Mirzet Zulić – Mačak – ‘ČUVAJTE MI BORCE’

Niz jedan vlašićki obronak, kroz drveće, šunjaju se borci Prve čete. Pred njima malo odmakao Mirzet pa se oprezno prebacuje, od bukve do bukve, i šapatom javlja motorolom komandi: ”Ovdje mačak, skoro smo stigli”.

Ovog toplog majskog dana, na nedavno oslobođenom Bjeljiku, Prva četa nije u svom punom sastavu. Skoro svi stariji borci, ne po godinama nego po vremenu provedenom u Armiji R BiH, otišli su u Travnik, na dženazu Samiru Hrustiću, koji prije tri dana poginu pri oslobađanju Duga i Javorka. Akcije na Vlašiću još traju pa je četa, i tako oslabljena morala na zadatak.

Zulić Mirzet, za saborce Mačak, inače komandir drugog voda, ovaj dan na Bjeljiku vodi četu. Bilo bi mu mnogo lakše da su tu i ostali sa kojima je još od ‘92. godine, od onoga augusta kada je prognan iz svog Trnopolja, ali zadatak, i bez njih, mora se izvršiti.

Iskusni ratnik, isturio se na čelo i odvojio malo od ostalih, ne htijući nikom drugom da odredi tu opasnu ulogu.

Danas se napada na više pravaca: Njegova četa se spušta niz padinu Bjeljika dok preko njih prelijeću granate, i naše i neprijateljske, a desno od njih odjekuje i pješadijska paljba. Iznenada, odnekud ih zasipa na desetine granata. Jedna od njih pada Mirzetu pred noge, i tu je kraj.

Prije nego je izdahnuo, uspio je samo reći:

”Čuvajte mi borce”.

Zulić Mirzet, sin Kasimov, poginuo je u svojoj dvadeset četvrtoj godini, 21. maja 1994. godine, na Vlašiću, daleko od svog rodnog Trnopolja.
Smrt je opet probrala jednog od najboljih u Prvoj četi, Prvog bataljona, 17. Viteške krajiške brigade.

A voljeli su ga, svi su ga mnogo voljeli u Sedamnaestoj. U njegovom vodu ”Šesta flota”, koji je povodom Druge godišnjice Armije R BiH proglašen za najbolji vod u tadašnjoj operativnoj grupi Bosanska krajina, 3. korpusa naše Armije, nakon njegove pogibije nastala je velika praznina.

Nestalo je blagog, tamnoputog lica Mirzetovog, njegovog lijepog osmjeha, mirnoće sa kojom je išao u akcije i žestine u boju.

Svega je nestalo, kao i mnogih drugih divnih osobina poginulih pripadnika ”Šeste flote”: Bijelog, Samira, Benija, Čure i drugih velikih ljudi i boraca.

Blijede uspomene na borbe na Vlašiću, Jajcu, Vitezu, Visokom… ali i sada, nakon rata, njegove posljednje riječi: ”Čuvajte mi borce”, odjekuju ovim našim bosanskim predjelima, upućene nekom, da ih čuje, i posluša.

Edin Ramulić, oktobar 1996. godine