“BIH I GLOBALIZACIJA”

Svim definicijama globalizacije zajedničko je da se radi o ekspanziji velikih korporacija i razvijenih država, ekspanziji koja je zasnovana na snažnom razvoju nauke u svrhu profita.

Svi se slažu da globalizacija čini bogate bogatijim, a siromašne siromašnijim. Jedan relativno mali broj država je korisnik globalizacije, a veliki broj «žrtva« tog procesa.

BiH svakako ne spada u grupu država koje su pokretači i glavni korisnici rezultata globalizacije, nego je u najvećoj grupi od možda tri četvrtine država u svijetu koje su na određeni način pasivni posmatrači. – Naša država se ne može prepustiti stihiji, već se mora boriti i suprotstaviti globalizaciji – istakao je Sadiković u izjavi novinarima, navodeći primjer Å vicarske, koja je teritorijalno mala zemlja, ali koja se uspješno uklopila u proces tako da niz njenih kompanija djeluje u cijelom svijetu.

To pokazuje, prema Sadikovićevim riječima, da se država, ukoliko je uspješno uređena i koristi prednosti savremene tehnologije, može uspješno uklopiti u civilizacijske tokove.

«BiH treba da ide onim redom kojim su išle razvijene države, odnosno da ostvari dva cilja – izgradnju moderne državne vlasti i omogućavanje primjene i podsticanje tehničkih i naučnih dostognuća», istakao je Sadiković.

Svijetom vlada sljepilo partikularnih interesa kompanija, a u drugom planu je čak i interes samih država od kojih ni one najmoćnije nisu u stanju kontrolisati rezultate tog procesa. Kontrola globalizacije, kaže Sadiković, mogla bi se izvesti jedino odgovarajućim međunarodnim institucijama. Sadašnje institucije UN-a pokazale su se nemoćnim u svim većim krizama, uključujući posebno segment zaštite ljudskih prava u globalizaciji.

Ovaj proces ima i pozitivne efekte jer omogućava širenje dostignuća nauke i tehnike, moderne proizvodnje, inovacija širom planete, ne samo kada se radi o ekonomskim i finansijskim aspektima nego i drugim oblastima ljudskog djelovanja i stvaralaštva.