Milo čukanović i Svetozar Marović  nominirani za “Nagradu za mir”

Milo čukanović i Svetozar Marović nominirani za “Nagradu za mir”


Pitanje za početak: da li se sjećate mitinga i aktera mitinga po Srbiji i Crnoj Gori iz ranih 90-tih? To je ono vrijeme kada se ”narod događao “ i kada su Srbo-Crnogorci krenuli u svijet sa ”balvan revolucijom “. Kažete, ne sjećate se!? Baš čudno?! Sjećate li se kada je »vožd« nakon Gazimestana širom uže i šire Srbije na masovnim mitinzima klicao ”Niko vas ne sme da bije “, ”Jesti ćete korenje “, ”Svi Srbi u jednoj državi “… dok se na mitinzima po Crnoj Gori širilo »čojstvo i junaštvo«, i jasno su poručivali: ”Muslimani, muslimani, došli su vam crni dani, nema Tita da vas brani “, ”Turci, marš za Tursku “, ”Poklaćemo, zaklaćemo ko sa nama neće “, ”Slobodane, šalji nam salate, biće mesa klaćemo Hrvate “…
I onda, rafali iz svih oružja, a sa pozornice pokliči ”Čuvajte municiju, trebaće vam “! Tada je plasirana ona floskula ”Rat za mir “. Sigurno se ne sjećate ni glavnih aktera tih mitinga, a ni takvih ratnih floskula?! Dobro, bilo je to odavno, zaboravili ste! Evo pitanje iz nešto bliže historije: sjećate li se 1991. i pohoda srpsko-crnogorske JNA na Sloveniju? Znamo, kratko je trajalo, jel”™ da! Onda Hrvatska. Ondašnji aktivni i rezervni sastavi JNA i policije, kao i druga srpsko-crnogorska ološ kada su krenuli u pljačkaško-ubijaškom pohodu na Dubrovnik i njegove žitelje. Zatim Kninska Krajina, pakao Vukovara i drugih mjesta Slavonije… Godine 1992. Srbija i Crna Gora pokreće agresorsku mašineriju protiv Republike Bosne i Hercegovine. Na masovnom genocidnom udaru su prvenstveno Bošnjaci, a i drugi građani nesrspko-crnogosrke nacionalnosti koji su stali u odbranu BiH. Na samom početku agresije prognanici iz istočne BiH kreću ka Crnoj Gori, nadajući da spase gole živote, svoj i svoje porodice. Mislili su da će im Crnogorsko primorje biti ”spasilačko “ odredište. I onda hapšenja više od stotine bošnjačkih muškaraca. MUP Crne Gore uz znanje tadašnjeg rukovodstva CG, koje igra zločinačku ulogu, po scenariju koji je kasnije primjenjivan u srebreničkom genocidu jula 1995., razdvajanje muškaraca od porodica i odvođenje u samo četnicima poznatom pravcu, u smrt! Foča, Višegrad, Na Drini ćuprija… na Željeznom mostu. Danak u krvi se nadvio nad Bosnom. Ne zna se ni gdje su im kosti. Porodice žrtava i dandanas tragaju za svojim najmilijim makar da ih dostojanstveno pokopaju. Ni traga od njih. Nakon 15 godina laganja od strane crnogorske vlasti, i nezainteresiranosti od strane političkog establišmenta Bosne i Hercegovine, prvenstveno bošnjačkog, jedina utjeha porodicama strdalih je ostala da tuže Crnu Goru i da se makar sudskom pravdom zadovolje. Nekoliko procesa je već završeno u korist žrtve, odnosno porodica stradalnika. To znači da Crna Gora gubi procese, i na tome se izgleda, bar za sada, sve završava. Glavni akteri svih ovih događanja haman se ne spominju, čak što više podilaze im prvo bošnjački hijenski političari i intelektualci. Opila ih vlast i podaništvo zločincima, zato i ne spominju ratne uloge i odgovornosti. Da im se ne zamjere radi ”dijaloga “. Sramota! Samo da naglasimo, svi mitinzi s


