavlja preko Nuha, Ibrahima, Musaa i Isa´a, alejhi-mu-s-selam, i stiže do savršenstva u poslanju posljednjeg Allahova, dž. š., izabranika.

Skladno tome, sadržaj hadisa nam otkriva činjenicu da su svi poslanici bili izabrani i pozvani sa zadatkom da izvrše jednu svetu dužnost, a to je da svojim sunarodnicima objave da je Allah, dž. š., jedini Bog, da je On Stvoritelj Univerzuma, i da samo Njega treba moliti za pomoć. Realiziranjem takve zadaće poslanici su izgradili jedno jedinstveno religijsko bratstvo o kojem Muhammed, a.s., govori u hadisu.

S druge strane, razlika, ukoliko i postoji, ne odnosi se na temeljne istine vjere, nego na izvjesne aspekte zakona (šeri’ at). Jer sam Poslanik u hadisu ističe kako je svim poslanicima vjera jedna, i time želi kazati da su im istovjetni objava i pokoravanje Allahu, dž. š., iako postoje stanovite razlike kod Njegova opisivanja (atributi).

Sadržaj hadisa nam također govori o tome da je Isa, a.s., jedna od ključnih ličnosti povijesti poslanja, o kome Kur’ an i Poslanik govore sa osobitim poštovanjem i hvaljenjem.

Život Isa´a je u Kur'anu predstavljen kroz dva temeljna vida: njegov ljudski život i njegovo rođenje.

Kratko kazano, kada je u pitanju njegov ljudski život, a što je za sadržaj hadisa zapravo i najvažnije, Kur'an a i hadisi, ističu da je on Poslanik, glasnik Allahov, dž. š., koji je imao zadaću da svojim sljedbenicima prenese čistu Jedinost Božju i da ih uputi na istinski put Njegove vjere.

Kur'an općenito koristi riječ “rob Božji” za sve poslanike, pa tako i za Isa´a, a. s., jer Allah dž. š., je Vladar, a sva ostala stvorenja su Njegovo djelo i rezultat Njegove odredbe.

U kontekstu toga se da govoriti o nekim nesumnjivim sličnostima Muhammeda, a. s., i Isa´a, sina Merjemina. Sličnost između ova dva poslanika potcrtava i Kur’ an. U ovome komentaru naglasićemo samo neke od njih.

Kur'an iznosi činjenicu da je Merjemina majka upućivala ovu molbu Bogu od njenoga rođenja:

“Odista, ja nju i porod njen stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (III, 36).

I Allahov Poslanik je isto tako bio podučen da se utječe Allahu, dž. š., od prokletoga šejtana:

“I reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam, da me od njihova prisustva zaštitiš.” (XXIII, 97-8).

Pored toga, i jedan i drugi su bili lišeni roditeljske brige i ljubavi.

Određenije kazano, Isaovo a. s. rođenje bez oca, koje ima karakter nadnaravnoga, lišilo ga je one naravne srodničke očinske ljubavi, dok je Muhammedov, a.s., otac umro prije njegova rođenja. Zbog toga su obojica živjeli i rasli u okrilju neizmjerne Allahove, dž.š., brige i pažnje, od samih početaka njihova života.

I jedan i drugi bili su poslanici kojima je data sveta Allahova knjiga.

Kada je riječ o Isau, a. s., Kur'an veli sljedeće:

“Ja sam Allahov rob”, on reče,”Meni će On knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti” (XIX, 30).

I s obzirom na Muhammeda a. s.. slično je kazano:

“Hvaljen neka je Allah koji svome robu objavljuje Knjigu i to neiskrivljenu.” (XVIII, 1)
.
Osim toga, može se kazati da je Iss bio potpomognut Duhom svetim (Er-Ruh el-Kuddus): “A Isau, sinu Merjeminu, očigledno smo dokaze dali i Džibrilom ga pomogli.” (II,87).

Tako je bilo i sa Poslanikom islama: “…pa je Allah spustio pouzdanje svoje na njega, pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je gornja”. (IX,40),

i reci:” Od Gospodara tvoga, objavljuje ga melek Džebrail kao istinu da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.” (XVI, 102)

lako nema neke direktnije veze sa sadržajem citiranoga hadisa, čini nam se da bi bilo uputno ovom prilikom istaknuti barem osnovne razlike između islama i kršćanstva vezane za Isa´a a. s.

Odmah da kažemo da ovdje ne mislimo na krščanstvo iz doba Isa´a (Isusa), jer tada i nije bilo tačaka koje su se suprotstavljale islamskome kazivanju.

Ovdje mislimo na kršćanstvo iz kasnijega perioda koje se počinje razvijati drugim tokovima i počinje dobijati obrise jedne sustavne teologije.

Postoje tri fundamentalne razlike na koje ovdje treba ukazati.

To su učenje o “Sinu Božjemu” (Logosu), dogma o “Svetome trojstvu”, koje će se poslije Kalcedona (451.) razviti u buduću trinitarnu katoličku teologiju, i napokon učenje o “Duhu Svetome”.

Kur'an osporava kršćansko učenje o Isau a. s., kao “Sinu Božjemu”.

Dakle, prema temeljnim islamskim izvorima, Isa a. s., nije sin Božji, kako to naučava krščanski Simbol vjerovanja, nego je sluga Božji koji nije nikada napustio objavljivati vjerovanje u Jednoga Boga i koji je uvijek svoje učenike (apostole) pozivao na obožavanje Allaha dž. š., s tim u vezi se onda može kazati da su Isa a. s., i njegova majka bili smrtni, kao što su smrtna sva stvorenja Univerzuma.

Kada je u pitanju izraz “Sin Božji” koji se u Evanđelju vezuje za osobu Isa´a, treba kazati da su ga upotrebljavali i svi starozavjetni poslanici, označavajući njime istinskoga Božjega pokornika.

S druge strane, ako se konsultira odlomak koji se nalazi u Matejevu Evanđelju, lahko de se uočiti, kako to ističu muslimanski teolozi, da je Isa a. s., htio navlastito objasniti smisao tog izraza rekavši: “Sretni li su tvorci mira, jer će se oni zvati Sinovi Božji.”

Skladno ovome treba govoriti o različitim naučavanjima oko Isaove smrti.

Odmah valja istaknuti da u temelju kršćanskoga gledanja na Isusovu smrt stoji tzv. Istočni grijeh. U vezi s tim katolička teologija naučava da je Isus jedini pravi spasitelj svijeta, koji je patnjom i smrću na Kalvariji imao otkupiti ljudske grijehe i omogućiti im kroz Novoga Adama pristup zajedništvu Božjem.

Prema Kur'anu, ni Isa a. s., a ni Muhammed a. s., nisu nikakvi spasitelji, jer njihov dolazak ne podrazumijeva nikakvo otkupljenje grijeha o kojem islam ima posvema drugačije gledanje.

Oni dolaze da svojim poslaničkim primjerima, koji nisu nikakva nova gnosa ili učenje, omoguće ljudima da postignu visok stepen pobožnosti i Allahova dž. š., zadovoljstva.

Islam nije posebno zainteresiran za Isaovu smrt; on, istina, odbija njegovu smrt na Kalvariji kao povijesnu činjenicu.

Zanimljivo je istaknuti da ovu povijesnu činjenicu ne osporava samo islam, nego i neke tendencije unutar kršćanstva, kao što su recimo modalisti i gnostici.

Katolički teolozi dogmu o sv.Trojstvu utemeljuju na jednom stavku koji se nalazi u Matejevu Evanđelju. A to je: ” Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha svetoga”.

S druge strane, islamski teolozi u tome vide Gospodara objavitelja, Poslanika dostavitelja i Allahova dž. š., posrednika (Džibrila) u prenošenju Njegove poruke Poslaniku.

Skladno ovome muslimanski teolozi smatraju da se dogma o sv.Trojstvu prihvatila tek nekoliko stoljeća nakon Isa´a a. s., i to uz veliki otpor što su ga pružili Arijevci i unitarci.

I kršćanstvo i islam u svojim svetim knjigama govore o Duhu svetome.

Kršćanstvo časti Duha svetoga trećom božanskom osobom koja je nadisanjem proizašla iz Oca i Sina. Preciznije kazano, u Evanđelju se Duh sveti vazda pojavljuje uz Isusa.

S druge strane, Kur'an u više navrata naglašava da je Bog pomagao Isau preko Duha svetoga.

Ali, prema Kur'anu, Allah dž. š. je i druge poslanike pomagao na istovjetan način, pa tako i Muhammeda a. s.

Evidentno je da Kur'an upotrebljava određene riječi koje su upotrijebljene u kršćanskim tekstovima. Međutim, one u kontekstu Kur'ana, a i Hadisa, imaju drugačiji smisao, koji je skladan islamskome monoteizmu.

Pored toga, zanimljivo je istaknuti da je Muhammed a. s. u vezi sa Hassanom b. Sabitom i njegovim pobožnim pjesništvom, govorio da je “duh sveti” pomagao Hassana.

Zaključimo da kur'anska kategorija Duha svetoga, koja se najdirektnije vezuje za Isa´a, a i za druge poslanike, ne podrazumijeva nikakvu treću božansku osobu, nego naredbu ili volju Božju.

Kur'an dakle osobu Duha svetoga promatra sukladno zahtjevima Božije transcendencije, koja isključuje bilo kakve antropomorfizme.

Muhammed Ataurrahim u svojoj već pomenutoj knjizi sadržaj hadisa sublimira ovako:

Poslanici su braća – Oni su svi jednaki; i ne postoji nikakva razlika među njima. Sinovi su jednoga oca – Svi su objavljivali jedno jedinstveno učenje – La ilahe illa-Allah – Samo je Allah Stvoritelj. Ne postoji ništa što bi se moglo udružiti sa njim u Njegovu božanstvu. Njihove majke su različite – Svaki poslanik je bio poslan jednome određenome narodu i u posebnome vremenu.

Poslaniku je za njegova vremena otkrivan sunnet, ili model življenja, praksa ili model društvenoga ponašanja po kojemu će njegova zajednica organizirati svoj život. Kada je novi poslanik dolazio svojemu narodu , on je sa sobom stvarao novu formu sunneta koji je bio u skladu sa novim vremenom.

To je šeriat ili put poslanika. Tako, dolaskom Muhammeda a. s., Božja objava dobija svoju konačnu formu. Otuda se i vjerovjesništvo, kao specifični transhistorijski fenomen religija, završava posljednjom Allahovom knjigom, Uzvišenim Kur'anom. A poslanstvo se završava sa Sunnetom Muhammeda a. s.

Nauka o pobožnosti i sami načini približavanja Allahu dž. š., potvrđeni su u Knjizi i Sunnetu prvog Ademovog a. s. sina. Poslanički put Isa´a poslanika islama završen je.

A poslanički put islamskog poslanika Muhammeda a. s., je otpočeo.

Ovaj ajet iz Kur'ana otkriva jednu veoma važnu činjenicu konačnog objavljivanja Allahova dž. š., šeri'ata:

“Sada sam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. ” ( V,5)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.