Rame uz rame sa Miloševićem


čukanović i Bulatović sa srpsko-crnogorskim rezervistima na dubrovačkom ratištu

početka komentara i svi zločini su se odvijali pod budnim okom Miloševićevo-Karadžićevih pajdaša i tadašnjeg rukovodstva Crne Gore: Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika CG, Mila čukanovića, primijera CG, Svetozara Marovića, predsjednika Skupštine CG, Pavla Bulatovića, ministra MUP-a CG. Tu je rame uz rame sa njima bio i Novak Kilibarda, ništa manji a ni veći četnik od nabrojanih, a koji je, vjerovali ili ne, nakon 2000-te našao utočište usred Sarajeva, čak što više veći je ugled stekao u glavnom bosanskom gradu nego u Crnoj Gori. Ustvari u Crnoj Gori ugleda nema. Nego, Koljibarda zna da je dobar dio Bošnjaka ”riblje pameti “ i da se ne sjećaju šta je bilo prije deset sekundi a ne prije 10, 15 ili pak više godina. Dozvoliti Karadžićevom pajdašu da ”˜jezdi’ Sarajevom nekoliko godina je obezvrijeđivanje i uvreda svih građana Sarajeva koji su 1400 dana živjeli i ubijani u srpsko-crogorskom okupacionom logoru. Odnosno, to je uvreda za sve žrtve genocida.
Mladom crnogorskom rukovodstvu na duši, koje nemaju, se stvalja i pljevaljska Bukovica, koja je na na njeguševski način doživjela «istragu poturica». U njoj više nema ni uha bošnjačkog. Nažalost, nije se stalo na tome jer su Bulatovićevo-čukanovićevoj vladavini Bošnjaci doživljali razne uvrede, nacionalna osporavnja, ponižavanja, progon sa posla, zatim hapšenja, batinanja i suđenja, te otmice putnika kojima se također ni traga ne zna.
Nego, da li će iko povjerovati da su bivši dugogodišni crnogorski vlastodršci Milo čukanović i Svetozar Marović nominirani za nagradu u sarajevskoj Internacionalnoj ligi humanista, i da će se imena dvojice Srbo-Crnogoraca koji su od ranih 90-tih pa do kraja agresije na BiH sa svojim voždom i raznim fašističko-četničkim vojnim i paravojnim formacija žarili i palili po Hrvatskoj, a posebno po Bosni i Hercegovini, u kojoj je stradalo preko 200 hiljada bošnjačkih civila, preko 20 hiljada djece, silovano preko 50 hiljada Bošnjakinja od 7 do 77 godina, a ko može pljačke, rušenja i uništavanja naselja i gradova pobrojati?! Ako je to mjerilo, onda je logičnije da sa čukanovićem i Marovićem budu nagrađeni najtraženiji zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Kada ih ne žele hapisti neka im makar okače još priznanje ”Internacionlane lige humanista “ da svi znamo da su zločinci u Bosni ustvari tretirani kao «internacionalni humanisti i mirotvorci».
Sve u svemu, Crna Gora ima obavezu da se što prije suoči sa svojim zločincima i naredbodavcima zločina! Dok sve organizacije u Bosni i Hercegovini, bilo političke, kulturne, nacionalne ili internacionalne, trebaju prestati da maze, aboliraju i nagrađuju zločince koji su planirali, organizirali i sproveli otvorenu agresiju na BiH i genocid nad Bošnjacima.
Samo još da naglasimo ”Internacionlana liga humanista “ je osnovana 1974. godine, i da je nezavisna međunarodna asocijacija humanista ”“ pojedinaca koja okuplja ugledne znanstvenike, kulturne i javne djelatnike i vjerske dostojanstvenike sa svih kontinenata. A nagrade dodjeljuju mirotvorcima, koji svojim radom i djelovanjem grade mir, povjerenje i demokraciju. Procijenite sami da li spomenuti dvojac zaslužuju tako nešto.
Osnivači su Linus i Ava Pauling, dobitnik Nobelove nagrade za znanost i mir; Ivan Supek, predsjednik Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti; Aurelio Peccei, predsjednik Rimskog kluba; Sophia Wadia, indijska spisateljica; Philip Noel-Baker, dobitnik Nobelove nagrade za mir. Do sada su brojne značajne ličnosti nosioci njihovog priznanja. U njihovim ”principima rada “ stoji, da svoje djelovanje i svoj rad Internacionalna liga humanista temelji na humanističkim načelima, koja predstavljaju temeljnu platformu i daju joj univerzalno djelovanje. Ako Internacionlana liga humanista dodijeli priznjanja ”za mir “ čukanoviću i Maroviću, prekršit će principe svoga rada te više neće biti svrhe da postoji, jer se ovaj dvojac aktivno zalagao za rat u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, a razlaz čukanovića sa Miloševićem je došao tek 1997. godine kada je oružana agresija okončana na BiH, i kada se trebalo suprotstaviti NATO alijansi.
Postoji 200 hiljada razloga ZAÅ TO, i 200 hiljada razloga ZATO, da ovaj dvojac ne dobije ”nagradu za mir “, u tom kontekstu treba uzeti ovaj naš revolt i da njihova nominacija završi na bunjištu fašističke srpsko-crnogorske historije, tamo ispod Mirine lipe, na istom mjestu gdje je pokopan vožd i «velika Srbija»!

Preuzeto sa Bosnjaci.net

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.